United colors of Hajduk

Vinko VukovićPet pojačanja smo vidjeli na Hajdukovoj generalci protiv Nacionala i jedno protiv Blackburna. I dok se pokusni trokut turnir pokazao kao promašaj, kolektivno zijevanje i jadikovka za preskupo plaćenim ulaznicama, dotle su 'united colors of Hajduk' prošli različito. Brazilci su OK. Više-manje. Napadač Paraiba više, desni bek Thiaguinho manje. Ali uglavnom su OK. Nisu 'mutavi', znaju s loptom, nije im mrsko trčati te nije isključeno da ih možda već za koji mjesec budemo veličali kao istinske 'karioke'. Eliakwu je pak opasno podsjetio na Massa Sarra, paradigmu svih poljudskih tamnoputih 'pojačanja', truta s velikim guzicama koji je naučio samo dvije hrvatske riječi - boli, boli ...

UNITED COLORS OF HAJDUK

Najveće bijelo pojačanje


Piše: Vinko Vuković
Izvor: vinkovukovic.bloger.hr


Izvješća s Hajdukovih priprema nudila su naznaku kako bi Nigerijac mogao biti pun pogodak, punta dostojna Kalinićeve prodaje. Na žalost, u njegovih prvih (a kako se čini i jedinih) splitskih 45 minuta zasjenio ga je čak i Ante Aračić, pa makar je u nes(p)retnom pokušaju 'lomljenja kičme' protivniku, sebi slomio nogu.

Isah Eliakwu

Eliakwu, možda, nije u formi, možda ima kasno paljenje, možda ga je Marin Fradelić 'ubio' treninzima, možda ga je impresionirala plavuša što je sjedila u desetome redu na zapadu, ulaz D, a možda mu je večer prije utakmice u (Alijevu) petu svoje rilo zabio tigrasti komarac, ali to se sve možda dogodilo i Florinu Cernatu, pa je Rumunj isto pokazao da vrijedi svakog uloženog centa.

Unatoč tome što je, kako rekoše, igrao iz fotelje. Uostalom, tko se malo bolje zagledao mogao je vidjeti kako to i nije bila fotelja nego - tron. Namijenjen kraljevima.

Ivan Rodić? Hvala, ali to ću pitanje preskočiti. U suprotnom bi opet mogao biti izložen kasnonoćnim telefonskim pozivima. A na ove vrućine ionako loše spavam. Znojim se, baš onako kako je Rodić obećao da će se znojiti u Hajdukovu dresu.

Sve u svemu, nije loše, Miše je mogao i gore proći. No, najveće mu se pojačanje ne krije među navedenom petoricom, nego u siromašnome liku i bogatome djelu momka koji i dalje s Poljuda bezrazložno trpi zvižduke.

Istina, i protiv Blackburna je zapucao zicer, zamahnuo je u prazno dok se lopta prevrtljivo cerekala. Njen miljenik je ionako Ibričić, on je tako gladi da mu je spremna sve oprostiti te se na iznenađanje svih prema mreži uputiti.

A to što je Senijadu netko briljantno petom asistirao manje je bitno, od ovacija strijelcu to nisu ni navijači ni izvjestitelji primijetili.

Marin Tomasov

Naravno, riječ je o Marinu Tomasovu. Talentu pred kojim je, evo prognoze, velika sezona. Zadranin bi trebao biti najveće Mišino pojačanje. 'Mali' ima urođenu nogometnu inteligenciju, 'čita' igru, otvara prostor, zatvara protivnika, uvijek je na pravome mjestu (najčešće u protivničkom šesnaestercu) te je, ako sudimo po poluvremenu s Blackburnom, okončao razdoblje aklimatizacije na veći klub.

Tomasov ima sve da ga već do kraja godine smjestimo uz bok kralju Florinu i caru Senijadu. Ima sve osim - sreće. A Miše je tu da je u njegovo ime isprovocira...

Povezani članci

Who's Online

We have 148 guests and no members online