Knjige: Predstavljen najopsežniji izvor o povijesti prezimena stanovništva Poljica

Matica Hrvatske u Podstrani i Društvo Poljičana "Sv.Jure - Priko" predstavili su u Podstrani knjigu "Stanja duša poljičkih župa iz godine 1725. i 1726. u Nadbiskupskom arhivu u Splitu", autora Joze Novakovića Bepa. Pred velikim brojem znatiželjnih Poljičana i njihovih prijatelja iz Splita, Dugog Rata, Omiša i drugih mjesta, u klaustoru crkve Gospe od zdravlja u Podstrani, nazočne je pozdravio dr. Dario Radović, predsjednik Ogranka Matice, koji je bio iznenađen velikim brojem nazočnih na predstavljanju knjige, jednom iz niza događaja kojim se obilježilo prvih 1.000 godina od spomena Poljica. O knjizi i autoru su govorili: dr. Radoslav Tomić, akademik-povjesničar, Marko Rimac, viši asistent na  filozofskom fakultetu u Splitu, odsjek za povjest i Tvrtko Roguljić, povjesničar. - "Riječ je o iznimno dobro napisanoj knjizi u kojoj se donosi u prijepisu na suvremeni jezik najvažnijih i najopsežnijih izvor o povijesti prezimena stanovništva Poljica, u kojem svaki stanovnik današnjih Poljica može pronaći svoje pretke, bilo po muškoj ili ženskom liniji. K tomu je za suvremenog čovjeka zanimljivo vidjeti stare oblike poljičkih prezimena, odnosno brojne oblike poljičkih imena, tako Mijovila, Matija, Božicu, Boju, Tomu i sl., koji su danas u  lokalnom govoru skoro i zaboravljeni.." - kazao je Marko Rimac. Predstavljanju knjige nazočio je i glavni i odgovorni urednik, don Ivan Banić, te don Vlado Đuderija, Poljički dekan. Knjigu je izdalo Društvo Poljičana "Sv. Jure - Priko" u prigodi već spomenutog obilježavanja 1.000 godina legendarnog utemeljenja Poljica. U glazbenom dijelu programa nastupili su gitarist Luka Petričević i pučki pivači iz Tugara..

PODSTRANA

Predstavljena knjiga 'Stanja duša poljičkih župa iz godine 1725. i 1726. iz crkvenih arhiva'

Tekst i slike: Davor Grgat

Neki su splitski nadbiskupi tražili od župnika da Nadbiskupskoj kancelariji povremeno pošalju ispise iz matičnih knjiga i prijepis stanja duša njihovih župa. Takvih je zahtjeva bilo i prije nego je to u dobs duge austrijske vladavine propisano naredbom o stanju prijepisa matičnih upisa, takozvanih parica,  za svaki protekli tromjesec u godini.

U popisu gradiva Nadbiskupskog arhiva iz 1883. navedeno je osam svežanja gradiva te vrste iz raznih župa vremenskog raspona između 1669. i 1803. Od čega je sačuvan do danas samo onaj u kojem su stanja duša većine župa, a sastavljena su i poslana u Split tijekom godine 1725. – 1729.

Predstavljen najopsežniji izvor o povijesti prezimena stanovništva Poljica

Glavni je uzrok gubitka večeg dijela tih svežanja i mnogo drugih inventarskih jedinica arhivskog gradiva registriranog g.1833. ponajviše u izrazito nesretnoj sudbini zgrade u kojoj je od oko g. 1670. do 1807. bila  biskupska rezidencija s kancelarijom i arhivom, a nalazila se je sa sjeverne strane splitske katedrale. Nju su francuske vlasti poslije smrti nadbiskupa Lelija Cipika (1807) upotrijebile u druge svrhe, a starije je arhivsko gradivo dugo ležalo, strpano usanduke u vlažnoj prizemnoj prostoriji.

Spomenuti nadbiskup zbog raznovrsnih vrlo nezgodnih političkih prilika nije dobio nasljednika sve do g. 1830, a taj je novi biskup Pavao Miošić (1830-1836.) zatekao staru biskupijsku zgradu u do te mjere zapuštenu stanju da je bila neupotrebljiva, pa je bio prisiljen za stan i kancelariju iznajmiti prostorije u privatnoj zgradi, a tako su činili i njegovi naslijednici  sve do g. 1904. kada je dovršena sadašnja zgrada Splitsko-makarske nadbiskupije.

Povijesnu vrijednost podataka sadržanih u tim sačuvanim stanjima duša, prva je prepoznala Benedikta Zelić – Bućan. Ona je članku naslovljenom "Popis pučanstva Splitske nadbiskupije 1725. godine“ arhivistički opisala gradivo cijeloga sveska te priložila popis kućedomaćina pojedinih župa s naznakom broja njihove čeljadi.

Stanje duša poljičkih župa iz godine 1725. i 1726. u Nadbiskupskom arhivu u SplituJozo Novaković Bepo (Juraj, Ivaniš, Juraj mlađi, Ivan i Juraj najmlađi) potrudio se je u cjelosti prepisati izvorna stanja duša poljičkih i nekih susjednik župa koja su sačuvana u navedenom svesku, a pisana su zapadnim tipom ćirilice za koju se u novije vrijeme udomaćio izraz: bosančica. (Nekoć se je u srednjoj Dalmaciji za nju rabio naziv: pismo arvacko, a poslije i razni drugi nazivi, među kojima i - poljičica.

Jozo Novaković Bepo iz Tugara (zaselak Čazin Dolac) izdanak jedne od najuglednijih poljičkih obitelji koja je Poljicima dala pet velikih  knezova (Juraj, Ivaniš, Juraj mlađi, Ivan i Juraj najmlađi) potrudio se je u cjelosti prepisati izvorna stanja duša poljičkih i nekih susjednih župa koja su sačuvana u navedenom svesku, a pisana su bosančicom, ili "pismom arvackim", nešto kasnije poznatom i kao "poljičica“. On je iz navedenog svežnja s 69 svezaka bosančice najprije prepisao te u 33. Broju "Poljica“ objavio stanje duša župe Tugare, pod naslovom "Popis pučanstva župe Tugare – 1725. god". Prepisao je i one ostalih poljičkih župa, ali s objavljivanjem u spomenutom godišnjaku nije mogao nastaviti, jer je isti godišnjak trobrojem 34. – 36. g. 2010. završio svoje izlaženje.

Sadašnje vodstvo "Društva Poljičana“ shvaćajući pravo značenje ovog povijesnog vrela za poznavanje poljičke prošlosti, ujedno poštujući trud i uloženo vrijeme  g. Novakovića, kao prepisivača i priređivača, odličnog poznavatelja i ljubitelja bosančice /danas je to rijetkost/ odlučilo se je za izdanje ove knjige, što zaslužuje svaku pohvalu...“ pored ostaloga je zapisao  prof. dr.sc. don Slavko Kovačić, jedan od boljih poznavalaca slavne poljičke prošlosti.

Predstavljen najopsežniji izvor o povijesti prezimena stanovništva Poljica

I na kraju ovog osvrta pročitajte što je za naš portal kazao povjesničar Marko Rimac, viši asistent na Filozofskom fakultetu u Splitu, Osjeku za povijest.  

"Riječ je o iznimno dobro napisanoj knjizi u kojoj se donosi u prijepisu na suvremeni jezik   najvažnijih i najopsežnijih izvor o povijesti prezimena stanovništva Poljica, u kojem svaki stanovnik današnjih Poljica može pronaći svoje pretke, bilo po muškoj ili ženskom liniji. K tomu je za suvremenog čovjeka zanimljivo vidjeti stare oblike – poljičkih prezimena, odnosno brojne oblike poljičkih imena, tako Mijovila, Matija, Božicu, Boju, Tomu i sl., koji su danas u  lokalnom govoru, danas skoro i zaboravljeni...“ kazao je g. Rimac.

U zabavnom programu nastupili su: gitarist Luka Petričević i Pučki pivači iz Tugara.   

Povezani članci

Who's Online

We have 151 guests and no members online