Štetočine

Sjećam se jednog našeg poduzetnika koji je početkom devedesetih zakonito, dakle, u gotovini, kupio jednu tvornicu na zadarskom području. Vratio se iz Australije na poziv dr. Franje Tuđmana vjerujući kako je njegova domovina iz koje je jednom pred razjarenim komunistima pobjegao, zapravo obećana zemlja. Tvornica je bila u rasulu sa milijunskim dugovima bez repromaterijala, a radnici su više vremena provodili uz pivo i kobasice nego na svom radnom mjestu. Ne dozvoljavajući sebi da ga obeshrabri prizor ljenčina kojima je, doduše, bivši vlasnik odnosno država, dugovala dvije ili tri plaće, ovaj je poduzetnik uložio dodatna sredstva u adaptaciju tvornice i kupovinu repromaterijala preuzimajući na sebe obavezu isplatiti sva dugovanja radnicima, ali i osigurati kontinuiranu proizvodnju koja će jamčiti sigurnost radnih mjesta i stalne prihode. Tako je tvornicu ujedno spasio i od neminovnog stečaja iz kojeg nitko ne bi imao koristi, ponajmanje radnici jer imovina tvrtke nije bila dostatna niti za pokrivanje zaostalih plaća. Nije prošlo tri tjedna ...

MAIL IZ ZADRA

Štetočine


Piše: Vedran Vidučić / Zadarski regional
Izvor: Zadarski regional


Sjećam se jednog našeg poduzetnika koji je početkom devedesetih zakonito, dakle, u gotovini, kupio jednu tvornicu na zadarskom području. Vratio se iz Australije na poziv dr. Franje Tuđmana vjerujući kako je njegova domovina iz koje je jednom pred razjarenim komunistima pobjegao, zapravo obećana zemlja.

Tvornica je bila u rasulu sa milijunskim dugovima bez repromaterijala, a radnici su više vremena provodili uz pivo i kobasice nego na svom radnom mjestu.

Ne dozvoljavajući sebi da ga obeshrabri odvratan prizor ljenčina kojima je, doduše, bivši vlasnik odnosno država, dugovala dvije ili tri plaće, ovaj je poduzetnik uložio dodatna sredstva u adaptaciju tvornice i kupovinu repromaterijala preuzimajući na sebe obavezu isplatiti sva dugovanja radnicima, ali i osigurati kontinuiranu proizvodnju koja će jamčiti sigurnost radnih mjesta i stalne prihode.

Tako je tvornicu ujedno spasio i od neminovnog stečaja iz kojeg nitko ne bi imao koristi, ponajmanje radnici jer imovina tvrtke nije bila dostatna niti za pokrivanje zaostalih plaća.

Nije prošlo tri tjedna, a radnici su se počeli žaliti na radne uvjete, da im treba godišnji odmor, da još nisu dobili zaostatke itd.

Nadobudni povratnik iz Australije im je pokušao dati do znanja da on od svojih obaveza ne bježi i da će im svi dugovi biti podmireni onog trenutka kada izađu na tržište i kada na račun tvornice sjednu prvi novci od prodaje proizvoda.

Tjedan ili dva kasnije, radnici su, nagovoreni od svojih sindikalnih predstavnika, prvo prosvjedovali, a potom i započeli štrajk.

Sav u čudu, povratnik iz Australije pokušao je naći zajednički jezik sa sindikalistima, no ovi su ga pokušali ucijeniti riječima: Novac odmah ili ključ u bravu!

Vidjevši da zaluđenim sindikalistima nema smisla pomagati dok pilaju granu na kojoj sjede, povratnik iz Australije odlučio je postati povratnik iz Hrvatske, proglasio stečaj, izgubio silne novce koje je uložio u ništa i vratio se tamo odakle je i došao.

Koliko sam imao priliku čuti, sada u Australiji proizvodi štedne žarulje i jedan je od bogatijih Hrvata.

Nešto slično, samo petnaest godina poslije događa se i u zadarskom Pevecu. Tamo radnike na prosvjede i štrajk huška sveprisutni sindikalist Vedran Uranija.

Prosvjeduju radnici zadarskog Peveca


Tako umjesto da rade, radnici prosvjeduju.
Kao da će im time pomoći! Sudbina Peveca ne rješava se u Zadru niti u iznalaženju izlaska iz krize, Vedran Uranija može pomoći.

On samo može odmoći jer do raspleta krize ili katastrofe koja je pogodila ovaj trgovački lanac.

Na radnicima je da pokušaju spasiti što se spasiti dade, a ne da svojim neradom dokrajče ono što je ostalo od Peveca.

Spomenimo, na kraju i to, da je interna revizija u zadarskom Pevecu utvrdila da nedostaje robe u vrijednosti tri milijuna kuna!

 

Povezani članci

Who's Online

We have 308 guests and no members online