Čemu mlade uči udžbenik vjeronauka 'S Kristom u život'

Mirjana Nazor u Dugom RatuOvih smo dana mogli pročitati napis jedne majke koja je zgrožena sadržajem udžbenika "S Kristom u život", udžbenika iz vjeronauka za 8. razred osnovne škole. Na temelju njezine analize osnovne zamjerke se svode na neke doista teško prihvatljive konstatacije i na neke opasne stavove, koji su u suprotnosti s naslovom "S Kristom u život". Kako to da nikome od spomenutih širenje laži kao i obezvrjeđivanje drukčijeg svjetonazora, što je puno pogubnije od priče o kondomu i poju roda, ne smeta! - pita se Mirjana Nazor u izvrsnom komentaru objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji ...

DOISTA, TKO JE STVORIO AUSCHWITZ?

Čemu mlade uči udžbenik vjeronauka 'S Kristom u život'

Piše: Mirjana Nazor
Izvor: Slobodna Dalmacija


Kako spomenuta majka ističe osmaši će na vjeronauku naučiti da je:

- ateizam nijekanje bilo kojeg uzvišenog bića koje je čovjeku nadređeno;

- da je ateizam neprihvatljiv;

- da je onaj tko ne vjeruje u Boga - bezumnik.

Posebno je šokantna rečenica koja osim neprihvatljivog stava sadrži i notornu neistinu, a glasi: "Iz iskustva najnovijih događanja znamo da se bez Boga i protiv Boga ne odgaja plemenite ljude, a vrlo često se odgaja takve koji su stvorili Auschwitz".

A Hitler i njegova svita su bili jako daleko od ateizma, dapače bili su deklarirani katolici.

Zanima me zašto se do sada nije javila udruga "U ime obitelji" i svi oni koji su gromoglasno zahtijevali da se njihova djeca ne odgajaju u sumnjivom svjetonazoru koji se infiltrirao u sadržaje Zdravstvenog odgoja. A netko je sigurno morao i odobriti spomenuti udžbenik!

Kako to da nikome od spomenutih širenje laži kao i obezvrjeđivanje drukčijeg svjetonazora, što je puno pogubnije od priče o kondomu i poju roda, ne smeta!

I dok se autori spomenutog udžbenika ne mogu pomiriti s činjenicom da su ateisti ljudi stvoreni na sliku Božju, baš kao i oni, papa Benedikt je još 2009. predložio da se u sljedeće dvije godine održe dijaloški susreti u najmanje 16 gradova u Europi i Sjevernoj Americi, tj. uputio je pozivnicu nevjernicima... da s vjernicima počnu putovanje kroz pustinju', ne u konfrontaciji i vrijeđanju nego u traženju zajedničkih stavova.

A jednom kardinalu, Karlu Maria Martiniju, isusovcu, katoličkom teologu nije predstavljalo teškoću upustiti se u razmjenu pisama s piscem, filozofom, nevjernikom Umbertom Eccom.

U svom osvrtu na knjigu u kojoj su ta pisma objavljena pod naslovom "U što vjeruje tko ne vjeruje", profesor teologije Nediljko A. Ančić ističe kako je u toj vrio zanimljivoj knjizi riječ o "zajedničkoj etičkoj osnovi između vjernika i nevjernika, osobito glede pojedinih ključnih etičkih pitanja gdje nedostatak konsenzusa može voditi u konflikte i dublja nerazumijevanja na društvenom i političkom području".

Osim što o navedenom očito nisu obaviješteni, čini se da neki "pravi" katolici slabo slušaju i sadašnjeg papu Franju koji je tijekom jedne mise ispričao kako je osobi koja je u jednoj prigodi izjavila: "Ali, Oče, ja ne vjerujem, ja sam ateist" odgovorio: „Ako činiš dobro, susrest ćemo se u vječnosti".

Nije li osnovna Kristova poruka daje On postao čovjekom radi svakog čovjeka? I poručio nam je također "Rekne li tko: "ljubim Boga', a mrzi brata svoga, lažac je. Jer tko ne voli brata svog kojeg vidi, Boga kojeg ne vidi ne može ljubiti."

Dakle, kršćanima bi trebalo biti imanentno širiti ozračje ljubavi, razumijevanja, dobrote, tolerancije, prihvaćanja - a to se sigurno ne radi anatemiziranjem drukčijih nego suživotom s njima.

S Kristom se ne živi samo o prigodama skupljajua potvrde o krštenju, prvoj pričesti, krizmi, vjenčanju prihvaćajući te obrede kao magične čine bez kršćanskog sadržaja.

Ti "papirnati" katolici žive u zabludi vjerujući da se ognjem i mačem i vrijeđanjem može širiti Božje kraljevstvo, ali to je kraljevstvo mira, dobrote i ljubavi, a ne netrpeljivosti i isključivosti.

Toliko se često čuju žalopojke kako mladi nakon što prime sakramente napuštaju crkvu, u velikom postotku. Jesmo li se kao roditelji, učitelji, vjeroučitelji ikada ozbiljno zapitali zašto je to tako. Ako se u crkvi širi ozračje koje je iskazano u spomenutom udžbeniku onda je uistinu bolje da se mladi od toga odmaknu.

Ako nismo samo deklarativno prihvatili živjeti s Kristom nego to stvarno želimo ostvariti onda to moramo svakodnevno iskazivati u svom ponašanju, u odnosu prema bližnjima pogotovo kada su oni po mnogo čemu drukčiji od nas.

Zato se moram zapitati je li nauk koji se provodi na temelju spomenutog udžbenika doista vjeronauk?! Ili je na djelu ponašanje na tragu Kristove poruke: "Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene."

Povezani članci

Who's Online

We have 264 guests and no members online