Neno Vidaković: Malog Antu zgrabio sam s dna mora i vratio među žive

Neno Vidaković- Da sam skočio samo metar dalje, ili bliže, ili desno, ili lijevo, danas biste u novinama čitali o djetetu koje se utopilo u moru doslovno nekoliko metara pred plažom u Krilu Jesenicama - kaže Neno Vidaković (33) iz Duća, slučajni junak koji je u nedjeljno predvečerje od utapanja spasio šestogodišnjeg dječaka iz, pretpostavlja, Bosne i Hercegovine. Neno je, da vratimo film na sam početak, u Kriljanskom plažnom kafiću sjedio u društvu svoga vjenčanog kuma. Nakon nekog vremena poželio se osvježiti u moru, te se zatrčao do obližnjeg mula i skočio. Dok je ronio, odjednom se, na nekih tri ili četiri metra dubine, ispred njega pojavilo tijelo malog dječaka. Nije mrdao udovima, niti je davao znakove živote, bio je sasvim bespomoćan i lagano je tonuo prema dnu ...

NENO VIDAKOVIĆ (33) IZ DUĆA HEROJ U KRILU JESENICAMA

Malog Antu zgrabio sam s dna mora i vratio među žive

Piše: Vinko Vuković / Slobodna Dalmacija
Izvor:
Slobodna Dalmacija

Nenu je novinarski poziv iznenadio. Učinio je, skromno će, ono što je jedino i mogao učiniti, pa ne shvaća zbog čega bi to zasluživalo naslovnicu. Ne shvaća Neno da hrvatsko društvo kronično pati zbog manjka junaka, pa makar i slučajnih.

Neno Vidaković
  Foto: Ante Čizmić / Cropix

- Tek kad sam navečer prijateljima ispričao što se dogodilo, promislio sam da sam tom momčiću spasio život. U tim trenucima, kad sam ga podigao praktično s morskoga dna, osjećao sam se sasvim obično, kao da podižem kamen - objašnjava 33-godišnji Dućanin, koji, da stvar s potonućima bude potpuna, radi u splitskome škveru.

Neno je, da vratimo film na sam početak, u plažnom kafiću sjedio u društvu svoga vjenčanog kuma. Žega je fermala, more zabonacalo, a na improviziranom kolutu, usidrenom desetak metara od obale, ali na barem šest, sedam metara dubine, tiskala su se djeca. More djece.

Krilo Jesenice

- Bilo ih je barem dvadeset, dodaje Neno. Ništa se neobično nije događalo. Djeca su se, baš kao i svaki dan, penjala na kolo, gurala i skakala. A među njima se penjao, gurao i skakao i mali Ante iz, pretpostavljamo, Bosne i Hercegovine. Sve je to Neno bezbrižno promatrao jer je svoju dječicu ostavio u Dućama majci na čuvanje.

- Nakon nekog vremena poželio sam se osvježiti u moru, te sam se, bez previše razmišljanja, zatrčao do obližnjeg mula i skočio na glavu. Dok sam ronio, odjednom se, na nekih tri ili četiri metra dubine, ispred mene pojavilo tijelo malog dječaka. Nije mrdao udovima, niti je davao znakove živote, bio je sasvim bespomoćan i lagano je tonuo prema dnu, prisjeća se naš sugovornik trenutaka koje nikada neće zaboraviti.

Krilo Jesenice

Naježili smo se. Najradije bismo odmah premotali na happy end, no Neno nas smiruje.

- Vjerujte mi da se nisam uspaničio, niti sam dramatizirao. Uzeti tog dječaka u naručje, bilo mi je nešto najprirodnije, kao da sam to učinio stotinu puta. Tek satima poslije sam shvatio da bi mali, da ja nisam skočio baš na to mjesto, bio gotov i da bi ga na toj dubini teško bilo pronaći dovoljno brzo da mu se spasi život, veli Neno Vidaković.

Kad je izronio s Antinim tijelom, baka se gotovo oduzela. No, samo nekoliko trenutaka kasnije, kad je Antu polegao na kolut, razloga za plač više nije bilo: malac je ispljunuo slanu vodu i vratio se među žive. Ni liječnička pomoć mu nije bila potrebna.


Splet čudesnih slučajnosti

- Bog je učinio čudo. To je, vjerujte mi, jedino objašnjenje. Čudo je što sam uopće došao u Krilo jer se tri godine tamo nisam kupao. Čudo je i što sam skočio baš na tome mjestu jer sam nekoć uvijek skakao desetak metara dalje. A čudo je i što sam do dječaka došao netom nakon što je upao u more.

Bio je to splet čudesnih slučajnosti, a ne neko moje junačko djelo, tvrdi Neno Vidaković. Žao mu je, međutim, što dječaka nije pitao za prezime. Po naglasku je tek zaključio da dolazi iz Bosne i Hercegovine. Baka je, istina, navaljivala da ga nagradi, makar večerom počasti, no naš slučajni junak o tome nije želio ni razgovarati.

Krilo Jesenice

Mali se poslije od mene nije odvajao. Ostali smo se kupati još nekih pola sata kao da se ništa nije dogodilo. Čak sam se i iznenadio kako dobro pliva za svoju dob. Nije se mogao sjetiti što mu se točno dogodilo, no pretpostavljam da ga je netko u gužvi oko koluta udario nogom, te da je za trenutak izgubio svijest, zaključuje Vidaković.


Dječaku i baki ni traga

Vaši reporteri, pojačani za Nenu Vidakovića, jučer su u Krilu Jesenicama pokušali pronaći malog Antu i njegovu baku, no nismo imali sreće. Bez obzira na brojne svjedoke dječakova spašavanja, nitko ih nije poznavao, pa tako nismo uspjeli doznati ni je li riječ o turistima ili, možda, jednodnevnim kupačima koji su iskoristili vruću nedjelju da se spuste do mora.

- Sve što o malome znam jest da se zove Ante i da je na plaži bio s bakom. Ni na kraj pameti mi nije bilo da se raspitam odakle su, kaže Vidaković.

Krilo Jesenice

Povezani članci

Who's Online

We have 290 guests and no members online