Mirjana Nazor: Treba protresti naše glave, a ne udžbenike

U našem se školstvu za vladavine pojedinog resornog ministra uvijek pokreću neke reforme. Sa svakim novim ministrom po nadamo se da će konačno doći do nekih kvalitetnih pomaka. Nedavno se moglo pročitati da je "tim ministra Vedrana Mornara počeo s pripremom temeljite kurikulame reforme koju planiraju dovršiti već do iduće jeseni i primijeniti u školskoj godini 2015./16." A što će se doista mijenjati? Za barem dio njih nastavnici izjavljuju da se bitne promjene nisu dogodile - ali bude li netko koristio stari udžbenik, stiže novčana kazna, kao da je to najveći propust koji netko u školstvu može učiniti! ...

UZ JOŠ JEDNU NAJAVU REFORME OBRAZOVNOG SUSTAVA

Treba protresti naše glave, a ne udžbenike

Piše: Mirjana Nazor

Koliko bi novca do sada Ministarstvo prikupilo da je kažnjavalo sve propuste u sustavu koji su mnogo ozbiljniji od nekorištenja novog udžbenika!

Na tragu otkrivanja "tople vode" je i sljedeća izjava: "Ne želimo da učenici izlaze iz škola kao osobe koje su nabubale neka znanja s kojima ne znaju što bi."

Ne vjerujem da je to ikada bio cilj školovanja, ali da su i nekada i danas neki učitelji oduševljeni bubanjem, a zamara ih ako učenici razmišljaju i postavljaju pitanja, to je činjenica. Slijedi još jedna velebna spoznaja: "U novoj školi svi bi učenici morali steći pozitivan odnos prema učenju. Škola bi ih morala naučiti kako učiti, što trenutačno nije praksa. Nadalje, svi bi nastavnici morali raditi na razvoju samopouzdanja kod djece."

A što je tu novo?! Vrijeđa li netko učitelje? Zar je doista potrebna reforma da bi se u školama shvatilo da je potrebno da učenici imaju pozitivan odnos prema učenju, ili da se uništavanjem samopouzdanja učenika ništa dobro neće dogoditi?!

djeca

Sjećam se dobro i kad je jedan od mojih sinova došao iz škole, a u udžbeniku iz prirode i društva uz jedan tekstualni odlomak pisalo je veliko slovo N. Učiteljica je rekla da to treba naučiti napamet, iako u tom odlomku nisu bili nikakvi podaci!

Neka druga učiteljica o istim je sadržajima razgovarala sa svojim učenicima potičući ih da svojim riječima ispričaju ono što su pročitali.

Edukacija bi trebala biti potpaljivanje lampi, a ne punjenje praznih posuda! Tako je razmišljao Sokrat, a mi mislimo da smo sada otkrili nešto potpuno novo.

Inzistiranje na suhom memoriranju, odnosno nepoticanje kreativnosti i samostalnosti u razmišljanju i zaključivanju kod učenika, rezultat je "kratkih spojeva" u određenim glavama.

Ali njihove nakaradne stavove neće promijeniti nikakva reforma. Kao što ni slovo zakona nije pomoglo da prestanemo diskriminirati djecu s posebnim potrebama.

Zapisali smo u Zakon da imaju pravo školovati se u redovitim školama, a kada im to treba omogućiti na za njih primjeren način, mnogo toga zakazuje.

Jedan od gorućih problema vezanje uz zapošljavanje osobnih asistenata, odnosno pomoćnika u nastavi.

Neshvatljivo je da ga već godinama ne uspijevamo riješiti, a kada nam se nudi novac koji je navodno problem, birokracija i administracija zakazuju.

Ono što nama nedostaje je reforma, ali reforma u mnogim glavama: počevši od odgovornih osoba u Ministarstvu, županijama, gradovima do onih koji predaju u školama.

Zar vjerujemo da će, čim reforma stupi na snagu, oni koji to do tada nisu radili, preko noći započeti kod učenika izgrađivati pozitivne stavove prema učenju, poticati njihovo samopouzdanje, učiti ih kako se uči?

Nužno je promijeniti cilj školovanja, jer je to za sada samo utrka za peticama, pri čemu nije važno kakvo znanje stoji iza tih ocjena.

A zbog toga, naravno, dio učenika stradava, čije sposobnosti, kreativnost, motivacija nikoga ne zanimaju jer su prošli samo s vrio dobrim ili, ne daj Bože, dobrim uspjehom. Kako se to uklapa u zadaću podizanja samopouzdanja i pozitivnog odnosa prema učenju, o čemu bi se trebala brinuti reformirana škola?

Sadašnja bešćutnost sustava plodan je temelj za psihološko nasilje u svim mogućim smjerovima.

Očito su neki opsjednuti mijenjanjem, pa kad se već ništa bitno ne mijenja u školstvu, onda se sva energija usmjerila na udžbenike - niču poput gljiva poslije kiše.

Možda su i izvrsni, ali sami udžbenici ništa promijeniti neće osim natjerati roditelje na nepotrebne goleme troškove. Kako reče Njegoš: "... a u roke Mandušića Vuka biće svaka puška ubojita!"

Ostavimo se mijenjanja i glancanja puški jer njihova je važnost drugorazredna, glave treba protresti, to je puno važnije.

Povezani članci

Who's Online

We have 89 guests and no members online