DUGI RAT

Prošli vikend bio sam sudionik Aureust Invest-ove edukacijske radionice za novinare koje prate financijska tržišta, organiziranoj u ugodnom ambijentu podstranskog hotela Le Meridien Lav, a povodom dvogodišnjice rada ovog splitsko-pulskog investicijskog društva, čiji je fond s javnom ponudom Aureus Equity s ostvarenim prinosom od 68,93% završio prošlu godinu kao najuspješniji fond u konkurenciji svih otvorenih investicijskih fondova u Hrvatskoj. Uprava Aureus Investa odlučila je dvije godine uspješnog poslovanja Društva obilježiti s ukidanjem naplate ulazne naknade za sve kupnje udjela u fondovima s javnom ponudom: Aureus Equity i Aureus Balanced. Predavači na radionici su bili pročelnik katedre za opću ekonomiju s Ekonomskog fakulteta u Splitu prof. dr. sc. Petar Filipić i mr. Vladimir Diminić, stručni savjetnik Aureus Investa. Novinari su upoznati s poviješću investicijskih fondova, aktualnim stanjem i kretanjima na tržištu te očekivanjima vezanim uz daljnji razvoj fondovske industrije. Nakon i u pauzama radionice novinari su u neformalnom druženju sa članovima uprave društva Miroslavom Jeličićem-Purkom i Kristijanom Floričićem, u ugodnom ambijentu podstranskog visokokategornika i tijekom izleta na Brač mogli iz prve ruke saznali više detalja o trenutnoj situaciji u ovoj brzorastućoj financijskoj industriji. Ulaganje u investicijske fondove, na krilima odličnih lanjskih rezultata, za koje stručnjaci Aurest Investa kažu da su neponovljivi, postaje toliko popularno da Hrvati masovno svoju ušteđevinu prebacuju iz banaka u ruke fond menadžera, nadajući se velikim zaradama i brzom, prekonoćnom bogaćenju zaboravljajući pritom da prinosi iz prošlosti ne garantiraju prinose u budućnosti, kao ni stalna upozorenja analitičara da je tržište dionica u Hrvatskoj već dobrano napuhano i da nam dolaze korekcije. Oni koji racionalno sagledavaju kretanja na tržištu svjesni su da su ostvareni prinosi u korelaciji s rizicima ....

Piše: Mladen Banović

Petar Filipić, pročelnik katedre za opću ekonomiju Ekonomskog fakulteta u Splitu, novinarima je predstavio dvije studije slučaja (case study), poglede na dvije situacije iz hrvatske gospodarske stvarnosti.

Da li oporezivati dobit na kapitalna ulaganja?

Pita se splitski profesor kad razmatra učinke kapitalnih ulaganja u dionice i fondove, kroz kupnu dionica ili udjela u investicijskim fondovima. Kada se kupuju domaće dionice onda posljedično raste domaći BDP, a kad u potrazi za većim prinosima kupujemo inozemne dionice onda, kratko i pojednostavljeno rečeno, razvijamo tuđe tržište rada.

Shodno tome, ako već neki razmišljaju o oporezivanju, tj. porezu na dividende, možda bi trebalo prije harača pogledati u strukturu plasamana, jer nije isto, po razvoj domaće ekonomije, ulaže li se u domaće ili ino tržište.

Profesor je u svom izlaganju predstavio učinke kapitalnih ulaganja u investicije, štednju, već spomenute dionice i fondove, obveznice, nekretnine, te idenificirao ekonomsku politiku u funkciji smanjenja nezaposlenosti i ovu koju smo svjedoci u zadnje vrijeme, ekonomsku politiku u funkciji dobivanja izbora.

Životni ciklus i portfolio domaćinstva

U drugoj "studiji slučaja" profesor je prikazao velike razlike u životnom portfolio ciklusu jednog tipičnog (ili boljeg :) hrvatskog i američkog domaćinstva. Najveća razlika je očekivano u ulaganju stanovništva u investicijske fondove i dionice.

Dok u Lijepoj Našoj, koja upravo proživljava pravu "fondomaniju", većina ulagača u fondove ulaže ne zbog štednje i osiguravanja svoje bolje mirovine u zlatnim godinama, nego zbog želje za ostvarivanjem velike zarade i lakog bogaćenja u još friškom i neformiranom tržištu, zanemarujući oprez i sigurnost, a potaknuti lanjskim fascinantnim prinosima koje nije moguće ponoviti.

Nasuprot tome situacija "preko bare" je sasvim drukčija. U fondovima štedi manje više svi i to već desetljećima. Fondovska industrija je vrlo razvijena i postoje brojne vrste i tipovi fondova... a prosječni srednjestojeći amerikanac u njima vidi način osiguranja i povećanja financijskih sredstava za zlatne godine života.

U nastavku pozivamo Vas da pročitate iz pera drugih novinara osvrte na ovu edukativnu radionicu ...

---

Dionice isplativije od ulaganja u nekretnine 

Piše: Mirela Klanac / Jutarnji List

Dok se posjedovanje vlastitog stana smatra jednim od važnijih ciljeva svakoga građanina, visok postotak vlasništva ne bi trebao osobito veseliti kreatore ekonomske politike. Gospodarstvo raste sporije, makroekonomski su pokazatelji lošiji, a nezaposlenost je izraženija ako ima veći broj vlasnika stanova koji u njima i žive. Tvrdi to Petar Filipić, pročelnik katedre za opću ekonomiju Ekonomskog fakulteta u Splitu, pozivajući se na pokazatelje prikupljene usporedbom 40-ak zemalja.

Porez na nekretnine porez je na mobilnost radne snage, a oslobođenja od poreza samo u slučaju kupnje prve nekretnine demotiviraju građane na kupnju druge u drugom gradu

U tranzicijskim zemljama koje su ušle u EU postotak vlasništva nad stanovima je gotovo 90 posto, u Hrvatskoj oko 84 posto, u Njemačkoj 50 posto, a u Švicarskoj samo 34 posto. Filipić napomine da Švicarska nije primjer koji iskače.

Na radionici za novinare održanoj u organizaciji Aureust Investa on je naglasio da vlasništvo, koje nije ograničenje samo po sebi, nosi sa sobom slabu pokretljivost radne snage koju dodatno usporava porez na nekretnine.

- Porez na nekretnine porez je na mobilnost radne snage, a oslobođenja od poreza samo u slučaju kupnje prve nekretnine demotiviraju građane na kupnju druge u drugom gradu - tvrdi Filipić.

Za njega je upitan i učinak “sklanjanja” novca u nekretnine nasuprot nekim drugim načinima investiranja raspoloživog kapitala. Investitor koji uloži 180.000 eura u stan od 75 četvornih metara za 10 će godina uz rentu od 600 eura zaraditi samo 72.000 eura.

Istodobno, ulaganjem u dionice uz prinos od 10 posto godišnje i moguću izgubljenu dobit u 10 godina od deset posto ili 18.700 eura zaradit će 177.500 eura. U klakulaciju je uračunato i iznajmljivanje stana koji za 10 godina stoji 90.700 eura.

---

VLADIMIR DIMINIĆ, SAVJETNIK AUREUS INVESTA

Diminić: Očekivanja ulagača su nerealna

Plaši me prebacivanje štednje u fondove i pumpanje cijena dionica koje nemaju mogućnost realnog rasta

Piše: Ivan Hrstić /Poslovni dnevnik

Cijene dionica na hrvatskom tržištu kapitala dugoročno su neodržive, jednoglasan je zaključak sa radionice koju je proteklog vikenda u Splitu organizirao Aureus Invest.

- Sve burze u regiji su prema rastu ove godine među vodećih 10 u svijetu. To su potpuno neodržive stope, jer kad bismo nastavili tim stopama zarađivati, za pet do deset godina bili bismo tri puta bogatiji od Billa Gatesa - upozorava Kristijan Floričić iz Aureusa.

Na Zapadu se smatra da je svaki fond koji ostvari 10-15 posto napravio jer veliku stvar, no kod nas je to gotovo smiješno.

Očekivanja su velika, cijene dionica stalno rastu bez obzira na sve očitiju precijenjenost, a pri tome je likvidnost trgovanja i dalje izuzetno niska.

U Hrvatskoj je teško kupiti dionice, a da sebi značajno ne dižete cijenu ili prodati, a da si ne rušite cijenu. A eventualna gotovinska likvidnost samo podiže cijene.

Što uopće kupiti

U prvih pet mjeseci protrgovano je tek nešto više od 1 posto ukupne kapitalizacije Ine, no u našim uvjetima ona se svejedno doživaljava kao iznimno likvidna dionica, što više govori o ostalima.

Novopečeni mali dioničari Ine prodaju ako moraju, fondovi je uglavnom ne prodaju, između ostalog i zato što bi onda morali kupiti nešto drugo, a često je pitanje što. Više nije tako lako naći nešto što je fundamentalno potcijenjeno i na raspolaganju. Pitanje je i koliko bi uspjeli kad bi odjednom htjeli prodati veću količinu dionica Ine.

Špekulanti, ali i rizičnije nastrojeni menadžeri fondova često se klade na upitne ishode, pa ponekad kupuju i dionice za koje je unaprijed jasno da ih ne mogu prodati i po nekoliko mjeseci.

- Mene više brine nelikvidnost nego što me brine precijenjenost, koja dijelom nastaje i kao proizvod nelikvidnosti. Štednja se prelijeva u fondove koji imaju ograničen broj vrijednosnih papira u koje mogu ulagati. Zakon ponude i potražnje, kaže savjetnik Aureusa Vladimir Diminić.

U fondovima stalno ponavljaju da bi to trebalo biti dugoročno ulaganje, no svi vidimo kakve mogućnosti stvarno postoje na tržištu i često kažemo da je budala onaj kojij gleda kako prilika prolazi mimo vas.

Tričetvrt budale

Pogotovu što takva upozorenja slušamo već dvije godine. Vrijeme za kojeg su se mnogi obogatili. Čak i na nelikvidnim dionicama. Josip Galinec iz To Onea smatra da je nelikvidnost zapravo sistemska greška hrvatskog tržišta koja se može ispraviti samo korekcijom cijena.

- U Hrvatskoj nema nikakve šanse za povećanje likvidnosti. Ako se pitate je li netko budala kad se zadovoljava s 15 posto dok tržište nudi 50 posto, onda znači, ako sudimo prema fundamentalnim pokazateljima, da je u Hrvatskoj danas svatko tko kupuje po ovakvim cijenama - tričetvrt budala! - objašnjava Galinec, dodajući da u u Hrvatskoj volumena nema jer su cijene previsoke i nema šanse da se pri takvoj razini u trgovinu uključi neki mnogo ozbiljniji igrač.

Do povećanja volumena, do veće likvidnosti tržišta, može doći samo većom korekcijom sadašnjih fundamentalnih parametara. A to se pak može dogoditi na dva načina: tvrtke će početi mnogo bolje poslovati i pokazivati bolje rezultate - ili će se cijene korigirati, trećeg nema.

Ljudi iz struke upozoravaju na oprez. No, pitanje je, kako se to bude oprezan? U najmanju ruku tako da se ne ulaže novac koji je potreban za svakodnevnu egzistenciju. Treba 'višak' uložiti u zdravu ekonomiju i. Najveća razlika je možda u tome jesam li da bih uložio podignuo kredit ili sam uložio višak gotovinske likvidnosti uz realnija očekivanja (i potrebe!) rasta.

Štednja u fondovima

- No, s obzirom na euforiju, iako nemamo konkretne statističke pokazatelje, vjerujemo da veliki dio novca dolazi preko kredita. Ključna stvar je koliko dugo će se još štednja prelijevati u investicijske fondove, kaže Floričić.

Galinec pak ističe kako je jako nerealna ocjena da ima dovoljno kapitala da se održi ova razina cijena. S time se slažu i drugi.

- U travnju imovina fondova porasla je 2,5 miljardi kuna. Uz svega 800 milijuna nove svježe gotovine koja može braniti te pozicije generirano je još 1,7 milijardi imovine. A kapitalizacija burze porasla je 30-ak milijardi kuna. Može li se to dugoročno braniti sa 800 milijuna gotovine?!? - pita se Miroslav Jeličić Purko iz Aureusa.

Prema njegovim riječima, možda treba više voditi računa o likvidnosti portfelja nego o likvidnosti tržišta. U slučaju korekcije na hrvatskom tržištu nije moguće tako brzo izvući novac. U Srbiji pak nijednu poziciju iznad par stotina tisuća eura ne možete prodati za manje od pet dana. Jako je neodgovorno, kažu, ako je fond investirao sav svoj novac u Srbiju ako zna da će mu u najboljem slučaju trebati mjesec dana da likvidira svoje pozicije

- Mi želimo da naša imovina u svakom trenutku bude unovčiva. Naš scenarij za slučaj krize: na 1 kunu uloženu u Srbiji, imamo 10 koje su ekstra likvidne na svjetskom tržištu. Tako u bilo kakvoj krizi mi nemamo problema i mirno spavamo, tvrdi Purko.
 

O kriznim scenarijima posebno smo porazgovarali s Vladimirom Diminićem, koji ima pozitivna i negativna svjetska iskustva.

Veliki dio prezentacije posvetili ste rizicima koji su očiti na hrvatskom i susjednim tržištima.

DIMINIĆ: Za to sam imao razloga. Mislim da od strane naših investitora ima previše iracionalnog ponašanja, očekivanja su nerealna. Svi se koncentriraju na kratkoročno investiranje i kratkoročni performans. Istina je, zahvaljujući ovom bumu u Hrvatskoj i regiji, performansi su u posljednje dvije-tri godine bili fenomenalni, međutim, onaj koji ulaže trebao bi investiciju gledati dugoročno, između 5 i 15 godina i očekivati realni povrat na kapital.

Tko procjenjuje što je to realno?

DIMINIĆ: Ja procjenjujem da ako vam netko na rok od 10 godina ponudi povrat od 15 posto, da je to jako dobar rezultat. Hrvatski fondovi su ostvarili još bolje rezultate, oni koji su ostvarili manje od indeksa nisu luzeri, možda su bili samo za nijansu oprezniji, što je svejedno za svaku pohvalu.

Jesu li dionice u Hrvatskoj potcijenjene ili precijenjene, ili je slika ipak malo složenija?

DIMINIĆ: U ovom trenutku ja bih rekao da je to pomiješana priča. Kad bi gledali rizike koji su prisutni ima mnogo dionica koje su precijenjene, ima nekoliko onih koje su potcijenjene, no veliki problem je likvidnost dionica i po meni, zastrašujuće posljedice neke jače korekcije na svjetskom tržištu kapitala.

Koliki je utjecaj špekulanata na hrvatsko tržište i jesu li oni u dobroj mjeri već otišli iz Hrvatske?

DIMINIĆ: Treba prvo definirati tko su ti špekulanti. Ako mislite na strane investitore koji su tražili ekstremno brzi povrat novca, mislim da su oni već otišli. Strani investitori koji su ovdje uglavnom su oni koji drže većinsko vlasništvo u tvrtkama koje razvijaju, pogotovo bankarski sektor. Utjecaj lokalnih špekulanata nije toliko relevantan za tržište jer se oni jednostavno ne mogu mjeriti s količinom investicijskih fondova. No mene plaši prebacivanje štednje u fondove i pumpanje cijena dionica koje zaista nemaju mogućnost realnog rasta.

Je li moguće da se u Hrvatskoj ponove recepti iz zemalja u kojima je došlo do sloma?

DIMINIĆ: Apsolutno. Ja uvijek vjerujem da i najbolje i najslabije razvijeno tržište mogu ostvariti jedan fenomenalan rast, ali mogu doživjeti i jednu ozbiljnu korekciju, pri tome govorimo 5,10 do 15 posto, no na nelikvidnom tržištu one mogu biti od 30 posto na više. Sve to to ne znači da je trenutak za izvući sav novac i pobjeći. I kad bi došlo do korekcije od 15,20,30 posto, idućih pet godina može ostati jedan lijepi rast od 15-20 posto svo to vrijeme.

Iz prve ruke ste doživjeli jednu takvu eksplozivnu situaciju.

DIMINIĆ: Da, na tržištu koje je u tom trenutku bilo slabije razvijeno nego hrvatsko, za vrijeme mog života na Cipru. Njihovo tržište se u jednom trenutku povećalo 6 puta, bankovni indeks 7 puta u roku od godinu i pol-dvije. I sve je bilo krasno dok tržište nije kolabiralo i odjednom izgubilo 90 posto vrijednosti. U tom trenutku najveći gubitnici su bili sitni investitori koji su ulagali svoj zadnji novac ili posuđivali, dizali kredite, stavljali kuće pod hipoteke. Bankarski sustav je dobio rupu od oko 4 milijarde dolara za koju ne vjerujem da je dan-danas sanirana. Brokerima su letjele kuće u zrak. Zato moram upozoriti naše investitore.

Je li moguće zaštititi se od neugodnih scenarija?

DIMINIĆ: Teško je zaštititi se u ovakvoj situaciji, jer likvidnost apsolutno ne postoji. Treba samo konstantno razvijati tržište, nikad ne odustati od toga, povećati broj operatera, broj mogućnosti operacija i proizvoda.

Treba li povećati mogućnosti ulaganja u inozemstvo?

DIMINIĆ: Apsolutno! Da zaštitimo male ulagače i fondove koji žele imati adekvatnu disperziju, odnosno diverzifikaciju svojeg portfelja, mislim da je jako važno imati mogućnosti investirati vani. Veliki broj operatera na tržištu, velika kapitalizacija, preduvjet su za stabilno tržište kapitala.

Kažete da su čak i špekulanti potrebni tržištu. Zašto?

DIMINIĆ: Jer kreiraju likvidnost! Još uvijek smo mnogo likvidniji od tržišta BiH i Srbije, koja su potpuno nelikvidna. No, mene je strah, ako dođe do ikakvog stresa, poskoče li kamatne stope u svijetu imalo više, hrvatsko tržište bi moglo imati problem. Uvjeren sam da će tržište kapitala rasti, no mislim da svjetsko tržište ima potrebu za jednom korekcijom. Dugoročno, vrlo sam optimističan oko Hrvatske, no dogodila se euforija, a ona nikad nije dobra.

Takve stvari treba objasniti našem stanovništvu, ne da ga se zaplaši, nego zato što svaki investitor mora znati da su se takve stvari događale i da će se i dalje događati.

Ciparska iskustva

Vladimir Diminić rodio se u Puli, školovao se u Italiji i SAD. 1997 otišao je u Ameriku, gdje je radio za hedge fund DLF. Za njih je od 1998. radio na osnivanju investicijske banke Depfa na Cipru, što je, kaže s oduševljenjem prihvatio i tamo ostao do 2005. Portfelji pod njegovim upravljanjem, kaže, bili su između 500 milijuna i milijardu eura, a cijela grupacija je imala bilancu od 180-200 milijardi eura. Za to vrijeme završio je magisterij na školi menadžmenta sveučilišta Bocconi u Milanu. Nakon toga do 2007. bio je potpredsjednik u Galileo Asset Management, fondu koji se bavi isključivo tržištima u razvoju, trenutno je management director u Meldrum Asset Management, odgovoran za sve investicije u tržištima u razvoju te stručni savjetnik domaćeg Aureus investa.