Vukovićev odgovor nastavnicima OŠ Josip Pupačić

Učitelji Osnovne škole "Josip Pupačić" Omiš nedavno su se obratili javnosti priopćenjem koje je objavljeno u Slobodnoj Dalmaciji, a koje smo prenijeli i na ovim stranicama. U današnjem broju splitskog dnevnika prozvani novinar Vinko Vuković, urednik Slobodne Dalmacije, odgovara nastavnicima OŠ Josip Pupačić - Dok god u školi bude nečasnih radnji, mi ćemo o tome pisati.. U nastavku Vukovićev odgovor prenosimo u cjelosti ...

Odgovor nastavnicima OŠ Josip Pupačić:

Dok god u školi bude nečasnih radnji, mi ćemo o tome pisati

Piše: Vinko Vuković
Izvor: Slobodna Dalmacija


Evo, još malo, pa će godišnjica spaljivanja novinara na omiškome karnevalu. Sjećate se tog spaljivanja? To vam je bilo ono kad je neka opskurna udruga, samo jedna iz čitavoga niza žderača i lokača gradskoga proračuna, za lik krnje uzela dopisnika Slobodne Dalmacije, da bi ga, uz srednjovjekovnu mržnju i linč, grafički nimalo karikaturalno, optužili za sve loše što se u njihovu/njegovu gradu događalo tijekom 2013. godine.

Spaljivanje novinara podijelilo je grad. Završilo je i na Dnevniku. Jedni su smatrali da je to bio barbarski čin i konačna potvrda užasavajućih posljedica dugogodišnje jednopartijske vladavine, a  drugi da se nije dogodilo ništa strašno i da dopisnik Slobodne Dalmacije i nije ništa drugo zaslužio negoli smrt u plamenu.

Među ovim drugima ponajglasniji su bili čelnici i određeni nastavnici omiške osnovne škole ‘Josip Pupačić’. Ljudi koji bi po defaultu trebali biti intelektualci i zagovaratelji svačijega prava na slobodno mišljenje i izražavanje jasno su na dan spaljivanja stali na stranu palioca svesrdno im pomažući da se vatra ne ugasi.

Istog su mišljenja tog dana bili i ravnateljica i njezina predodređena nasljednica – ta je na roditeljskim sastancima bez imalo srama pozivala na fizički obračun (!?) s novinarom – te dio nastavnika, među kojima i neki koji predaju mališima do četvrtoga razreda.

Nije im, recimo, palo na um da tog dana, kad se Omiš naciji i konačno predstavio kao sredina u kojoj, bez obzira na sve kovačiće ovoga svijeta, pobjeđuju primitivci, osuditi lomaču, ograditi se od be(l)z(eb)ubih krivotvoritelja povijesti i sadašnjosti i djeci objasniti da se ono što se taj dan dogovilo u njihovu gradu, i zbog čega su ulice pune televizijskih ekipa, naprosto ne radi.

Nije im palo na um objasniti djeci što je uloga novinara u društvu i kakvo je to društvo u kojem se novinaru pljuju i spaljuju zbog izgovorene i napisane istine, ali jest naslađivati se nad nimalo alegorijskom sudbinom oca dvoje njihovih učenika.

Čim su u javnost odaslane prve fotografije s omiškog karnevalskog požara, Facebook profili određenih nastavnika OŠ  ‘Josip Pupačić’ s oduševljenjem su prenijeli sliku i ton s lica mjesta.

Niti jednom riječju, nitko od tih pedagoških radnika nije spomenuo niti jedan od članaka koje je dopisnik SD tijekom 2013. napisao o omiškoj političko-gospodarsko-društvenoj problematici, niti jednom riječju, nitko od njih nije demantirao niti jedan od tih napisa, niti je argumentirano doveo u sumnju njihovu istinost, ali jest s guštom upalio šibicu kad je trebalo potpaliti čovjeka – njihova sugrađanina i oca djece kojima predaju – koji sustavno i profesionalno nije radio ništa drugo nego samo svoj posao.

A ljudima kojima je spletkarenje iznad svega i koji se jedino tako mogu ‘profesionalno’ ostvariti to očito smeta. Pa su se koncem 2014. godine, hrabro, čim je je postalo jasno da ćemo u Omišu svjedočiti novim izborima i da postoji mogućnost da se na vlast Partija koja je gradom već vladala dva desetljeća – tijekom kojih, nota bene, novinare nitko nije spaljivao – javnosti obratili otvorenim pismom.

Kažu da ih je na to potaklo kontinuirano uplitanje novinara u njihov rad. Super, jer, evo im odmah i odgovora: Ovaj novinar će se i dalje uplitati u vaš rad! To mi je, naime, posao. A kada biste vi radili svoj, umjesto da se bavite tuđim, onda, vrlo vjerojatno, za tim uplitanjem ne bi bilo ni potrebe.

Iz Josipa Pupačića ne spominju konkretne slučajeve/tekstove, ali navode kako je riječ o neumjesnim i neukusnim napisima. Okej, evo samo da ih podsjetimo. Dolje potpisani novinar omiškom se osnovnom školom profesionalno bavio nekoliko puta. Pisao sam tako o nevjerojatnom slučaju da se za djecu, u sklopu redovne nastave, organizira duhovna obnova. A novina za koju radim objavila je i članke o čudnovatim slučajevima (zakonski izričito zabranjene!) unutarškolske prodaje svega i svačega.

Uz dozvolu ravnateljice tako se unutar škole – doslovno po učionicama – naivnoj dječici nedavno prodavao/podvaljivao nekakav fotokopirani priručnik indijske vještine savijanja papira (!?), a već godinama istu nezakonitu rabotu obavljaju i djelatnici jedne škole za strane jezike. Doslovno na prvom satu engleskog jezika svake školske godine prvašićima i ostalima na vratima se pojavi ‘prodavačica znanja’ i uz blagoslov ravnateljice po masnoj cijeni ponudi ono što bi im u toj istoj školi trebalo biti besplatno.

Isto tako, već godinama učenici omiške osmoljetke na izlete i ekskurzije putuju uvijek istom putničkom agencijom, pri čemu, dok roditelji luduju, unutar škole nikome ništa nije čudno, a pogotovo kako je moguće da baš iz te agencija (malo poznate, iza koje su vuku repovi dugovanja) daju najpovoljniju ponudu.

To su stvari o kojima smo pisali i o kojima ćemo i dalje pisati. Istinito, kao i uvijek. S obje strane kao obaveznim sugovornicima. A to što druga strana najčešće nema što za reći, nije naš problem. Stoga joj ne preostaje ništa drugo nego laž. Poput one izrečene u pismu javnosti u kojem se kaže kako je ‘novinaru Slobodne Dalmacije ponuđeno objaviti tekst o uspjesima i projektima u našoj školi, ali smo odbijeni uz obrazloženje da urednička politika ne dozvoljava promidžbu’.

To je gnusna laž. Ali, neka, ona ide na dušu svim potpisnicima pisma. Njih 81 stalo je iza (n)ove lomače, a to što su se neki novinaru poslije pravdali da su bili izmanipulirani i da nisu znali kako će pismo biti intonirano, sasvim je nebitno, vatra je upaljena.

Povezani članci

Who's Online

We have 240 guests and no members online