Jesmo li štrajk pametno iskoristili?

Štrajk je završio, a bilo bi bolje da nije ni započeojer mu je učinak nikakav. U ovom se trenutku drugo i nije moglo očekivati. Jasno nam je svima, nadam se, da prosvjetari imaju pravo na štrajk. Međutim, isto tako i oni prosvjetari koji nisu željeli štrajkati trebali bi imati pravo na rad, ili možda griješim? A i đaci nesporno imaju pravo na odgoj i obrazovanje u školi koja je definirana kao odgojno-obrazovna institucija. Kako đaci nisu strojevi koji mimo i strpljivo čekaju u praznoj hali da se radnici vrate na posao, njima je i za vrijeme štrajka njihovih učitelja mjesto u školi, a ne na rivi, u kafićima, kinu i tko zna gdje još. Povećanje plaća u prosvjeti je nužno i to ne samo 4 posto. Time bi država formalno priznala da cijeni taj rad koji je doista svakim danom sve zahtjevniji i koji ne može svatko valjano obavljati. Plaće su, to ističu i prosvjetari, samo jedan mali segment koji vapi za promjenom. Toga što bi trebalo mijenjati ima još puno ijedan štrajk to neće riješiti. Drugi su puti kojima treba krenuti. A možda bi se više toga dalo učiniti kada bi i sindikalni vođe imali ograničeni vijek boravljenja na rukovodećim pozicijama. Beskonačne ili vječne mandate bi trebalo eliminirati zauvijek, naravno ne samo iz sindikata..

JOŠ JEDNO MIŠLJENJE O NAŠEM OBRAZOVNOM SUSTAVU

Jesmo li štrajk pametno iskoristili?

Piše: Mirjana Nazor
Izvor: Slobodna Dalmacija


Odgojno-obrazovni rad je jedna od temeljnih vrijednosti u društvu i tako bi ga trebalo valorizirati. Jer bez temelja sve se urušava. Kuća, most, cesta, ali i društvo u cjelini.

Aristotel je jednom davno rekao: "Ako u Ateni ne bude postolara, Atenjani će ići bosi, ne bude li u Ateni pekara Atenjani će biti gladni. Ali ne bude li u Ateni učitelja - neće više biti Atene".

Muči me pitanje, što zapravo znači štrajkati u prosvjeti; obustaviti nastavni rad, ali biti na svom radnom mjestu dostupan učenicima ili ostati kod kuće, šetati,.. i zapravo imati dodatne dane godišnjeg odmora?

štrajk prosvjetara

Jer ako su prosvjetari sjedili u zbornici ili se okupljali na nekom drugom mjestu nije mi jasno zašto se vrijeme u kojem nije bilo redovite nastave nije moglo koristi za različite i obrazovne i odgojne aktivnosti koje nisu predviđene nastavnim programima.

Iako nema nastave, puno je tema o kojima bi vrijedilo porazgovarati s učenicima, organizirati debate, tribine, radionice...
Politička pismenost naših mladih je loša, o volonterstvu malo znaju, o različitim različitostima također nisu baš informirani..

S učenicima je bilo vrijedno porazgovarati i o štrajku, zašto ne čuti njihove argumente za i protiv? Je li glavni razlog podržavanja učitelja to što ne moraju u školu? Dobro bi i korisno bilo od njih čuti što im smeta u školi, što bi mijenjali.

Einstein je jednom rekao: "Obrazovanje je ono što ostane nakon što osoba zaboravi sve što je naučila u školi." Doista, mladi trebaju naučiti puno toga što nije uključeno u redovite školske programe, a ovi "prazni" dani su bili idealni za provođenje tog šireg obrazovanja.

štrajk prosvjetara

Teme koje sam spomenula i još mnoge koje nisam nisu jednako bliske svakom učitelju, to je sigurno. Ipak, vjerujem daje svaki učitelj razredne nastave i razrednik u osnovnoj i srednjoj školi dovoljno kreativan i kompetentan da osmisli aktivnosti koje bi đacima bile zanimljive i ujedno životno korisne, odgojne, a za koje obično u redovitom školskom ritmu U školama se razgovor mogao dogoditi u punom smislu te riječi, moglo se potaknuti slobodu razmišljanja i argumentiranog raspravljanja, širiti ozračje povjerenja, odgovornosti i prihvaćanja različitih stavova!

Je li se u nekim razredima i "dogodila" škola na ovaj način? Jesu li moja očekivanja i vjerovanja realna, ili je to samo naivna i smiješna utopija, možda lijepa priča ali ne dio stvarnog života?!

Najavljeni novi štrajk će uskoro nešto od toga pokazati.

Povezani članci

Who's Online

We have 200 guests and no members online