Tropismeni hrvati koristili su se glagoljicom, latinicom i ćirilicom

Dokaz je tu, no to ne znači da će rasprave prestati. Dapače, Vjerojatno će se još jače rasplamsati, jer kad se ćirilica s latinicom u istoj rečenici na hrvatskom kršu nađe, onda, poznato je, to ne može nego požar izazvati. S piromanima koji, na obje filološke strane, nestrpljivo čuče sa žigicama u ruci. No, evo im sada (još jednog) dokaza da ćirilica i latinica ne samo da u istoj rečenici mogu obitavati nego i da su na našem kršu stoljećima obitavale, a da se nitko ideološki nije pjenio i ta pisma svojatao. Hrvatski državni arhiv izdao je 'Matičnu knjigu vjenčanih župe Jesenice 1736. - 1830.' koja govori o govoru i pisanju stanovnika iz Poljica ...

HRVATSKI DRŽAVNI ARHIV IZDAO 'MATIČNU KNJIGU VJENČANIH ŽUPE JESENICE 1736. - 1830.' KOJA GOVORI O GOVORU I PISANJU STANOVNIKA IZ POLJICA

Tropismeni hrvati koristili su se glagoljicom, latinicom i ćirilicom

Recenzent dr. sc. Gracijano Kalebić smatra daje ova knjiga izuzetno važan kulturno-povijesni spomenik koji daje brojne informacije o upotrebi triju pisama kroz hrvatsku povijest

Piše: Vinko Vuković / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija


Hrvatski državni arhiv, kao nakladnik, zaslužan je za izdanje iznimno, valja priznati, neatraktivnog naziva. Malo tko bi uostalom, posegnuo za “Matičnom knjigom vjenčanih župe Jesenice 1736. - 1830. (Jesenice - knjiga vjenčanja 26. XI. 1736. -15. XI.1830.).

Izvan Jesenica zasigumo nitko. No, iza tog zmijolikog, rogobatnog naslova krije se pravi dragulj. A o njemu sve zna Ante Nazor (1927.), profesor hrvatskoga jezika - Jeseničanin, naravno - koji je sve što u knjizi piše s izvornog ćiriličnog pisma preveo na latinično pismo.

Recenzent dr. sc. Gracijano Kalebić smatra da je ova knjiga izuzetno važan kulturnor povijesni spomenik - ne čuva se izvornik bez razloga u Hrvatskom državnom arhivu u Zadru - koji pokazuje proceduru sklapanja brakova, te svjedoči o govoru i pisanju Hrvata iz Poljica u Dalmaciji na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće.

Svojim sadržajem, smatra Kalebić, ona predstavlja plodno vrelo za interdisciplinarna lingvistička, povijesna, kulturološka i sOciološko-demografeka istraživanja, a ujedno je i vrijedan doprinos hrvatskoj kulturi.


Opći značaj

Kalebić nudi brojne informacije o upotrebi triju pisama kroz hrvatsku povijest, s posebnim naglaskom na ćirilično pismo (“hrvatska ćirilica”), kojim je i pisan ovaj povijesno-kulturnno-crkveno-administrativni dokument.

Stoga sadržaj ove knjige nije samo od lokalnog nego je i od općehrvatskog značenja, jer je pismo na kojemu je pisana važno za cjelovit prikaz i razumijevanje hrvatske kulturne baštine, odnosno (tro)pismenosti u Hrvata.

Ovaj pisani spomenik potvrđuje daje upotreba triju pisama važna osobitost hrvatske kulturne povijesti i pismenosti, odnosno da su Hrvati tijekom povijesti, uz glagoljicu i latinicu, svakodnevno upotrebljavali i treće pismo - ćirilicu.

- Činjenica da je kod dijela hrvatskoga naroda ćirilica bila u svakodnevnoj uporabi i početkom 19. stoljeća, ponajbolje odgovor na smiješne teze velikosrpske ideologije da je uporaba ćiriličnog pisma na nekom prostoru dokaz njegove pripadnosti srpskoj državi, odnosno da je Srbija svagdje gdje je i ćirilica.

Uostalom, i srednjovjekovni “Poljički statut”, taj nadaleko poznati hrvatski ćirilski spomenik, pisan je, kako su Poljičani isticali, “arvackim” jezikom - kaže Ante Nazor, sin urednika Ante Nazora, ali prije svega povjesničar koji se na promocjjama brine da knjiga o starim Jeseničanima dobjje status kakav zaslužuje.

matična knjiga jesenica

U raščlambi sadržaja izvornika, autor njegova prijepisa ponajprije se fokusirao na pitanja imena, prezimena i nadimaka osoba koje se u njemu spominju, te na imena mjesta, popis različitih uspostavljenih veza među ljudima, ali i među mjestima iz kojih dolaze.

Zahvaća i pitanje doseljenika i autohtonih stanovnika, zatim problematiku nestanka i/ili promjene prezimena, daje popis muških i ženskih imena te popis svećenika koji se spominju u izvorniku.

Stoga, kako stoji u zaključku recenzenta, njegov “samoprijegoran, uporan i znalački rad na proučavanju i zaštiti kulturnog identiteta Poljica zahtijeva duboko poštovanje i pohvalu”.

Povezani članci

Who's Online

We have 272 guests and no members online