DUGI RAT

Ivicu Puljka ne treba predstavljati pažljivijim čitateljima Dugoratskog portala. Puljak, kao dugogodišnji sveučilišni profesor i čovjek sa zavidnom znanstvenom karijerom, prokomentirao je današnju ostavku Borisa Jokića, ali i cjelokupni stav aktualne hrvatske vlasti prema obrazovanju. Njegov komentar prenosimo u cijelosti.

"Na početku želim biti jasan i izravan. Ovaj tekst jest skupljanje političkih bodova. Ali, ne onih jeftinih, nego skupih. Bodova za jednu ozbiljnu politiku, koja će izgraditi modernu i građansku Hrvatsku, obrazovanje i znanost staviti u same temelje društva. I ako ste za takvu politiku, onda želimo vaše bodove, iako znamo cijenu i da neće biti lako. Cjelovita kurikularna reforma, koju je aktualna vlast upravo zaustavila, kako je i najavila svoj prvi dan vladanja, najvažnija je reforma ikad pokrenuta u Hrvatskoj. Nije to bila reforma samo tekstova u udžbenicima. Naprotiv, radilo se o promjeni cijelog sustava obrazovanja, a rekao bih i cijelog društva. Naravno, nije bila idealna. Nema idealnih promjena. Na kraju krajeva, promjene će se dogoditi u budućnosti i ne znamo točno kakve će biti. Ali, možemo pretpostaviti i, ako smo pametni, onda ćemo ih napraviti tako da maksimiziramo šansu za obrazovanje djece, koja će ravnopravno i potpuno sudjelovati u izgradnji modernoga svijeta. Cilj reforme je bio osposobiti djecu za suvremeni život, svijet rada i nastavak obrazovanja, uz uključivanje roditelja i, što je najvažnije, omogućiti učiteljima, nastavnicima i ostalim djelatnicima odgojno-obrazovnih ustanova, veću autonomiju, kreativniji rad, smanjenje administrativnih obveza i manje vanjskih pritisaka. I sad je to sve ova vlast zaustavila.."

Cjelovita kurikularna reforma je dobro zamišljen projekt

Piše: Ivica Puljak
Foto: Rade Popadić
Izvor: Index.hr

Cijeli proces je bio dobro zamišljen i dobro implementiran. Krajem 2014. godine Sabor je usvojio Strategiju znanosti, obrazovanja i tehnologije, u kojoj je definiran cijeli proces. Zatim su javnim natječajem izabrani voditelj, ekspertna skupina te ostali sudionici cijele reforme. Za voditelja je izabran kolega dr. sc. Boris Jokić, kojeg sam osobno upoznao i o njemu mogu reći samo sve najbolje. Njegovo znanje, energija, entuzijazam, optimizam i volja davali su mi nadu da će se ova reforma napraviti najbolje što je moguće.

Prateći cijeli proces, uvidio sam da se stvari odvijaju sadržajno jako dobro, ali bez prave podrške politike. A upravo je ta podrška ključna za uspjeh bilo koje promjene u društvu. Politika je tu da definira proces i donese konačnu odluku, ali se ne smije petljati u sam sadržaj. Politika treba obrazovanje i znanost postaviti kao temelje društva te dati slobodu ljudima iz struke da rade svoj posao.

Evo kako je sve moglo izgledati. Vlada je najprije za ministra obrazovanja, znanosti i sporta, kao uostalom i za bilo kojeg drugog ministra, trebala staviti nekoga tko ima političke snage i iskustva, ali istovremeno poznaje sustav znanosti i obrazovanja. Nekoga tko razumije kako izgleda moderno društvo. Tko razumije da je svijet sve bolje i bolje mjesto za život, da budućnost pripada znanosti i obrazovanju, da evolucija nije samo teorija nego prirodni zakon, da nema alternative znanju i radu. Nekoga tko će se izboriti da su prioriteti društva obrazovanje, obrazovanje i obrazovanje. I koji neće dopustiti da se proračun za obrazovanje i znanost smanji, nego da se poveća, pa makar i za jednu kunu. I time pošalje poruka da mislimo na budućnost ove zemlje.

Takav ministar bi onda pružio apsolutnu i nedvosmislenu podršku kurikularnoj reformi i izbacio iz koalicije svakoga tko to dovede u pitanje. OK, malo pretjerujem, ali ste shvatili poantu.

Takav ministar bi svaki svoj posjet nekom gradu iskoristio da posjeti jednu školu i djeci održi predavanje o znanosti i njenoj važnosti za budućnost. Na tom predavanju bi govorio o tome kako su njihovi nastavnici najvažniji ljudi u njihovim životima nakon roditelja, da ih slušaju i poštuju. Tako bi gradio poštovanje prema nastavnicima, kao najvažnijim ljudima u našem društvu.

Mala digresija: nemojte sada u sebi govoriti da znate nastavnike koji su loši i koji ne zaslužuju poštovanje. Svi mi znamo loše ljude, ali nastavnika, vjerojatno kao i svih drugih slojeva društva, ima puno više dobrih nego loših. Samo se nekako ne čuju ni ne vide jer su samozatajni i rade s našom djecom. I zato je zadatak ministra, među ostalim, da ih on sam poštuje i da to poštovanje uspostavlja kao društvenu normu.

Uz takvu vladu i ministra, danas sigurno ne bi bili u situaciji da prevladavaju apatija i depresija, nego bi s optimizmom i nadom gledali u budućnost, svjesni da je trebamo graditi na temeljima znanja te strpljivog i predanog rada.

Za ovu situaciju krivi su HDZ i Most

Na kraju malo politike. Za ovu situaciju u zemlji smatram odgovornima prvenstveno HDZ i Most. O HDZ-u ne treba trošiti puno riječi, oni, nažalost, govore sami za sebe. Ukratko, treba im jedna ozbiljna kurikularna reforma da se promjene i postanu normalna demokršćanska stranka, što im iskreno želim.

S druge strane, Most ni nije stranka, nego neka opskurna organizacija, za koju nitko ne zna, a što je zanimljivo nitko ni ne pita, ni kako su organizirani, ni kakav im je statut, pravilnici, politike.

Most je, a ovo govorim iz prve ruke jer ih znam i osobno, najneozbiljnija politička skupina koja se pojavila na ovim prostorima. Žalosno je što nam takvi ljudi upravljaju zemljom. Druga hipoteza je da oni imaju plan i da taj plan upravo provode. Ne znam što je strašnije, da su neozbiljni i upravljaju državom ili da imaju dobar plan koji upravo provode. A možda je točno i jedno i drugo.

Da budem skroz jasan, ni SDP nije politička snaga za upravljanje modernom državom jer se njihova politika i organizacija u osnovi ne razlikuju od HDZ-a. Jedine razlike su u deklarativnim vrijednostima, ali je upitno koliko tome možemo uistinu vjerovati, a koliko je to samo politički oportuno.

Meni su osobno najveća razočaranja stranke HSLS, HNS i slične, koje bi trebale biti predvodnice ideja o modernom i građanskom društvu, a oni su sve te ideje izdale ili prodale i u tom procesu potpuno izgubile vjerodostojnost.

Obzirom da sam ja nepopravljivi optimist, koji vjeruje kako naše društvo može biti bolje, ali ne spontano, nego na tome treba aktivno raditi, evo što mislim da treba napraviti.

Treba izgraditi ozbiljnu političku snagu, ozbiljnu stranku, sa svim elementima moderne i uspješne organizacije: hijerarhijsku strukturu, ogranke, podružnice, statute, pravilnike itd., ali što je najvažnije - okupiti ljude koji dijele zajedničku viziju moderne i građanske Hrvatske i spremni su na tome strpljivo i predano raditi. I to na terenu, a ne samo podrškom i savjetima.

Mi to radimo kroz stranku Pametno, s partnerima iz stranaka Za grad iz Zagreba i Gogo iz Osijeka te strpljivo okupljamo progresivne snage, s kojima ćemo zajedno graditi novu Hrvatsku. Na temeljima civilizacijskih dostignuća modernih zapadnih zemalja te programu kojeg smo napisali za prošle parlamentarne izbore, a kojeg ćemo nadopunjavati zajedno s najboljim stručnjacima iz cijele zemlje i inozemstva.

Svjesni smo kako je to težak i dug proces, ali smo počeli i pozivamo sve ljude koji s nama dijele viziju moderne i građanske Hrvatske da nam se pridruže."