U potrazi za profitabilnim modelom poslovanja medija na internetu

novinemedijiDnevni list Boston Globe, simbol američkog novinarstva star 137 godina, dobio je rok od mjesec dana da sreže milijunske gubitke ili će morati gasiti strojeve u tiskari. Godinama se priča kako novine polako propadaju i traže profitabilni model na internetu, no nitko u to zapravo nije vjerovao dok globalna recesija nije u samo nekoliko tjedana zamalo potopila kompletnu američku novinsku industriju, piše Miran Pavić u izvrsnom članku objavljenom u Jutarnjem Listu. Veliki gradovi Denver, Detroit i Seattle ostali su potpuno bez dnevnog tiska. "Svi znamo da je web budućnost, ali danas još uvijek ekonomski neodrživa. Prihodi od oglašavanja na webu su minimalni, ne mogu podržavati ozbiljnu redakciju. Novine i portali sve više prenose materijale s Reutersa ili AP-a, a imaju sve manje vlastitog, originalnog izvještavanja", upozorava američki profesor medija Jason Kaufman. Pročitajte više...

Boston Globeu ostalo 30 dana

Nakon vala otpuštanja i rezanja svega u Boston Globeu sve je čisto i tiho. ‘Nekad su lupali strojevi za pisanje, pušilo se i pilo. Čak i kad su maknuli boce i pepeljare, čula se graja. Sve do prije nekoliko tjedana’, priča novinski karikaturist Dan 

Piše: Miran Pavić / Jutarnji List
Izvor: Jutarnji List

"Kolega, jebali vas digitalni mediji.” Tom je žestokom reakcijom iznervirani profesor novinarstva njujorške Columbije odgovorio na nedavni upit studenta: zašto učiti samo pisanje članaka i izvještavanje, s obzirom na to da svaki portal već ima videopriloge, interaktivne alate i audiokomentare?

Ono što je naivni student zapravo pitao, a bijesni profesor odgovorio, jest - nisu li papirnate novine fundamentalno mrtve?

The Boston Globe

Novinarska škola Columbije nije jedina ovako nervozna i zbunjena. Godinama se šapuće da novine polako propadaju i traže profitabilni model na internetu. Nitko u to zapravo nije vjerovao, dok brutalni udari globalne recesije nisu u samo nekoliko tjedana zamalo potopili kompletnu američku novinsku industriju.

Naklade opasno padaju, propale tvrtke više ne kupuju novinske oglase, otpušta se višak ljudi, gase se izdanja. Veliki gradovi Denver, Detroit i Seattle ostali su potpuno bez dnevnog tiska.

Prestravljeni pretplatnici tih su se jutara došetali do svojih novinskih sandučića,  otvorili ih i, umjesto bunta novina, pronašli kratko pismo izdavača koji im se zahvaljuje na godinama povjerenja - u nekim slučajevima, više od 150 godina povjerenja.

Nestali su tog dana kao da ih nikad nije ni bilo. Oproštajno pismo očekuje i čitatelje u San Franciscu čiji je dnevni list pred gašenjem.


Mali rok za rješavanje duga

Panika je apsolutna - magazin Time izlazi s velikom temom na naslovnici: “Kako spasiti vaše novine”, urgirajući na izdavače da naplaćuju sadržaj na internetu.

Rupert Murdoch prošlog je petka oštro najavio kraj ere besplatnih novinskih portala, dok je šef agencije Associated Press zaprijetio tužbama protiv Googlea, Yahooa i ostalih portala koji uzimaju njihove članke i mlate pare na oglasima.

A zatim stiže najveći šok: Boston Globe, u vlasništvu New York Times korporacije, dobio je rok od 30 dana da sreže milijunske gubitke ili će morati gasiti strojeve u tiskari. Pad tog popularnog dnevnika, starog 137 godina, te institucije i simbola američkog novinarstva, bio bi protumačen kao definitivna kapitulacija jedne umorne industrije.

Glavni urednik portala David ima 35 godina. ‘Nitko danas ne može više biti samo novinar ili samo prodavati oglase. Svi moraju sve raditi. Biznis, ljudi, biznis’

“Čujte, ovdje je potpuni kaos. Izgleda da će nam ugasiti novine za 2-3 tjedna”, iskreno mi je preko telefona zavapio Dan Wasserman, legendarni karikaturist bostonskog Globea, pokušavajući ujedno izbjeći molbu da mi pokaže redakciju - dok još postoji.

Kad se ipak nađemo u njegovu uredu za nekoliko dana, jada u Danovu glasu više nema. “Evo, otvorili su mi blog, to je valjda neka vrsta otpusnog pisma. Nema više novina ni tvoje stranice, ali slobodno šaraj po webu.”

Više od 25 godina crta karikature, i sarkazam stanuje u svakoj njegovoj rečenici.

Otvoreno se šali kako je Globe strahovito propao i kako će svi uskoro tražiti nove poslove.

Prolazimo sivim hodnikom do glavnih soba redakcije, a prema nama dolazi vrlo krupan i vrlo tužan čovjek.

“Hej, glavu gore. Pa tu smo još samo par dana! Možda i sati, hihi.”

Čovjek ga pogleda, onako, znatiželjno, i nastavi bez riječi dalje.

“Nije shvatio”, nasmije se Dan.

Profesor novinarstva Joel Brinkley govori ubitačno polako. Sjedimo u njegovu uredu na sveučilištu Stanford, a on kao da prebire po mislima i pakira ih prije nego što išta izrekne.

U istom stilu ušetava na svoj predmet Prošlost i budućnost novinarstva nekoliko sati kasnije: sporo, blijed u licu, pomalo rezigniran, kao da nije spavao danima.

Dugo sjedi za stolom u tišini, bulji u neke papire i čeka da se studenti smjeste.

Boston Globe, popularni dnevnik star 137 godina, dobio je rok od mjesec dana da sreže milijunske gubitke ili će morati gasiti strojeve u tiskari

Odjednom, bez ikakve najave, Brinkley uleti natrag među žive. Uspravi se u stolici, licem mu preleti crvena boja, i rapidna paljba započne: “Prošlog je ponedjeljka Obama smijenio šefa General Motorsa. Njihovo je sjedište u Detroitu. Chrysler je istog dana najavio deal s Fiatom koji bi ga mogao spasiti od potpune propasti. Chrysler se, također, nalazi u Detroitu. Košarkaška momčad sveučilišta Michigan, u kojoj se nalazi Detroit, probila se do polufinala nacionalnog prvenstva. Utakmice se igraju u, pogađate, Detroitu.”

Brinkley zatim utihne, prošeta pogledom po utihnuloj prostoriji, skine naočale i nastavi rešetati: “Bile su to tri fantastično važne priče. Nacionalno, globalno važne! Nažalost, oba su detroitska dnevnika, ne sluteći ništa, odabrala upravo taj dan da ukinu svoja papirnata izdanja.”

Sad je već napetost u velikoj predavaonici zastrašujuća. “Seattle je već izgubio svoj dnevni list! Denver također. LA Times je u bankrotu, a najavljuje se gašenje San Francisco Chroniclea i Boston Globea. Dragi studenti, dobrodošli na predmet o budućnosti novinarstva.”


Strašan izazov za Arktik

Sličnim apokaliptičkim proglasima počela su sva četiri predavanja o novinarstvu na kojima sam gostovao prošlog tjedna.

National Geographic na početku svojih članaka koristi stil koji novinari posprdno zovu ‘herojski’, jer je pretjerano dramatiziran. Na primjer: ‘Nikada se prije artički led nije susreo s ovako strašnim izazovima’”, govori profesor na uvodnom predavanju znanstvenog novinarstva. “Ali mi danas, bez imalo ironije, možemo na taj način govoriti o krizi novina. Nikada prije, nikad ovako jako.”

I dodaje: “Ako mi ikada na kraju članka napišete kao svoj zaključak nešto kao ‘vrijeme će pokazati’, srušit ću vas. Nažalost, kad govorimo kako će naša industrija izgledati za nekoliko godina, jedino što vam mogu ponuditi jest - vrijeme će pokazati”.

Boston Globe vremena više nema. “Hmmm, pogledaj, netko je dobio cipelu, hi-hi”, veselo će Dan kad je primijetio dva tipa koja iznose kutije iz nekog ureda. Nakon vala otpuštanja i rezanja svega mogućeg, u redakciji je ostalo oko 250 ljudi. Sve je vrlo čisto i uredno, i sablasno tiho.

“Ovih dana samo tišina. Nekad su ovdje glasno lupali strojevi za pisanje, pušilo se i pilo. Ali čak i kad su maknuli boce i pepeljare, glasni razgovori i vikanje su opstali. Sve do prije nekoliko tjedana. Od kada smo čuli da bi nas mogli ugasiti, grobna je tišina.”

Prolazimo pored stola s razbacanim knjigama. “Besplatne knjige za čitanje!” Prolazi kroz hrpu, tražeći nešto što ga zanima. “Ovu sam čitao, odlična je. Što je ovo, vodič za seks? Možda to uzmem. A ne, opa, ovo je moj izbor”, pokazuje knjigu o razvoju online tržnice E-Bay, i krene dalje prema sobama urednika.

The Boston Globe


80 vijesti objavljuje tisak

“Pravi problem nije neka nostalgija ili preferira li netko čitati s papira ili na ekranu”, odmjereno mi kaže profesor Brinkley u razgovoru prije dramatičnog predavanja, odmarajući noge na stolu.

“Ono što vidimo u gradovima koji gube velike redakcije je kroničan nedostatak vijesti. Nema više nikoga tko profesionalno traži, bira i analizira događaje. Postoje veliki dijelovi zemlje koji više nisu novinarski pokriveni”, otpuže kroz vlastite riječi Brinkley. Iako je spor i tih, to što govori je fascinantno samo po sebi.

“Web još uvijek nema dovoljno novca da bi zapošljavao dovoljno novinara, a blogeri uglavnom iznose svolje mišljenje, ali ne donose vijesti.”

Televizija? Evo vam jedan podatak: čak i danas 80 posto vijesti na televiziji, radiju ili portalima prvo je bilo objavljeno u novinama.”

Proveo je 23 godine u redakciji New York Timesa kao novinar, urednik i dopisnik. Pulitzera je osvojio 1980.


Stari i novi urednici

Međutim, ovaj nepopravljivi novinar i urednik - “najviše na svijetu volim sređivati tekstove, slagati riječi da sve bude jasnije, čišće, čvršće” - nije nimalo blag prema novinama.

Studentima je toga toplog popodneva rekao kako je novinska industrija slabo i sporo reagirala na izazove tržišta, prvo 24-satne news televizijske kanale, a zatim internet.

Globe nije bio jedna od tih sporih novina. Već 1995. lansirao je portal Boston.com, koji se odmah trudio biti više od digitalne kopije novina. Nudio je detaljni gradski vodič, video, male oglase, prodaju auta i nekretnina.

Današnji glavni urednik portala David ima oko 35 godina.

“Imam dvije riječi za vas: medijski biznis. Nitko danas ne može više biti samo novinar ili samo prodavati oglase. Svi moraju sve. Moraš sam zaraditi za svoju večeru. Biznis, ljudi, biznis!”

govori Danu i meni dok se muvamo oko stolova web redakcije.

“Eto, mi smo ovaj mjesec udvostručili broj posjeta. Udvostručili! Znate kako? Natjerali smo gomilu novinara da otvore Twitter i da tamo pišu i stavljaju linkove na objavljene članke. Ludilo! Dan, možemo li i tebi osposobiti Twitter?”

“Apsolutno. Usput, radim na novom materijalu za svoj blog. Saznao sam da je Shep tužio nekog navijača jer je uz sliku svog djeteta napisao riječ ‘Obey’, i to stavio na internet.”

Radi se o Shepu Faireyju, autoru čuvenog Obamina posteraHope”, poznatog i po “Obey” natpisima po gradovima.

“Razmišljao sam u naslovu, Shep Fairey prijeti djetetu”, nastavi Dan.

Hmmmm”, zamisli se web urednik.

Što?”

“Pa O.K. je to, ali daj ubaci negdje Obamu. Tipa, ‘Obamin Hope umjetnik Fairey prijeti djetetu!’”

“Pa ne zvuči mi baš nešto jako, a?”

“I nije. Ali je odlično zbog Googlea, Twittera i drugih tražilica. Ako ubacimo riječi Obama i Hope, blog će ti posjetiti duplo više ljudi. Vjeruj mi.”

“Hmmmm.”

Shvatim da ispred sebe gledam dvoboj novog i starog novinara, analognog i digitalnog, novih medija i papirnatog izdanja.

Danu njegov naslov naprosto zvuči dobro, zanimljivo, efektno. Web čovjek David se pak vodi Google analizama ponašanja svojih čitatelja. On želi naslov koji je možda predug i zvuči slabije, ali će bolje proći u tražilicama.

Pojas za spašavanje novina možda pluta u dolini pored Stanforda.

Kindle, digitalni čitač knjiga online knjižare Amazon.com, postigao je odličan uspjeh, s gotovo milijun prodanih uređaja. Postaje za knjige ono što je iPod za muziku - jednostavan, učinkovit i seksi put u digitalnu eru.

Svi veliki izdavači sad na brzinu pokušavaju razviti nešto slično za novine. USA Today je naručio izradu sprave kodnog imena First Paper; Hewlett Packard radi na čitaču zvanom Plastic Logic, a Herst i Murdochov News Corp. ubrzano i u tajnosti rade na svojim verzijama.

Svi se ovi pokušaji odvijaju u Silicijskoj dolini, pored “ubojica” novina Googlea, Yahooa i Facebooka, i svi se temelje na tehnologiji zvanoj “elektronička tinta”. Ekran Kindlea, temeljen na njoj, izgleda puno jasnije i za čitanje je mnogo ugodniji nego kompjutorski.

Prvo nas nervira što nema stranice za primiti i okrenuti, ali uskoro taj osjećaj tjeskobe nestaje. Posebno kad shvatite da na tom jednom uređaju možete nositi okolo beskonačno mnogo knjiga i magazina.


Kupovanje vremena

Globe možda neće dočekati eru digitalnog papira. “Gubimo oko milijun dolara tjedno. Danas gotovo da i nećeš vidjeti nekog iz menadžmenta, svi su dolje u New Yorku. Pregovaraju sa šefovima u New York Timesu, pokušavaju kupiti malo vremena.”

Radi li se samo o prijetnji kojom bi ubrzali procesi smanjenja troškova ili će Times zaista ugasiti ovaj legendarni bostonski dnevnik?

“Ne znam. Ali nije samo prijetnja, to nikako. Ovaj put je za ozbiljno”, kaže Dan dok stojimo u tiskari.

“Imali smo veliku, modernu tiskaru nekoliko kilometara odavde. Morali smo je prodati, sad sve tiskamo tu.” Ugleda natpis na zidu koji kaže: Boston Globe dnevno čita više od dva milijuna ljudi! “Vrijeme je da promijene te brojke - sad je znatno manje. Možda i ne stignu promijeniti prije nego što nas ubiju, hihihi.”

Pored nas radnici obavljaju neke popravke na stroju. Nesvjesno podignu glavu kad čuju Danove pesimistične riječi.Borimo se da doživimo idući dan, momci! dovikne im i nasmije se.


New York Times i print

Površni odgovori na pitanja o kolapsu novina su kako je web budućnost, preskupo je tiskati toliko papira, a čitatelji su ionako navikli uživati novinski sadržaj na webu, često obogaćen videom, bez plaćanja ijedne lipe.

To je sve točno, ali bez plaćanja sadržaja zarađuje se isključivo od oglasa - a danas gotovo da na svijetu nema ozbiljnoga novinskog portala koji samo od toga može živjeti.

New York Timesov web otvori 15,4 milijuna ljudi svaki mjesec, što je čitanost sedam puta veća nego papirnatog izdanja, ali i dalje nemaju blage veze kako to monetirizati.

Nedavna analiza pokazala je da bi New York Times bez printa mogao izdržavati jedva pet posto svoje sadašnje redakcije. Time bi mu drastično pala kvaliteta članaka, blogova i videopriloga, a posljedično i broja čitatelja.


“Svi znamo da je web budućnost, ali danas još uvijek ekonomski neodrživa. Prihodi od oglašavanja na webu su minimalni, ne mogu podržavati ozbiljnu redakciju. Novine i portali sve više prenose materijale s Reutersa ili AP-a, a imaju sve manje vlastitog, originalnog izvještavanja”,
kaže američki profesor medija Jason Kaufman.

“No, taj trend nije isključivo novinski. CNN je od devedestih ukinuo hrpu inozemnih ureda i izvjestitelja, i to se jasno osjeti u padu kvalitete sadržaja.”

Nekad davno redakcije i sveučilišta vjerovali su u spas. Kriza medija nije bila toliko zabrinjavajuća dok nije stigla kriza cijele ekonomije.

Chris Anderson, glavni urednik uglednog magazina Wired, čiji se uredi nalaze nedaleko od Stanforda, izazvao je prošle godine omanji skandal objavom analize novinske zarade od oglasa na svom blogu.

Po njemu, 2007. je bila senzacionalno dobra godina za dnevne novine i magazine, druga najbolja u povijesti: 45 milijardi dolara, dvostruko više nego prihodi Yahooa i Googlea zajedno. Tajna tog podatka? Zbrajanje prihoda print izdanja novina, koji malo padaju od 2000., i prihoda online izdanja, koji od 2004. rastu i postaju fini udio.

U duhu euforične analize, Anderson najavljuje knjigu “Free!”, s teorijom da dolazi vrijeme ekonomike besplatnog - novine besplatno daju svoj sadržaj na portalu i dopuštaju drugima da ih preuzimaju. Zauzvrat dobivaju više čitatelja i više potencijala za prodaju oglasa.

Godinu dana kasnije burze skandalozno padaju, kompanije koje su nekad kupovale oglase nestaju ili ostaju potpuno bez keša, i Andersonov magazin u prvim mjesecima 2009. bilježi 50-postotni pad zarade od oglasa.

Od njegove “besplatne” knjige ni slova.


Gradivo za povijest

“Idemo za kraj do mojeg prijatelja, njegovo područje istraživanja je istočna Europa”, veselo kaže Dan ispred vrata nekog ureda, odmah pored glavnoga centralnog prostora. Nakon što mi postariji novinar čestita na ulasku u NATO, Dan mu objasni svrhu našeg posjeta. “Ovakvi kao on dolaze ovdje i bilježe naše posljednje dane, hihi.

Postali smo gradivo za povijesne udžbenike, Al.” Neko vrijeme ćaskamo o stanju novina u Europi, a Al zaključi: “Mladi ste. Što god radili, nemojte biti novinar.”

Izađemo i krenemo prema izlazu. Dan se naglo okrene, vrati nekoliko koraka do Alova ureda i diže onu E-Bay knjigu u zrak. “Usput, pogledaj ovo. To je budućnost. Idemo svi otvoriti neke biznise na webu. Ništa nije gotovo. Posudit ću ti je kad završim.”


Osiguranje na kiosku

Možda je najveća pogreška novinskih portala bila dopustiti svima besplatno korištenje svega.

Napokon, iTunes je preko interneta prodao milijarde pjesama; Amazon vrlo uspješno prodaje elektronske knjige; Netflix i ostali servisi nude digitalno rentanje filmova. Jedino su novine ostale kao u prvim danima weba. Svi profesori s kojima sam razgovarao slažu se da portali sami po sebi nisu najveći uzrok pada naklada.

MurdochAli trenutačno internet operacije novina nižu gubitke i ne pomažu prodaju papirnatog izdanja.

Murdoch, vlasnik jedinog uspješnog novinskog portala na svijetu koji naplaćuje sadržaj - WallStreetJournal.com - svoju je zaradu na webu objasnio ovako:

“Nije bogatstvo, ali dovoljno da ste u plusu i da možete investirati u daljnji razvoj i školovanje ljudi.”

Kriza je dovoljno ozbiljna za ovakav radikalni korak, kao i za naglo populariziranje digitalnih čitača novina.

Dva su velika kioska na najprometnijoj njujorškoj željezničkoj stanici Penn Station (suprotno slatkoj propagandi filmova, divna zgrada Grand Central Stationa upotrebljava se samo za sitne lokalne linije).

Stojim i gledam magazine u izlogu jednog od njih. Nekako su tanji nego prošle godine, razmišljam, s padom oglasa došlo je i do smanjenja broja stranica.

Dok očima kružim po naslovnicama, shvatim da neki krupni čovjek u tamnom odijelu stoji odmah do mene, ali leđima okrenut izlogu. Valjda ne voli čitati.

Dignem pogled s namjerom da uđem unutra i primijetim još nekoliko ljudi u tamnim odijelima koji stoje oko kioska. Unutra, s druge strane stakla, ugledam američkog potpredsjednika kako lista magazine.


Ljubitelj vlakova i novina

Joe Biden strastveno obožava vlakove i novine. Iako to stvara stravične probleme njegovu osiguranju, još uvijek putuje svuda isključivo vlakovima.

Zlobni su komentatori rekli da je upravo zato Obama izdvojio čak osam milijardi dolara za pomoć američkim željeznicama koje su u groznim financijskim problemima.

Biden je izrazito visok i energičan, juri od police do police, skuplja časopise i nosi ih do blagajne. Ostali kupci u kiosku su zastali, gledaju malo u njega, malo u ostale kupce, nijemo se pitajući je li to zaista on.

Blagajnice mi kasnije kažu kako je potpredsjednik bio izrazito ljubazan, kupio je Wall Street Journal, Forbes i Harper’s Bazaar za ženu, i ostavio napojnicu. Možda Obama odluči spasiti i tu Bidenovu strast.


Rezanje troškova i prazni stolovi u CNN-u

Carl Schweitzer producent je popularnog CNN-ova showa “Američko jutro”. Dok mi pokazuje redakcije emisija po CNN-ovu središtu u New Yorku, teško je ne primijetiti prazne stolove. “Došlo je do stanovitih rezanja troškova”, šturo komentira Carl dok otpija kavu.

Njegov je producentski tim izgubio osam članova prošlog prosinca, gledanost im je nakon izbora opasno pala. Ali danas se producent ispred mene doima zadovoljno; završio je emisiju za taj dan i pred njim je vikend tijekom kojeg se “Jutro” ne emitira. Studio u kojem se show vrti fantastično je minijaturan i prljav, a Carl ponosno objavi: “To nam je novi prostor za snimanje. Vrlo cool, ne?”

Izvana ova nedavno otvorena zgrada Time Warner grupe, unutar koje je i CNN, izgleda moćno, pompozno, kao prava digitalna tvornica. No unutra je to puno bliže nekoj industrijskoj, analognoj tvornici. Nabijeni stolovi (ovi koji su još puni), maleni studiji i mračni hodnici dominiraju prostorom. Ima puno TV ekrana i monitora, ali nisam uspio nabrojati više od nekoliko novih Macova - sve ostalo su stare kante.

Napokon stižemo do jednoga dojmljivog prostora: velika, moderna kantina predivnog pogleda na Central Park. S druge je strane sunčanog parka Columbijin kampus, na kojem će profesor novinarstva nekoliko tjedana kasnije onako sočno opsovati zbunjenog studenta.

“Vi uložite neke ljude, neku kameru, neki studio, potrošite vrijeme i novac na produkciju, i onda se vaš klip vrti na 30 drugih sajtova koji ga naprosto uzmu, i na temelju njega dobivaju posjetitelje”, odgovara producent na pitanje o zaradi njihova portala.

Povezani članci

Who's Online

We have 195 guests and no members online