Vinko Vuković: Maleš nema pojma

Hrvoje MalešHrvoje Maleš, predsjednik Hajduka Hrvoje Maleš, pobijedio je na natječaju s programom kojega su mediji saželi u 14 točaka. Točaka koje bi, da je bilo koji drugi klub u pitanju, bile dovoljne da ga eliminiraju i prije službenog coitusa s petoglavim čudovištem od milja prozvanim Povjerenstvo za izbor nove Hajdukove uprave. Čovjeka koji veliki klub planira izgraditi tako što će, za početak, smanjiti sve troškove s naglaskom na plaće igrača, smanjiti igrački kadar, a momčad složiti s domaćim, mladim momcima po uzoru na Mainz, nitko u ozbiljnom nogometnom svijetu ne bi na razgovor primio. Ali, eto, srž Malešova programa, Hajduka pretvoriti u Mainz, bila je njegova formula uspjeha. Mainz. Ili, ako može, Borussiju Dortmund ...


O HAJDUČE!

Maleš nema pojma

Piše: Vinko Vuković / vinkovukovic.bloger.hr
Izvor: vinkovukovic.bloger.hr

Vinko VukovićHrvoje Maleš kaže da se osjeća kao da mu se rodilo dijete. Njegovoj sreći, naime, nema kraja. Postao je predsjednik Hajduka te je, kako sam veli, u 32. godini doživio vrhunac svog života. Pa je, sukladno tome, i pozirao kao pravi tata. Razvukao je osmijeh od uha do uha nesvjestan što ga sve čeka.

Recimo, besane noći. Ustajanje svaka dva sata, hranjenje, grijanje bočica, brojanje mjerica i podrigivanja, glađenje trbuščića, borba s grčevima i plačom koji ne prestaje iako su sve predradnje za ugodan bebin san besprijekorno obavljene. Pelene je najlakše promijeniti, premda mladi tata vrlo brzo postane svjestan kako djetetu nema većega gušta nego čistu pelenu unerediti. A da o troškovima i ne govorimo.

Pelene, tona pelena, bočice, dudice, krevetić, stolić za presvlačenje, još pelena, šleper pelena, kolica, auto sjedalica, ogradica za igru, hodalica, pa još pelena, skladište pelena, sve to i - baš kao u reklami - još mnogo više, mladi tata mora osigurati svome mezimcu kako bi jednoga dana mogao samostalno napraviti prve korake, izgovoriti prve riječi, pojesti prvi kruti obrok i sam sebi obrisati guzu.

Hrvoje Maleš, nasmiješeni Hrvoje Maleš, svome je djetetu poželio sretno djetinjstvo. Obećao je da će ga odgajati časno, odgovorno i pošteno. Jednom riječju asketski. Da se od malih nogu navikne na neimaštinu te da svoj karakter gradi na nematerijalnim vrijednostima.

Negacija kao osnova razvoja. Neće biti jednokratnih pampersica, em su skupe, em zagađuju okoliš, ako su naše bake mogle omatati djecu u perive platnene pelene, možemo i mi; nećemo ni novi krevetić kupiti, eno se ona bešika što smo je odnijeli na selo skroz dobro drži; ne treba nam ni stolić za presvlačenje, na čemu su, molim lijepo, vas presvlačili; neće ni hodalica u našu kuću, eno, pitajte doktore, svi će vam reći da je nezdrava; o ogradici da i ne govorimo, to je čisto bacanje para; a kolica ćemo posuditi od susjeda, djeca su im već narasla, pa im samo smetaju po kući, baš su ih mislili na otpad baciti...

HajdukHrvoje Maleš, predsjednik Hajduka Hrvoje Maleš, pobijedio je na natječaju s programom kojega su mediji saželi u 14 točaka. Točaka koje bi, da je bilo koji drugi klub u pitanju, bile dovoljne da ga eliminiraju i prije službenog coitusa s petoglavim čudovištem od milja prozvanim Povjerenstvo za izbor nove Hajdukove uprave.

Čovjeka koji veliki klub planira izgraditi tako što će, za početak, smanjiti sve troškove s naglaskom na plaće igrača, smanjiti igrački kadar, a momčad složiti s domaćim, mladim momcima po uzoru na Mainz, nitko u ozbiljnom nogometnom svijetu ne bi na razgovor primio.

Ali, eto, srž Malešova programa, Hajduka pretvoriti u Mainz, bila je njegova formula uspjeha. Mainz. Ili, ako može, Borussiju Dortmund. Problem je samo što je Borussijina momčad puna stranaca (Subotić, Dede, Owomoyela, Santana, Suhin, Da Silva, Zidan, Le Tallec, Barrios, Kagawa, Lewandowski, Kuba, Piszczek...), pa nam nije jasno odakle mu ta poveznica.

Da, Mainz, definitivno je Mainz bolje rješenje za ono što Maleš s Hajdukom smjera napraviti. Iako, evo baš se vratih sa službene stranice trenutačno petoplasirane momčadi Bundeslige i ostah šokiran pročitanim. Dakle, ekipa ne samo što im nije mlada, nego nije ni 'njihova', pa tako za Mainz igraju Allagui, Fathi, Noveski, Slišković, Karhan, Svensson, Szalai, Ivanschitz, Caligiuri, Simak, Zabavnik, Holtby, Georgiev, Babangida, Bance, Soto, Low i Trojan. Od tridesetdvojice sa seniorskog platnog spiska više od polovice su stranci.

Što će reći da Maleš nema pojma o čemu govori kad govori da Hajduka vidi s većinski mladim igračima iz dalmatinskog bazena. Poput Mainza. Tko mu je šapnuo, krivo mu je šapnuo. A i sve da jest tako, odakle mu pamet u istu rečenicu stavljati Hajduka i, čak i za njemačke prilike, sasvim bezlični Mainz. Valjda mu se od silne radosti pomutio razum. Pa je tako zaboravio da Hajduk već jest spušten na razinu Mainza. Klubića starog sto godina u kojem se svaka pobjeda, pa i ona protiv Slaven Belupa, smatra podvigom.

Hajduk je, da Malešu objasnimo još nešto, već sada tamo gdje ga on u budućnosti vidi. Klub je to u kojem većinski igraju nogometaši iz njegova podmlatka, ojačani s najboljim kadrom iz bliže okolice te najboljim igračem HNL-a.

igrači Hajduka

Uopće se ne šalimo, zar u sve navedeno ne spadaju Subašić, L. Kalinić, Radošević, Maloča, Vejić, J. Buljat, Jonjić, Režić, Jozinović, Andrić, M. Ljubičić, Trebotić, Tomasov, Tičinović, Čop, Vukušić i An. Sharbini. A imamo tu i predstavnika tako rado spominjane Hercegovine u liku i djelu ljevonogog Barišića.

Da bi na Poljudu bila otkrivena topla voda nije trebalo birati novoga predsjednika. Ili barem nije trebalo izabrati onoga (to jest ovoga) koji, s vezom ili bez nje, nema veze zbog čega Hajduk nema veze.

Hvoje Maleš, Hrvoje Maleš iz programa kojim je očarao Kerumove ljude, nije zaslužio biti Hajdukov predsjednik. Jer da jest onda bi naveo kako želi klub u kojem će igrati najbolji igrači, s najvećim plaćama, klub kojega će trenirati najbolji treneri, s najvećim iskustvom, a voditi najbolji stručnjaci, s najvećim obrazovanjem.

Klub u kojemu će jedino 'ne' biti upućeno lešinarima koji u svojstvu menadžera obigravaju oko strvine grickajući i ono malo mesa što je na njoj ostalo.

Zamislite samo da na izborima za predsjednika Barcelone pobjedi kandidat koji se hvali kako će rezati troškove, smanjivati plaće i zatvarati se u lokalne okvire.

Kandidat kojemu je najveći intelektualni doseg mijenjanje pelena pri čemu ne shvaća da će i ona najčistija ubrzo biti jednako usrana. Zamislite.

Hrvoje Maleš

Povezani članci

Who's Online

We have 453 guests and no members online