Smolonje su van odma do Zvečanja, ako ne znate, u Sridnjin Poljicima, usrid Mosora. Zeleno je i tiho. Stare kuće pokrivaju nove, neke imaju i bazene, dolazi i turizam. Ali ništa se ne može usporedit s važnošću ovoga broja dičice u ova žalosna doba kad se sela po dalmatinskome zaleđu i otocima zauvik prazne, piše Damir Šarac na stranicama Slobodne Dalmacije reportažu o malom Poljičkom mistu koje nema brige oko nataliteta, naprotiv, od 75 stanovnika trideset i dvoje je djece!
– Dogodilo se prije dvadesetak godina da se petnest godina dite nije rodilo u Smolonjama. Mislili smo da je to kraj sela, a di ćeš gore, nema gorega... ali onda je nekako krenilo, generacija prije naše je kiksala, puno ih se nije oženilo, ali mlađi od njih su se redom poženili i dicu počeli pravit... - priča Mijo Buškain iz Mjesnog odbora mista.
- Kažu meni žene u Splitu da moraju izvest dite iz stana bar dvi ure u šetnju, a ja se pitan šta je to... Naši su uvik vanka, ka i druga dica, a onda pridvečer ih matere dozivaju po selu. Nikad nije tišina – govori novinaru Marija Marčić.
A kad spominjemo dicu ne smijemo preskočiti obitelj Marija i Marije Šinković, gdje ih je petero: Ivana, Duju, Miju, Leu i Lucu. Mario je cijelu mladost proveo u Dugom Ratu, a kad se oženio, otišao je s najdražom u Smolonje. I nije požalio. Lipo im je. Ovdje je sloboda, mir, priroda, čistoća, zdravlje. Problem je kad dica žele na sport, kulturu, neke dodatne aktivnosti, onda je malo zafrkano, ali i to se da lako riješit..

Izvor: Slobodna Dalmacija

PROČITAJTE VIŠE..