DUGI RAT

U Kulturno-informativnom centru u Zagrebu  12.siječnja 2009. je održano predavanje mr. Jure Vujića, geopolitoga i publicista, na temu "Mitovi kapitalizma". Nakon uvodnog dijela predavanja u kojem je prikazano kratki presjek povijesti merkantilizma kao izvorište suvremenog neoliberalnog kapitalizma, Jure Vujić je naglasio kako bogate vlade koriste svoje proračune za pomoć i pristup njihovim tržištima, kako bi natjerale zemlje u razvoju i zemlje u tranziciji da prihvate neoliberalnu ekonomsku politiku. To se ponekad čini zbog koristi određenih kompanija koje lobiraju, ali najčešće da bi se u zemlji u razvoju stvorili prijateljski uvjeti za stranu robu i korporacijske investicije. Vujić je također napomenuo kako je činjenica da su se skoro sve razvijene suvremene bogate države, uključujući Veliku Britaniju i SAD, kao inkarnacija "slobodnog tržišta i slobodne trgovine" obogatile politikom „protekcionizma“ koja je paradoksalno bila suprotna ortodoksnom neoliberalizmu...

JURE VUJIĆ:

Kapitalistički mit o slobodnoj trgovini je laž

Liberalizacija i „divlja privatizacija“ gospodarstva u tranzicijskim zemljama ostvaruju se pomoću poslušnih oligarhijskih grupacija, koje služe interesima kapitalističkog lihvarskog financiranja po ključu "privatiziraj-kupi-prodaj".

U takvoj spekulativnoj strategiji nameće se sustavno odvajanje financijskih tokova od realne sfere proizvodnje i trgovine zahvaljujući i prije svega valutnim spekulacijama koje su stvorile svojevrsnu "kasino-ekonomiju", u ime koje treba uništiti nacionalnu privredu i infrastrukture.

Vujić je istaknuo kako su i kontekstu takve politike „dvostrukih standarda“ velikih kapitalističkih sila, državni suverenitet je smatran kao "remetiteljski čimbenik" koje treba postepeno i preventivno rastvarati i oslabiti, kako bi se ne bi pojavile protekcionističke nacionalne gospodarske opcije, koje ne bi odgovarala krupnim globalnim financijskim.

Zbog tog je trebalo u tranzicijskim državama kompromitirati i sustavno diskreditirati domovinske političke pokrete, kao i državotvorne elite i nametnuti stigmu kolektivne krivnje kako bi se na društveno-političkoj razini pripremilo teren za nametanje neoliberalne gospodarske i monetarističke strategije: održavanje niske stope inflacije, umjetno održanje stabilne valute, privatizaciju državnih poduzeća i po-državljavanje banaka kao niz mjera koje su trebale pospješiti proces gospodarske de-suverenizacije i globalne integracije.