DUGI RAT

KOMEMORATIVNI SKUP POVODOM 60. GODIŠNJICE NACISTIČKOG POKOLJA U DONJEM DOCU

To ti je bilo na večerašnju večer. Njiova dvojica su nam došla sa šmajserima u kuću da se svi sakupimo u selu, jer da će nam davat propusnice za kretanje. Mi se svi sakupili u dvi velike kuće, a oni krenili pucat. Mene ti je spasilo šta je ovaj šta ga je ubilo isprid mene, Ćiro Dagelić pokojnog Jure, pa pravo na mene, pa sam ja osta ležat ispod njega. Kad su nas sve pobili, zapalili su kuću, i ja sam kroz prozor iskočijo iz vatre. Sa mnom su iskočile i dvi žene, a jednu je ubilo odma na prozoru. Unda su trčali za menom s bajunetom, jer su me vidili da sam iskočijo, ali ja sam se sakrija ispod jedne smokve i nisu me našli, a posli sam uteka na Mosor. Tek šesti dan sam doša kući i vidim: nigdi nikoga moga, sestru mi rođenu ubili... Pola ih je ubilo u te dvi kuće, a pola po kužinama...

"To ti je bilo na večerašnju večer. Mi se svi sakupili u dvi velike kuće, a oni krenili pucat. Kad su nas sve pobili, zapalili su kuću, i ja sam kroz prozor iskočijo iz vatre i sakrija se ispod jedne smokve. Tek šesti dan sam doša kući i vidim: nigdi nikoga moga..."

piše Damir PILIĆ
snimio Joško PONOŠ

To ti je bilo na večerašnju večer. Njiova dvojica su nam došla sa šmajserima u kuću da se svi sakupimo u selu, jer da će nam davat propusnice za kretanje. Mi se svi sakupili u dvi velike kuće, a oni krenili pucat. Mene ti je spasilo šta je ovaj šta ga je ubilo isprid mene, Ćiro Dagelić pokojnog Jure, pa pravo na mene, pa sam ja osta ležat ispod njega. Kad su nas sve pobili, zapalili su kuću, i ja sam kroz prozor iskočijo iz vatre. Sa mnom su iskočile i dvi žene, a jednu je ubilo odma na prozoru. Unda su trčali za menom s bajunetom, jer su me vidili da sam iskočijo, ali ja sam se sakrija ispod jedne smokve i nisu me našli, a posli sam uteka na Mosor. Tek šesti dan sam doša kući i vidim: nigdi nikoga moga, sestru mi rođenu ubili... Pola ih je ubilo u te dvi kuće, a pola po kužinama... Ko ih je pobija? Srbi! Četnici! Po naški su svi govorili. Ja ne znam zašto se to još nije istražilo ko je tu odgovoran...

Tako nam je jučer na komemorativnom skupu u Donjem Docu govorio 77-godišnji Ivan Šilović, jedan od rijetkih mještana tog podmosorskog sela koji je uspio preživjeti strahoviti nacistički pokolj 26. ožujka 1944., kad su njemački vojnici u samo nekoliko sati pobili 272 stanovnika Donjeg Doca, od čega 103 djeteta.

Osim sjećanja na traumatičnu noć u kojoj je gotovo svaki Dočanin izgubio nekog bližnjeg, mještanima Donjeg Doca i danas je, 60 godina kasnije, ostalo nejasno tko je zapravo te noći unesrećio njihovo selo. Preživjeli mještani, naime, već desetljećima pričaju da su to bili vojnici u njemačkim uniformama koji su govorili - čistom ekavicom.

- To su bili zajedno Nijemci i četnici - govori nam član Mjesnog odbora Stjepan Dagelić, rođen poslije pokolja. - Oni su tražili partizane iz Mosorskog odreda, ali ih nisu mogli uvatit jer bi ovi dolazili u selo samo kad im je tribalo zaklat ovcu ili kravu, ili uzet šta kruva. I onda su ovi od jida pobili cilo selo. Meni su ubili od matere ćaću, sestru...

Unuci i praunuci žrtava

- Meni su ubili prababu - dobacuje nam mladić u 20-im godinama. - To se prije nije smilo pričat, al’ to su sve partizani zakuvali. Oni su zapucali na SS-diviziju koja je prolazila kroz selo i onda se povukli. A znaš šta je SS-divizija, znaš da će oni to vratit. I onda kad nisu mogli uvatit partizane, onda su pobili žene i dicu.

Na komemorativnom skupu okupilo se nekoliko stotina ljudi: gotovo svi stanovnici Donjeg Doca, uglavnom djeca, unuci i praunuci žrtava. Među ostalim uzvanicima (izaslanici Županije splitsko-dalmatinske, HV-a i MUP-a, Grada Omiša i Trilja, Općina Ernestinovo i Šestanovac, Udruge antifašističkih boraca i antifašista Grada Splita itd.) došli su i preživjeli pripadnici Mosorskog partizanskog odreda.

- Ja sam bio tu kad se to događalo i najviše me boli kad danas kažu da smo mi izazvali Nijemce i da smo ostavili narod da ih pobiju - govori nam predsjednik splitske sekcije Mosorskog partizanskog odreda Miroslav Velić (81).

- Osnovni cilj neprijatelja bio je uništiti Mosorski partizanski odred. Mi smo se poslije Šeste ofenzive, krajem 1943., s Mosora povukli na Biokovo i onda su se Nijemci i ustaše udružili i na ovom području napravili 30 garnizona da nas likvidiraju.

- Ovdašnji ljudi kažu da su to bili Nijemci i četnici - prekidamo Velića.
- Ne, ne, četnika tad nije bilo na ovom području - priča on. - Donji Dolac su spalili pripadnici 7. SS-divizije, a to je bila banatska divizija u kojoj su bili folksdojčeri, Nijemci koji su živili u Sremu i Banatu i koji su znali taj jezik. Njih je bilo 30 tisuća vojnika u četiri bataljuna, a s njima su bili dijelovi 264. divizije, Legionarske divizije i 313. lovačke divizije. I mi smo se u siječnju 1944. vratili na Mosor i počeli izvoditi akcije protiv njih. U borbi kod Donjeg Doca bilo je dosta obostranih gubitaka, oni su nas opkolili i naš štab je 25.3. naredio povlačenje. U selu je ostala samo jedna grupa naših boraca i njih su Nijemci otkrili i ubili skupa s ostalima, iz osvete šta nisu uspili likvidirat nas...

Misa zadušnica

Komemoracija je počela u 10 sati kod župne crkve sv. Martina svečanim puštanjem u upotrebu javne rasvjete i javnog sanitarnog čvora (što je realizirano uz pomoć Županije i grada Omiša), nakon čega je u crkvi održana koncelebrirana sveta misa zadušnica, na kojoj su pročitana imena svih žrtava.

U 12 sati skup se premjestio kod spomenika žrtvama pokolja, gdje su domaćini i uzvanici, uz prigodan kulturni program učenika Osnovne škole Gornja Poljica, položili vijence.
Tom prilikom domaćini nisu skrivali ogorčenje što na skup nije došao nitko iz Hrvatskog sabora i Vlade, premda je, kako se čulo, toliki broj žrtava "velik i za Hrvatsku, a kamoli za ovako malo misto", odnosno "veći od broja žrtava nedavnog pokolja u Madridu". Prigodne govore održali su predsjednik Mjesnog odbora Donjeg Doca Marin Matovac, omiški gradonačelnik Ivan Škaričić, izaslanik Županije splitsko-dalmatinske Petar Kaćunko te izaslanstvo Općine Ernestinovo.
Komemorativni skup završio je pred spomen-školom "26.3.1944"., gdje su položeni vijenci za 103 djeteta koja su te strahotne noći postali anđeli.