Ponovo u šumu

Poznato je da se problemi ne mogu riješiti s načinom razmišljanja koji je taj problem stvorio. Država koju su do bankrota dovele postojeće političke stranke s kadrovima često vrlo upitnih moralnih vrijednosti, a još češće dvojbenih profesionalnih i stručnih kompetencija, nema apsolutno nikakve šanse da se izvuče iz ove propasti, ukoliko se pristup problemu radikalno ne promijeni. U ovakvoj situaciji postoje četiri osnovne opcije što čovjek može napraviti, od kojih samo jedna na žalost vodi stvarnoj promjeni...

Ponovo u šumu

Piše: Dražen Oreščanin / ICT Buseiness.info
Izvor: ICT Buseiness.info


U ovakvoj situaciji postoje četiri osnovne opcije što čovjek može napraviti, od kojih samo jedna na žalost vodi stvarnoj promjeni, te možemo identificirati četiri glavne skupine ljudi.

Te opcije i pripadajuće skupine su: pridružiti se njima (pod njima se misli na postojeći establishment), ne raditi ništa, otići iz Hrvatske i aktivno raditi na tome da se stvari promjene.

Postojeći establishment nije glup, oni aktivno rade na tome da sačuvaju svoje pozicije i povlastice, tako da kontroliraju stado, da mu bacaju kosti oko kojih će se međusobno tući, kako bi oni zadržali svoje pozicije. Ultimativni ciljevi su zatupiti narod i razbiti sustavne inicijative i želje za promjenom.

Prva važna aktivnost je regrutacija i kupovanje. Ljudi skloni kruhu bez motike, beskrupulozni karijeristi i klijentelisti, pridružuju se postojećem establishmentu i napreduju kroz sustav putem uhljebljivanja.

Tom trgovinom postaju ovisni o svom načelniku, šefu ogranka stranke, udruzi koja dobiva neke pare iz proračuna ili nekome drugome. Napredujući, stvaraju svoje vlastite poslušnike, rastu u dubinu i širinu. Svatko tko je na njihovoj strani i tko o njima ovisi, uključujući i njihove obitelji, neće biti protivnik.

Druga ključna aktivnost je sustavno zaglupljivanje ljudi i promocija beznađa. Što su ljudi gluplji a percepcija beznađa veća, to će spremnost ljudi za borbu za promjene biti manja. Ako nekoga ne uspiju zaglupiti, možda će ga uspjeti otjerati, pa je rezultat isti – neće im više biti protivnik.

Školski sustav je urušen, ljude ne zanima znanost, učenje, kreiranje vrijednosti; zabavljaju se slušanjem narodnjaka, nogometnim izbornikom, ćirilicom i da li brak treba biti definiran ustavom kao zajednica muškarca i žene.

Uvjerit će ljude da je njihov sitni interes bitniji od općeg društvenog interesa i ako netko bude prosvjedovao, biti će to zbog cijena u menzama, premalih poticaja ili otkaza kojeg je dobio u propaloj tvrtki.

Prosvjed od sto ljudi je lako kontrolirati, ali nije lako kontrolirati bunt dva milijuna ljudi koji traže promjene.

Treća važna aktivnost je minorizacije i medijsko blokiranje onih koji misle drugačije i koji žele promjenu na bolje. Kroz plaćene medije Goebbelsovski ponavljaju da su jedine alternative crvena i plava, dok napokon svi u to ne povjeruju.

Također, tako pokušavaju razjediniti aktivne protivnike i minorizirati njihov utjecaj. Ta strategija do sada odlično funkcionira, jer razjedinjenog protivnika se lakše može pobijediti.

Jedini put u promjenu je da je ukupan broj ljudi u zadnjoj skupini, onih koji aktivno rade na pozitivnim promjenama, bude veći od zbroja ljudi u prve tri skupine.

To se može napraviti isključivo jedinstvom i sustavnim radom na osvještavanju i mobiliziranju onih koji ne rade ništa ili onih koji odlaze, kako bi se dobila prevaga nad postojećim nesposobnim i korumpiranim sustavom.

Mora se pojaviti grupa ljudi koji će povesti te promjene, kojima će narod vjerovati, koji neće raditi u uskom osobnom interesu, koji će funkcionirati zajednički, koji se neće plašiti prijetnji i ucjena kojima će biti izloženi, koji će biti nepotkupljivi.

Ako želimo da se promjene dogode do sljedećih izbora, krajnje je vrijeme da se takva opcija pojavi.

Hoće li možda ljudi u IT industriji biti u stanju pomoći da se takvo nešto iznjedri, da li to želimo i možemo napraviti? Da li Pirati mogu biti opcija koju želimo i iščekujemo, može li to biti Marijana.org, Za Grad ili neka od opcija koje su se pojavile na prošlim lokalnim izborima?

Hoćemo li i dalje Ratko, Vjeran, Stanko, Goran, Viktor, Luka, Ivo, Nikša, ja i mnogi drugi pisati nadahnute tekstove ili ćemo konačno nešto napraviti, ne za sebe, nego za buduću generaciju? Pitanja je puno, a odgovora je, za sada, malo ili nimalo.

Do ovih promjena mora doći, ili ćemo morati ponovo u šumu. To napravili naši djedovi kada se trebalo boriti protiv nacista i kvislinga, to smo napravili naši roditelji i mi kada se trebalo boriti za samostalnu Hrvatsku.

Ono što je naša odgovornost je da napravimo sve što možemo da se promjene dogode što prije i demokratskim putem, te da više nikada nitko ne mora bilo koji režim ili vlast u Hrvatskoj, kao ni bilo gdje u svijetu, rušiti ognjem i mačem.

PROČITAJTE VIŠE ...

Povezani članci

Who's Online

We have 145 guests and no members online