Neprekinuta crvena nit

NK Orkan, seniori 1998.g,

Vašeta, Reić, Ivanišević, Nikolić I., Klarić, Kadić, Brničević. Nikolić II., Roje, Matulović, Nazor. Oni su ispisali prvi pasus povijesti Orkana, daleke 1918. godine, dakle prije točno sedam decenija kad su zaigrali protiv susjeda iz Omiša. Komite, bilo je 3:3. Dugi Rat, tvornica karabida i ferolegura "Dalmacija", sportsko društvo (s naglaskom na nogomet) Orkan. Tri pojma, a zapravo sinonimi. Kako i neće kad su međusobno toliko povezani da tvore jedno tijelo. Orkanovo, svečarsko i sada dok se obilježava 70 rođendan..

Tako je pisao Slaven Alfirević davne 1988. povodom obilježavanja 70. rođendana NK "ORKAN". Doista, neprekinuta Orkanova crvena nit traje i trajati će i dalje. Za dvije godine proslaviti ćemo u 100-i rođendan NK Orkana..

IZ DUGORATSKE ARHIVE

UZ 70. ROĐENDAN NK ORKAN

Neprekinuta crvena nit

Piše: Slaven Alfirević, 1988.g.

U Dugom Ratu, u velikoj kino-dvorani "Dalmacije" proslavljena je ovih ovih dana skromno i svečano velika obljetnica vrijednog sportskog kolektiva koji predstavalja jedan od pojmova dalmatinskog baluna.

Kazati Orkan, za dalmatinskog zaljubljenika u nogomet znači isto što i kazati Hajduk. To nije pretjerivanje. Orkan je unatoč nižerazrednih grana jedan od onih klubova koji su grana, jedan od onih klubova koji su ispisivali povijest..

Ponikao u tvorničkom krugu "Dalmacije" bilo je jasno odmah na početku da će biti crven, radnički. Prve godine donosile su prave porođajne muke, od bitke za igralište (trebalo je dosta vremena da se od vlasnika Mate Petrića dobije dozvola kako bi umjesto pšenice niknuo — zemljani teren), do zabranjivanja, gotovo rasformiranja. Radnički kakav bijaše, bio je često trn u oku ondašnjoj vlasti, bilo ie zabrana okupljanja omladine, batinjanja, žandari nisu imali milosti..

Ipak od 1930. godine u suradnji sa vlasnicima tvornice i Orkan je čvršće stao na zemlju, "pustio korijenje". Crvenu nit, dakako, nije napuštao, pa kad je ubrzo došlo ratno vrijeme dugoratski miljenik znao je gdje mu je mjesto. U Narodnooslobodilačkoj borbi u kojoj su dvadesetorica "orkanaša" dala svoj život za bolje sutra. Na Mosoru. Sandžaku. Crnoj Gori. Zagrebu, na Hvaru, u ofenzivama.

Počasno mjesto pripada ratnicima koji su svoju mladost žrtvovali, to su: Ivo Rudan, Jure Mandić Pikolo, Jure Škarpa. Slavko Kadić, Bogoslav Kadić, Duje Pavaca, Ante Lozić Ciko, Pave Mandić, Mate Šetalić, Dane Rončević, Rino Baučić, Ante Gatara Brico, Ante Šaban, Vinko Zečić, Rade Klarić, Miljenko Brničević, Zvonko Formenti, Mario Pervan...

Obnova Orkana u slobodi vezana je prvenstveno na Nevena Pucnara, čovjeka koji je u kasnijim godinama, desetljećima dapače, držao sva četiri kantuna Orkana, tako su nam o njemu pričali. Vremenom, Orkan se sasvim stabilizirao, doduše kao i svi u sličnom položaaju i on je imao svoje zonaške skalinade, nekad je bio bolji, nekad slabiji, ali je igrama utemeljio svoje ime kao nezaobilazno u nogometnoj Dalmaciji.

Najveće uspjehe "orkanaši" su postigli 1966., 1973. i 1981. godine. Prvi put bili su svakako najbolji u "Zoni", pokupili su mnoga priznanja, pa su nakon osvajanja prvenstva u Splitskom podsavezu bili tek treći u Dalmatinskoj zoni (dugo su vodili). To je — kažu — najbolji Orkan kojeg je uspješno vodio Ivo Trgo.

Sedam godna kasnije pod vodstvom talentiranog trenera Ive Devčića (tragično preminuo u prometnoj nesreći prije dvije godine) Orkan je došao do razigravanja za plasman u Hrvatsku ligu sa Solinom, nije uspio u dva susreta i otad su "modri" s Jadra napravi fantastičnu seriju sve do Druge lige..

Treći neuspjeh bio je u sudaru sa stobrečkim Primorcem u odlučnom susretu bilo je 1:1 u Dugom Ratu, to je bilo dovoljno Stobrečanima za rang više i dosad se ne zaustave doprijevši sve do međurepubličkog nogometnog društva.

U Orkanu zbog takvih propuštenih prilika ne žale proviše, tvrde da su svjesni svojeg mjesta i položaja, zadatak im je u budućnosti samo osnažiti vlastiti izvor igrača koji s pravom poplavom kafića, drugih zanimacija za mladost, pa i napretkom klubova u susjedstvu bio dobrano presušio.

Stručnjaci Mladen Perišić i Marinko Ivetić rukovode prvim timom i omladinskim pogonom, a baš ova, svečarska sezona trebala bi donijeti potvrdu ispravnosti novog puta oslonca na vlastite, domaće igrače.

A to nikako ne znači biti — prvi, na trofeje i plasman naprijed u Orkanu ne pucaju po svaku cijenu, ove sezone Dugoraćani žele biti plasirani pri vrhu, lišeni bilo kakvih strahovanja.

Tajnik Marko Lozić sa svojim suradnicima i uz neizbježnu pomoć "Dalmacije" - moćne i dobrostojeće tvornice, obećava lijepu perspektivu, Orkan, u sedamdesetoj, doima se mladim, ljepšim, perspektivnijim nego ikad..

NK Orkan, seniori, 2016
NK Orkan, seniori, 2016,

Povezani članci

Who's Online

We have 197 guests and no members online