Iz Regije..

Omiška je bivša vlast na ručkove godišnje trošila milijun kuna

Prije nekoliko godina “Slobodna Dalmacija” je ekskluzivno objavila kako je Grad Omiš rekorder u trošenju proračunskoga novca na, citiramo, hranu i piće, skupe večere i ručkove, te kojekakva čašćenje i darove. Saša Jadrijević Tomas tada je, a bio je rujan 2008. godine, naveo da Grad samo za vrijeme klapskog festivala na iće i piće potroši koliko i cijela šibenska uprava u dvije godine. A Grad Split, koji je od Omiša 15 puta veći, troši sličan godišnji iznos za reprezentaciju. Ove brojke samo potvrđuju kako se Škaričićeva vlast, premda tada javno osramoćena, nije promijenila. Dapače, tovljenje se nastavilo i nakon 2008., pri čemu su odabrani omiški trbusi rasli paralelno s gradskim dugovima. Omiška je bivša vlast na ručkove godišnje trošila milijun kuna. 400.000 kuna pojeo bi i popio samo Festival dalmatinskih klapa, a gradski trošak za reprezentaciju je iznosio oko 600.000 kuna. I tako 10 godina! ...

JURIŠ PERUNA I NOŽA

Omiška je bivša vlast na ručkove godišnje trošila milijun kuna. I tako 10 godina!

Piše: Vinko Vuković / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija


Hrvatska javnost ostala je šokirana nakon saznanja daje bivša gradska vlast u Metkoviću svojim nasljednicima ostavila dug od 12,8 milijuna kuna, a gađenje na licu izvaranog i izgladnjelog naroda izazvala je i spoznaja da su za troškove reprezentacije - ne nogometne, nego žderatorske - u posljednjih šest godina potrošili 3,7 milijuna kuna.

spiza

Svake godine to je u prosjeku bilo 616.000 pojedenih i popijenih kuna. Šok je bio opravdan, a rastrošnici, Stipe Gabrić Jambo i njegova kamarila, zasluženo su završili na stupu srama.


Izjeličarski tsunami

U razinu javne sablazni koju će izazvati podaci koji slijede nećemo ulaziti, no ne bi bilo loše da se čvrsto prihvatite za nogu kuhinjskoga stola, jer slučaj iz Metkovića mala je beba u odnosu na ono što se posljednjih godina s reprezentacijom - ne nogometnom, nego žderatorskom - događalo u Omišu.

Bio je to pravi izjeličarski tsunami u režiji lokalnih moćnika, ne nužno vladajućih HDZ-ovaca, i na ovim prostorima dosad nezabilježena ofenziva, napad vilicom i nožem na ionako besramno izjedeni gradski proračun.

Metković je, brojem stanovnika, tek nešto veći od Omiša (16.788:15.279), no po rastrošnosti bivših vlastodržaca Metkovci Omišanima ni vodu ne mogu nositi. Uzmimo samo za primjer onih famoznih šest tona mesa što danima nisu silazili s novinskih naslovnica.

Da bi oglodali sve te kosti, Jambinim je Neretvanima trebalo punih 15 mjeseci, a njihovim kolegama s Cetine - upozorili smo vas da se pridržite - za sličan je pothvat dovoljno desetak dana.

Da, dobro ste pročitali, u desetak dana, odnosno u četiri vikenda u srpnju, omiški bi gladuši pojeli i popili iznos koji odgovara nadaleko poznatoj metkovskoj mesnoj struci.

Pretvoreno u kune, završilo bi nešto manje od 400.000 kuna. I tako svake godine, svakoga srpnja, ima tome već najmanje 10 ljeta.

radmanove mlinice

No, ne bi pod Mirabelom svi jeli. U Metkoviću je Jambo u nekoliko navrata, baš kako dolikuje pravome voždu, i narod častio, a u Omišu su bogate sljedove kusali samo odabrani.

Da vam bude još jasnije: ovih 400.000 kuna (za desetak dana!) pojeo bi i popio samo Festival dalmatinskih klapa, a kad se tome pridoda gradski trošak za reprezentaciju, a to vam dođe još oko 600.000 kuna, onda dolazimo do minimalno milijun kuna pojedenog i popijenog novca na godišnjoj razini.


3846 kn dnevno za spizu

Dnevno je to, ako vam je lakše, 2739 kuna, a ako u obzir uzmemo samo radne dane, dobijemo iznos od 3846 prožvakanih kuna. A u posljednjih 10 godina - držite li se još uvijek? - to je 10 milijuna kuna. Plači, Jambo!

Omiški gradski proračun, “Slobodna” je o tome nekidan pisala, upao je u crnu rupu duboku 31 milijun kuna, tako da i u tom segmentu Ivan Škaričić - jer on je taj bivši gradonačelnik koji je gradom na ušću Cetine upravljao kao daje okupator - do nogu tuče razvikanoga Stipu Gabrića.

A dobar dio toga duga otpada na omiške konobe i restorane, pa je tako - konobar, može račun? - praktički nemoguće naći zalogajnicu za čijom kasom nije bila zakačena tekica u koju bi se, od prigode do prigode - a prigode su se (“di ćemo danas marendat”, “baš je lip dan za marendu”, “vridilo bi šta marendat”) stvarale gotovo svaki dan - zapisivali izbornik Škaričić i njegovi nezasitni reprezentativci.

Grad Omiš, kako je na nedavnoj press-konferenciji potvrdio ravnatelj Festivala dalmatinskih klapa Dražan Mladin, tradicionalno podržava klapaše s otprilike milijun kuna. Ove je godine, za 47. sabor dalmatinske pisme, otišlo točno 950.000 kuna.

Od tog iznosa, dakle, na marende otpadne više od trećine. Tko sve na festivalski račun jede, poimence je nemoguće doznati, no brojke pokazuju da sretnici koji su upali u krug odabranih ne štede. Bokuni se, kunu se svjedoci, ne biraju, a najbolje mesne pozicije i oborita riba rezerviraju se danima unaprijed.

restoran

O razbacivanju hranom dostojnom raskrabljenih rimskih careva govori nam i konobar koji je festivalsku vrhušku posluživao na jednoj od zadnjih bakanalija. Bio je to, veli nam, zamolivši iz razumljivih razloga za anonimnost, festival prejedanja i lokanja, a kad je napokon poslužen i posljednji slijed, kad su se po stolu raširili istranširani zubaci, žderonjama je, da prostite, došla muka. Pa su i ribu i otvorene boce “Ivan Dolca” ostavili.

Kriza, vidljivo je po proračunu, nije mimoišla Festival dalmatinskih klapa. Sponzora je sve manje, a dotacije od države gotovo su presahnule. No, zanimljivo, iznos za hranu i piće ostao je u istim okvirima. Uštipnulo se od svega, ali u spizu se nije diralo. A i zašto bi kad je poznato da na prazan stomak ne možeš pjevati.

Novi omiški gradonačelnik dr. sc. Ivan Kovačić još uvijek zbraja minuse što mu ih je ostavio Ivan Škaričić. Poslovanje Festivala, kaže nam, doći će na red idućih dana, baš kao i detaljno izvješće na što se sve trošilo u proračunskim stavkama koje se svode pod reprezentaciju.


Festival je u minusu

- Previše je posla, pa se nismo još stigli pozabaviti Festivalom, no mogu kazati da sam ostao neugodno iznenađen kad sam od gospodina Mladina nedavno čuo podatak da je Festival trenutačno 300.000 kuna u minusu. Nisam imao pojma za taj manjak, pa me je strah i pomisliti što me još čeka - ističe Kovačić.

Prije nekoliko godina upravo je “Slobodna” ekskluzivno objavila kako je Grad Omiš rekorder u trošenju proračunskoga novca na, citiramo, hranu i piće, skupe večere i ručkove, te kojekakva čašćenje i darove. Kolega Saša Jadrijević Tomas tada je, a bio je rujan 2008. godine, naveo da Grad samo za vrijeme klapskog festivala na iće i piće potroši koliko i cijela šibenska uprava u dvije godine. A Grad Split, koji je od Omiša 15 puta veći, troši sličan godišnji iznos za reprezentaciju.

Ove brojke samo potvrđuju kako se Škaričićeva vlast, premda tada javno osramoćena, nije promijenila. Dapače, tovljenje se nastavilo i nakon 2008., pri čemu su odabrani omiški trbusi rasli paralelno s gradskim dugovima.

škaričić i hdz-ovci

Ivan Škaričić od izbornog poraza ne želi davati izjave za “Slobodnu”, dopisnika iz Omiša i danas prokazuje kao glavnoga krivca za lipanjski krah, pa ne možemo provjeriti smatra li još uvijek, kao što je to našem reporteru rekao Prije pet godina, da reprezentativna žderačina vrijedna svjetskog rekorda u prežderavanju (2739 kuna dnevno!!!) nije ništa drugo nego normalna stvar u političkome životu jednoga grada.
 



DRAŽAN MLADIN:

Vi uporno poslovni trošak brkate s reprezentacijom..

Dražan Mladin zabrinuo se da će tekst o festivalskome trošenju proračunskoga novca izići na dan subotnjeg finala muških klapa. I prije prvog postavljenog pitanja naslutio jeo čemu se radi.

Dražan Mladin- Znam što vas zanima, a znam i u kojem smjeru će ići vaše pisanje. Moram vas, međutim, razočarati, jer novac kojega spominjete nije išao samo za hranu, nego i za spavanje.

VV: Koliko ste točno novca na hranu i piće potrošili prošloga ljeta?

- Na hranu i piće 327.000 kuna, a na spavanje 117.000 kuna.

VV: Prema izvorima "Slobodne' na hranu je potrošeno 380.000 kuna, a znalo je to ići i preko 400.000, no i ovako je to zastrašujuć iznos. Festival praktično postoji samo da bi se na njegov račun jelo i pilo.

- Ni slučajno! Plaćanje hrane i pića pjevačima, sponzorima i uzvanicima naša je obveza. Uvjet bez kojega Festival ne bi mogao opstati.

VV: Krasan uvjet.

- Budite razumni, pa što je to 327.000 kuna zajedno ovako važnu priredbu..

VV: Koliko ukupno ljudi jede na račun Festivala?

- Teško je reći.

VV: Probajte.

- Kroz Festival tijekom jednoga ljeta prodefilira 1350 ljudi, sve njih treba nahraniti.

VV: Nemojte samo reći da svi oni jedu, pa to je skandalozno!?

- Nisam rekao da svi oni jedu.

VV: Pa, koliko ih jede?!

- Ne znam točno, samo je pjevača u klapama više od tisuću.

VV: To znači da svaki, i to po vašem izračunu, za jedan obrok pojede 320 kuna. Pa, vi iz skandala u skandal upadate!

- Nije istina, neki uz večeru pojedu i ručak.

VV: Gospodine Mladin?

- Molim?

VV: Objašnjenja su vam smiješna. Nego, je li istina da se na tim večerama slijedovi izmjenjuju da im se ni broja ne zna?

- Cijena je uvijek ista, a nisam ja kriv ako nas gazda nekog restorana hoće dodatno počastiti. A pitanje je i što je to slijed. Meni je, recimo, manistra na pome samo prilog.

VV: Da ste samo tu manistru, pardon, taj prilog, iz menija izbacili uštedjeli biste u deset dana 30.000 kuna!

- Ajmo muški razgovarati. Festival je pod mojim vodstvom postigao izvrsne rezultate i nikakav novinski članak to ne može promijeniti. Vi uporno poslovni trošak brkate s reprezentacijom, što je radio Grad ne znam, ali mi u Festivali smo trošili samo ono što smo morali!

VV: I potrošili bi u 10 dana iznos koji bi čak i Jambinim Metkovcima dostajao za 15 mjeseci hranjenja.

- Ne budite ludi, pa nećete valjda to uspoređivati.

VV: Hoću.

Povezani članci

Who's Online

We have 175 guests and no members online