Vrime od korizme: Post - hrana za dušu

odricanjeNakon krnjevalskog raspusta nastupilo je vrijeme korizme, vrijeme skromnosti, odricanja, preispitivanja, posta, molitve, opraštanja,.. Četrdesetodnevni post je povijesna činjenica koja je u dalekom vremenu progona kršćanskih vjernika osnažila kršćansku crkvu. I danas crkveni oci upozoravaju da post nije samo odricanje od jela, nego i preispitivanje načina života kršćanske zajednice, odricanje u korist bližnjega, potreba prepoznavanja slabijega. Četrdeset dana odricanja od nečeg u čemu se nalazi užitak nije kratko, ali sve može biti uzaludno i bez učinka ako se to čini samo zato da bi se formalno ispunilo vrijeme postom ...

KORIZMA

Post - hrana za dušu

Piše: Dinko Pensa / Vjesnik
Izvor: Vjesnik

Upražnjavanje religijske discipline spominje se još u šestom stoljeću prije Krista u kojoj je vjernik uskraćivao sebi određeno vrijeme ono što voli, vjerujući da se takvim odricanjem postiže čistoća duše, pa tako i njeno oslobađanje iz tijela koje je mrtvo.

Odricanje se nije odnosilo samo na jelo. Osoba se mogla odricati pića, najintimnijih odnosa s voljenom osobom, kao i drugim činjenjem duhovne i fizičke prirode.

molitvaKao što postoji više načina odricanja, tako postoje i različiti razlozi zašto se posti. Netko posti da bi se iskupio od počinjenih grijeha, drugi, pak, to rade jer su se tako obvezali pristupanjem u neko društvo ili zaređenjem.

Indijanci na sjeveru Amerike poste četiri dana prije nego što postanu spremni za inicijaciju u društvo odraslih. Eskimski šamani poste da bi ostvarili dodir s duhovima, pa dugim odricanjem od jela dolaze do stanja halucinacije, zanosa, ushićenosti, tako i jake mentalne napetosti u kojoj se javljaju natprirodne reakcije, pa djeluju kao posrednici između ljudi i duhova.

Izraelci poste na dan Jom Kipur, dan pomirenja, pokajanja i praštanja u skladu s biblijskom zapovijedi "mučite duše svoje". Zabranjeno je jesti, piti, prati se i imati spolne odnose. Taj cijeli dan vjernici obično provedu u sinagogi.

U džainizmu je život stalnih pridržavanja postnih zavjeta, jer se po vjerovanju samo tako može očistiti duša od zagađene karme - materije, jedino čista duša može postići izbavljenje. Kralj David je privremeno postio misleći da bi takvom pokorom pred Jahvom mogao spasiti svog sina.

Manuovi zakonici u hinduizmu razvili su sustav povremene pokore, pa je određena i vremenska vrijednost posta, tako da post od tri dana otklanja krivicu za krađu trave, drveta i hrane, dok se pijenje alkohola može oprostiti pijenjem vrele kravlje mokraće.

U džainizmu se prelijepa princeza Malinata, Tirthankarova žena, jednog od dvadeset četiri velika učitelja cijeloga života pridržavala celibata radi izbavljenja od grijeha, a hinduistička princeza Amba od Benarasa izdržavala je dugogodišnja surova samomučenja, u koja se ubraja i odricanje od jela, da bi stekla nadljudske moći i osvetila se svom smrtnom neprijatelju princu Bišmi.

Mohandas Karameand Gandhi je zagovarao potpuno suzdržavanje i samokontrolu, zamijenivši bračnu ljubav univerzalnom. Naime, oženio se lijepom damom Kasturbai, i to nakon prvog susreta kad mu je bilo trinaest godina. Jedne lijepe noći napušta očeve odaje da bi uživao u ljubavi s prelijepom suprugom. Bolesni otac ostao je sam, a Gandhi dobiva vijest od sluge da je otac izdahnuo. To je odredilo, u vezi s odricanjem, budući bračni život tog velikoga Hindusa.

U Islamu post ima naglašenu vrijednost, predstavlja jedan od pet stupova Islama. Posti se tijekom dvadeset osam dana mjeseca ramazana koji predstavlja sveti mjesec još od predislamskog vremena. To je vrijeme osobnog i općeg posta, mjesec samoispitivanja i opraštanja. Ramazanski post završava pojavom mladog mjeseca.

molitvaNajznačajniji post Rimokatoličke crkve je četrdesetica, čiji je početak, po onome što je zapisano u "Epistula canonica" sv. Petra Aleksandrijskog, u dalekoj 306. godini. Naime, najveći progon kršćana u rimskom carstvu poslije Nerona zbio se za vrijeme Dioklecijana 303. godine. Tada su se mnogi kršćani pod teškim mukama odrekli svoje vjere, pa je određen način njihova ponovnog pristupanja vjeri, tako da nakon tri godine javne pokore održe još i četrdeset dana posta i moleći čekaju dan svog povratka.

Vrijeme od četrdeset dana određeno je prema Bibliji - četrdesetodnevni post Isusa Krista, vrijeme četrdeset dana Mojsijeva prebivanja na gori Sinaj, vrijeme kroz koje je Filistejac Golijat stajao nasuprot Izraelu dok ga David nije usmrtio, vrijeme kroz koje je Ilija hraneći se kruhom pečenim pod pepelom došao do Božje gore Horeba i vrijeme Joninog propovijedanja pokore Ninivljanima.

Četrdeset dana odricanja od nečeg u čemu se nalazi užitak nije kratko, ali sve može biti uzaludno i bez učinka ako se to čini samo zato da bi se formalno ispunilo vrijeme postom.

Bez suštinskoga čina obraćanja i ljubavi post ne dobiva pravo značenje i vrijednost. Sv. Ivan Hrizostom kaže: "Post je raskošna hrana za dušu i kao što obilna hrana ugoji tijelo, tako post daje snagu duši, daje joj jaka i lagana krila koja je nose na visine kreposti i istine."

Post je trag Kristova života, njegove smrti i uskrsnuća, obnova i produbljenje crkvenog odnosa sa stvoriteljem, obnova ljudske kršćanske solidarnosti sa sveukupnim zbivanjima. To čišćenje duše je težnja da se hodajući u susret Uskrsu očovječi ono što je među ljudima ljudskom nemarnošću propušteno i privede jedinstvu Božjeg pogleda na uskrsnuće.

Čovjek uvijek moli za pomoć i oprost, jer je praštanje najbolji lijek za duhovne boli. Sv. Leon kaže: "Pazimo da ne bismo zaboravili ovaj jedinstveni lijek i ovo najdjelotvornije sredstvo za ozdravljenje naših rana, oprostimo da bi i nama bilo oprošteno, podijelimo sami onu milost što je molimo."

Malo je poznato da su kršćanski vladari srednjeg vijeka u vrijeme korizme klanjajući se muci i uskrsnuću Isusa Krista oslobađali sužnje, jer čin opraštanja pridružuje čovjeka ideji Božjoj.

odricanjeČetrdesetodnevni post je povijesna činjenica koja je u tom dalekom vremenu progona kršćanskih vjernika osnažila kršćansku crkvu. I danas crkveni oci upozoravaju da post nije samo odricanje od jela, nego i preispitivanje načina života kršćanske zajednice, odricanje u korist bližnjega, potreba prepoznavanja slabijega, koji zbog naravi Božjih zapovjedi ne smije biti zaboravljen.

Post od četrdeset dana nastao je polako. Sv. Irinej, biskup lionski, u pismu koje je uputio papi oko 190. godine piše da se od davnina postilo najprije samo jedan dan, i to petkom, drugi su postili petak i subotu, a postojao je i običaj da se posti četrdeset sati, što je bilo povezano s četrdesetosatnim Isusovim ležanjem u grobu.

Kršćanstvo je nastalo na velikim kušnjama, opstalo na mučeništvu i žrtvi. Mučenik kršćanski išao je tragom spasitelja svijeta. Umiralo se za božanstvo, za ideale vjere, ne misleći o slavi na ovom svijetu. Kršćanski su u srednjem vijeku isposništvo smatrali znakom svetosti i sredstvom da se ono postigne.

Istina o miru i dobru ostat će vezana uz kršćanstvo, uz duhovne vrijednosti što ih je posijao jedan mladić iz Nazareta. Za njega se počelo postiti najprije jedan dan, dan njegove smrti, njega se slijedilo, za njega se molilo, njemu se klanjalo.

Veliki post je vrijeme pokajanja za smrt i muku kojom se slijedi najpotpunija istina o sreći na ovom i pravdi na onom svijetu.

Povezani članci

Who's Online

We have 148 guests and no members online