Filozofiranje nas udaljava od problema

Uvijek treba analizirati uzroke. Prvi je taj da obitelji sve slabije funkcioniraju. Bunio se netko ili ne, ali to je zato što majka koja dolazi umorna s posla mora raditi i u kući. Takvo stanje češće nego inače rađa prepirke s bračnim partnerom, pa je roditeljima i djeci najbolje da se djeca maknu. A maknu se na ulicu... piše Duško Miličić, sveučilišni profesor u mirovini, u Vjesniku o problemima s današnjim izgredima adolescenata, o uzrocima slabijeg funkcioniranja obitelji, o školi koja je izgubila svoju odgojnu komponentu, o uzorcima problema jednog dijela mlade populacije ...

Filozofiranje nas udaljava od problema
 
Uvijek treba analizirati uzroke. Prvi je taj da obitelji sve slabije funkcioniraju. Takvo stanje češće nego inače rađa prepirke s bračnim partnerom, pa je roditeljima i djeci najbolje da se djeca maknu. A maknu se na ulicu
 
Piše: Duško Miličić / Vjesnik
Izvor: Vjesnik

 
U zadnje vrijeme događaju se nekad nezamislivi izgredi adolescenata čak i sa smrtnim posljedicama. Sve masovnije ta populacija prihvaća znakove i parole kobnih režima na ovim prostorima ("za dom spremni", ali i "od Vardara pa do Triglava"). U pljačkama, krađi i raznim provalama nerijetko se nađu krivci koji su adolescenti. U pijančevanju, drogiranju, automobilskim nesrećama, sukobima s policijom diljem Europe prije ili nakon utakmica, a također i na stadionima, najviše je onih nedoraslih.

Sve upućuje da je u jednom dijelu mlade populacije zavladao nihilizam, koji uvijek kada se budi, ventilira agresijom. Svi zaključuju da najčešće odgojnim metodama, a zatim i kaznenim mjerama tomu treba stati na kraj. No bit stvari je u nečem sasvim drugom. U uzrocima.
 
Prvi je taj da obitelji sve slabije funkcioniraju. Bunio se netko ili ne, ali to je zato što majka koja dolazi umorna s posla mora raditi i u kući. Ako nema majke kod kuće koja odgaja djecu i drži uglove kuće, obitelj je rasuti teret. Emancipacija žene zaživljava, ali biološke posljedice su neumitne.
 
Emancipirana i školovana žena nema vremena (i ne želi) više od dvoje djece, jer želi i svoju karijeru, kulturno uzdizanje, život ravnopravnog člana obitelji. Kada to dođe u sukob s tradicionalizmom, najčešće dolazi do razvoda. Tamo gdje biologija i samo ona ima svoju puninu, tamo, bez obzira na siromaštvo, cvjeta demografija. To su činjenice!
 
Sve slabiji kontakt u obitelji čini i roditelje samostalnijima u izazovima svoje radne okoline, a tada je interes za djecu samo obveza. Dakle, elemenata koji uzrokuju rasap obitelji ima više nego ikad.
 
Škola je zasebno pitanje. Tko još poštuje autoritet profesora? Kao da se brzinom svjetlosti prenijelo ono iz najprizemnijih američkih škola, gdje ta neodgojena, neuredna, zapuštena djeca sadistički maltretiraju nastavnike koji su dužni (ne znam u ime koje demokracije ili edukacije) to otrpjeti.
 
Kakve mi odgojne mjere očekujemo od naših profesora, koji su sretni što im je završio sat bez incidenta s ponekim učenikom. Kojekakvi društveni propovjednici koji ništa ozbiljno ne rade, plaše i ravnatelje, da uzmu u zaštitu profesore, da se jadnoj djeci ne učini nepravda.
 
Recimo istinu, tko će protiv toga, za malu plaću, za koju se još mora boriti? U škole treba vratiti ono da se zna tko je gazda pa makar katkad bio i nepravedan. Vratimo školi njezinu važnost i onda će ona samim time biti i odgojna ustanova kakva je uvijek i bila.
 
Crkva uči dobru i samo dobru one koji joj sa srcem prilaze. Oni koji dolaze zbog obveze zbog svetih sakramenata do kojih drže njihovi roditelji, koji često ni sami pretjerano ne odlaze u crkvu, ulazi kroz jedno uho, a kroz drugo izlazi. Nas su na vjeronauku učili i usadili nas da nas u svakoj prilici, ma gdje se nalazili, stalno gleda Božje oko, poznati trokut.
 
Roditelji nikad nikomu nisu rekli da to nije tako, ili zato što su vjerovali ili su u tome gledali dobro za svoju djecu. I bili smo dobri.
 
Danas je to oko zamijenio Internet, televizija, pornići, kafići, slobodni seks... Govori se da se o seksu u školi premalo uči. Njih ne treba više podučavati o gametama i zigoti, jer oni gledaju seks u slici svaki dan. Njih treba učiti o onome što je u tome dobro, a što nije, najprije za njih same, a zatim i za razliku od ostale faune.
 
Treba ih upoznati s posljedicama ranog stupanja u seksualne odnose, o bolestima, o ranim trudnoćama, o higijeni seksualnih odnosa, o mjerama zaštite. Spor između konzervativnog i liberalnog programa seksualnog odgoja u školama ne bi trebao postojati, jer liberalni oni primjenjuju pa im treba otrežnjenje, a ne guranje u još gore.
 
Na pitanje majkama kako je njihova kći, često čujemo da je dobro i da je otišla živjeti s dečkom. Naravno, dečko može kad poželi mijenjati curu i onda ciklus ide dalje. Na kraju bi se trebala dobro udati (ili oženiti, svejedno) pa treba pronaći onoga kojem "prošlost ne smeta", a i to više nije rijetkost. E, pa kad je ona anatomska zapreka značila nekakvu čednost i suzdržanost do prave ljubavi, onda je to bilo i jamstvo da će se i održati. Danas ništa nije važno.
 
A što je onda uopće važno? Nisam nikakav konzervativac ako govorim ono što svi znate i šutite. Što treba učiniti?

Nabujala energija mladosti nekad se kanalizirala ili ranim zarađivanjem, što je anakrono i nepravedno, a kasnije služenjem vojske, javnim sletovima, krosevima, glupim paradama, sastancima, mitinzima i drugim stalnim nadgledanjima što omladina radi. U tu svrhu su bile upriličene i "dobrovoljne" radne akcije na kojima se također ventilirala nabujala energija.
 
Ne zagovaram vraćanje u socijalizam, ali zagovaram društveni angažman u pronalasku sadržaja koji je mladima zanimljiv i koristan.

Zašto oni uzvikuju radikalne uzvike na stadionima i nekim koncertima? Oni dubinski nisu svjesni koliko time ranjavaju ljude koji su ni krivi ni dužni stradavali u tom režimu, niti su svjesni kako legitimiraju današnju demokratsku Hrvatsku pred svijetom, koji nam i inače nepravedno i neosnovano svima i stalno nameće tu etiketu. Prema tome, oni Hrvatskoj koju vole rade veliku štetu.

Mladost ne zna što bi sa sobom i mladosti nije prihvatljivo umrtvljenje nacionalne scene da bi se dopali drugima. Zato idu s radikalizmom, nezadovoljni što se nacionalno pitanje sve više relativizira.
 
Boraveći u Stockholmu u Institutu Karolinska na postdoktorskoj studiji, gledao sam često kako mladi dečki nožićem oštećuju tapecirana sjedala u podzemnoj željeznici ili čak pokretne rukohvatne trake i jako sam se čudio što baš nitko tim dečkima ništa ne predbacuje.
 
Upitao sam kolege u Institutu zašto je to tako. Odgovorili su mi da su mladi ljudi po prirodi agresivni, a demokracija ih na žalost, u tome ne sputava.
 
"Da ih sprječavamo, radili bi gore stvari kada ih ne gledamo, a kada bismo ih zatvarali, tada bi iz zatvora izašli kao profesionalci koje su lopovi svemu podučili", objasnili su mi. Naravoučenije je dobro, ali teško je Švedsku, koja je bogata i koja dvjesto godina nije ratovala, usporediti s Hrvatskom.
 
Naša edukacija treba početi s tim da zabranimo, a ne dopuštamo posjedovanje oružja. Drugo, odredio bih zakonom da se svaka nogometna utakmica mora prekinuti čim nastupe veći izgredi. Treba nam akcija kakva se sada poduzima u policiji i pravosuđu želimo li spriječiti nova ubojstva djece.

Povezani članci

Who's Online

We have 132 guests and no members online