Jure Karamarko: Michelin i Michelinke

Rovinjski restoran Monte prvi je hrvatski restoran s Michelinovom zvjezdicom, prestižnim gastronomskim priznanjem kvalitete. Michelin je u svoj gastronomski vodič prvi put uvrstio Hrvatsku, sa 35 restorana. Monte je dobio jednu zvjezdicu, a 34 restorana iz Dubrovnika, Zagreba i Istre dobili su preporuke, među njima i neki koji su već par godina zatvoreni(sic!), a najbolji hrvatski restoran po ocjeni struke i mnogih, šibenski Pellegrini i njegov chef Rudolf Štefan čudnovato su izostavljeni s popisa preporučenih..

Političari su nam aktivni od kada se proširila vijest da je prvi restoran u hrvatskoj povijesti dobio Michelina. Pripisuju si zasluge mnogi. Gledam sve to i izgleda mi kao nekada kada je Janica osvajala medalje. U zemlji bez skijališta, bez infrastrukture, bez ulaganja, sa tisuće kočničara ona je kao jedan obiteljski projekt zasjala. Došla do vrha, do zvijezda a onda su je svi svojatali. Kao da su je oni stvorili. Ista stvar je i sa ovom gastrpnomskom zvijezdom. Što je to politika poduzela da takvih restorana bude desetak najmanje na Jadranu? Koje je namete ukinula? Koje su olakšice uvedene? Kako da restorani školuju i zadrže najbolje ljude kada oni čim odrade prvu sezonu iza školovanja i skupe dovoljno za kartu za avion i prvu mjesečnu rentu za stan, sjedaju u avion za Dublin. Kako da plate, školuju i zadrže najbolji kadar? Od čega? Od svog profita? Pa gdje je smisao biznisa onda? Da rade za nulu? Za osjećaj? Pa ljudi otvaraju da zarade neki novac, logika je takva i jedina normalna. Pa gdje je onda taj novac koji nedostaje hrvatskim restoraterima da ulažu u razvoj, da ulažu u napredak, da zadržavaju ljude? Gdje je kapital sa kojim će plaćati predavače, seminare, putovanja na predavanja, školovanje osoblja? Gdje je novac sa kojim će renovirati, proširivati sadržaje, činiti ponudu bogatom, uzimati najbolje kuhare, ulagati u marketing, promociju? Gdje je kapital koji je potreban jednom restoranu da bi neometano krčio put prema Michelinu, prema prvoj, drugoj i tko zna kojoj zvijezdi?

Michelin i Michelinke

Piše: (FB) Jure Karamarko

Taj kapital krije se u svakoj uplatnici za TV pristojbu, u svakoj uplatnici za porez na ime, u svakoj stopi PDV-a, u svakoj uplatnici za obrtničku, gospodarsku, ovu ili onu tko više zna koju komoru.

Taj novac krije se u svakoj potvrdi za sanitarnu, na svakoj naljepnici za vatrogasni aparat, krije se u svakoj kazni, u svakom suđenju gdje ugostitelj kao kriminalac čeka u sudnici presudu jer je naljepnica bila 40 cm prenisko, krije se u svakoj rečenici inspektora "Moram nešto naći", u svakoj kazni za prekoračenje radnog vremena od 20 minuta, krije se u svakoj uplatnici za turističku zajednicu, u svakoj uplatnici jer terasa gleda na neki bedem ili staru jezgru, u uplatnici jer kiša pada na zgradu, jer otpadne vode idu negdje, tko zna gdje.

Taj kapital krije se u velikom porezu, onda u u porezu na potrošnju, u porezu na dobit, pa u dodatnom prirezu, pa u komunalnoj naknadi, krije se na svakoj uplatnici ZAMPa, krije se u svakom nametu koji ima samo jedan cilj.

A cilj je da isisa svaku poduzetničku kap krvi, svaku moguću lipu, da se bezobrazno uzme, otme, bez srama.

Da nakon svega toga jedan restoran ispliva, da dođe do zvijezda a onda da svi oni budu ponosni jer imamo ga. Imamo ga.. ej!

Napokon, prvi hrvatski restoran sa Michelinom!

Ponosno će reći ekipa u odjelima dok komada janje negdje uz cestu u nekoj polubirtiji dok na salvetu ispisuju postotke za neku novu političku "Kombinaciju" tipa "Ja tebi, ti meni" gledajući na svog novog terenca kroz prozor, kupljenog sa novcem sa onih gore uplatnica, gledajući u nove gume na njemu, jedine Michelinke koje oni poznaju..

Povezani članci

Who's Online

We have 152 guests and no members online