Vinko Vuković: Tako je govorio Milo

Hajduk na pripremamaKakav je u duel igri? Je li mu svrha lijeve noge samo da bude oslonac desnoj? Služi li se glavom, i u skoku i inače u životu? Koliko trči na 60 metara? Koliko uopće prosječno pretrči tijekom utakmice? Kakvo mu je bilo? Je li sklon ozljedama? Zbog čega za njega nitko nije čuo, a već se približio tridesetoj godini? Ima li djevojku? Noćari li? Je li, možda, gej ili je uvjereni homofob? Vjeruje li u Boga ili samo u dolare? Poštuje li oca i majku? Druži li se s osuđenim ubojicama ili s prijateljima iz djetinjstva? Je li mu draža coca cola od viski kole? Ceca od Arsena? Veže li pojas dok vozi? Čita li ruske klasike ili Coelha i Tomića? Ukenja li se kad treba izvesti penal? ...


vinko vukovićDNEVNIK NEIZLJEČIVOG HAJDUKOVCA

Tako je govorio Milo

Piše: Vinko Vuković
Izvor: vinkovukovic.bloger.hr
Foto: Hajduk.hr

Je li sklon žutim i crvenim kartonima? Sklanja li se pred klizećim startovima? Podržava li Marijanu i Nemeša? Keruma i Bečićku? Jadranku? Zokija? Izlazi li uopće na izbore? Zna li izići iz ofsajda? Zna li uopće što je ofsajd? Je li čuo za Anasa Sharbinija? A brata mu Ahmada? Zna li što je ugovor? Je li svjestan da ugovori u Hajduku ne vrijede? Zna li gdje je Marjan? Je li čuo za tamošnju trim stazu? Je li, da skratimo, čuo za Nižetića? Ne Luku, nego Mila, Hajdukova sportskog direktora?

Kad je onomad poljudski predsjednik bio Mate Peroš, pa kad je Hajduk bio u takvom zamahu da se i Croatija Sesvete dočekivala poput Barcelone, mnogi su upozoravali kako takvo stanje neće dugo trajati. Iz samo jednog razloga. Hajduk tada nije imao sportskog direktora. U moru ljudi nije imao sposobna čovjeka koji nogometno tržište poznaje poput vlastita džepa. Većina, naravno, ni o čemu drugome nije ni vodila računa nego o vlastitim džepovima, ali kad bi ih izveli na tržište samo bi blenuli. Niti su znali koga bi trebalo kupiti, niti ste ih kome mogli prodati. Pa su ostajali u Hajduku. Jer je netko rekao da ih se ostavi. Da ih se ne dira. Dok su tisuće gubile posao, oni su uredno primali mjesečni džeparac. Na hiljade eura u Hajduku je utrošeno na zaštitu njihova rada.

Uglavnom, u tim danima ponosa i slave Dalmacija je 'i bez sudaca i miliona imala svog šampiona'. Ali Hajduk nije imao sportskog direktora. Na papiru su, istina, postojala dvojica, ali od njih velike koristi nije bilo. Ipak, nije ih se smjelo dirati. Trebalo ih je, na veselje Zdravka Mamića, ostaviti.

Dvije godine kasnije Hajduk i dalje na papiru ima dva sportska direktora. Imena su promijenjena, ali način rada je ostao isti. Oni, naime, radeći svašta ne rade ništa. I dok Ivici Kaliniću narušeno zdravlje ne dopušta znatniji angažman oko dovođenja pojačanja - premda će i on kad-tad sjesti na opuženičku klupu zbog Josipa Barišića i 200.000 eura odštete dane Širokome Brijegu - Milo Nižetić se ponaša poput Fredija Fiorentinija i Ike Buljana u njihovim najboljim danima. Pa stoga Poljud ovih dana i nalikuje pijaci u Mombasi.

Milo Nižetić
  foto: Cropix, Slobodna Dalmacija

Milo rečeni Nižetić na natječaju za člana Hajdukove uprave prošao je pod čudnim okolnostima. Hajduk je, naime, imao sportskog direktora (Kalinića), s kojim je bivša Uprava čak i produžila ugovor, i to uz odobrenje Nadzornog odbora koji je amenovao natječaj prešutno potvrđujući kako se 'član uprave zadužen za struku'  neće birati. Neki kandidati, poput Ivana Gudelja koji je to javno obznanio, upravo su zbog toga stornirali već pripremljenu prijavu. Zdravorazumski su, naime, smatrali kako se nema smisla prijavljivati za radno mjesto koje je već popunjeno.

No, negdje pred kraj procesa izbora nove uprave to se radno mjesto misteriozno otvorilo, da bi uskoro, iz jednako misterioznih razoga, pripalo Milu Nižetiću. Trener sinjskoga Junaka tako je preko noći zasjeo u fotelju Hajdukova sportskog direktora, dok je nekako istovremeno Ivica Kalinić otišao na bolovanje. S kojega se još uvijek ne vraća.

Nakon izbora, kojega je njegova kćerka, televizijska voditeljica Petra, popratila riječima 'super, sada će tata opet biti najpoznatiji u kući', Nižetić se javnosti obratio i prigodnim istupom, pa je, a ima tome nešto više od mjesec dana, rezolutno ustvrdio kako će se u budućnosti Hajduk oslanjati isključivo na djecu iz vlastita pogona i dalmatinskog bazena, a ne, kako je rekao ponesen izbornim zanosom, a sasvim nesvjestan eksplicitnog rasizma, na nekakve Azijate i crnce. Program s kojim je osvojio natječajnu komisiju, baš poput predsjednika mu Maleša, nije iznio, ali se i iz ove rečenice dalo naslutiti kamo je smjerao.

Mjesec i još nešto dana kasnije svjedočimo, međutim, sasvim drugačijoj priči. Na poljudskome kolodvoru svega ima osim djece iz 'dalmatinskoga bazena'. Prvo je doveden trener stranac, pa je potom, razumljivo, trener stranac doveo dva pomoćnika stranca, da bi sada u klub dolazili sami stranci. Za koje, uz dužno poštovanje fanaticima koji ne izlaze iz kladionice, nitko nije čuo. A kamoli da bi znao odgovor na iti jedno pitanje iz uvoda ovog teksta.

pripreme Hajdukovaca na Kupresu
  foto: Hajduk.hr

Većina igrača koji se ovih dana spominju kao možebitna Hajdukova pojačanja neće se u Splitu duže zadržati. Srećom. No, nesrećom, oni ipak dolaze. Dovode ih, preporučuju, guraju, čudnovati likovi među kojima je dobronamjernike, ajmo vjerovati da ih ima, teško razaznati. A tako na Poljudu nije od jučer. Nova Uprava samo je nastavila desetljetnu praksu prema kojoj svačiji sin, nećak ili štićenik ima pravo na svojih deset minuta bijelog dresa. Nekoć ih je primao Fio, a danas to čini Milo. Umjesto da Hajduku, kako je i obećao, preporuči kakvog klinca iz 'dalmatinskog bazena', za što bi trebao biti stručan s obzirom da već godinama, uz kraće stanke, trenira klubove iz te regije, on se okrenuo igračima o kojima - nema pojma.

Jedini mladić iz 'dalmatinskog bazena' kojemu je dopustio probu bio je Mate Eterović, 27-godišnjak s Brača kojega se sjetio tek nakon što je u novinama objavljena tužna jednostranična priča o njegovoj želji da se okuša u 'najdražem dresu'. Svi ostali prošli su pored portira Nižetića, a da ih ovaj nije ni pokušao zaustaviti. Ili barem legitimirati.

Za ovu priču najmanje je bitno koliko potencijala ima u robi ponuđenoj Hajduku. Premda nas povijest kao nenadmašna profesorica uči kako se 'bijeli' nisu usrećili s trgovinom preko banka, ostavimo mogućnost da im se ovaj put i zalomi kakav zdrav plod. Kad kupujete na kile, možda i naletite na koji dek koji nije za bacit'. No, roba, rekosmo, nije problem. S ovakvim trgovcima desni i lijevi bek Hajdukovim su navijačima/dioničarima najmanja briga...

Povezani članci

Who's Online

We have 167 guests and no members online