Brodogradnja: Rješenje uvijek postoji

brodHrvatskim brodarima trebaju brodovi. Brodovi se grade i održavaju, a za to postoje brodogradilišta i remonti brodova. Sve to već imamo pa je čudno to što uvijek nešto ili nekoga čekamo da riješi naše probleme, a imamo sve pri ruci. Malo više odlučnosti i pravih poteza u poslovanju dobro bi nam došlo. Kako god bilo da bilo, uvijek se svodi na to da je politika u struci dominantna, a struka u politici beznačajna. U takvim relacijama ne postoje uvjeti za boljitak. Brodogradnja nije ni politika ni sport pa da o tome može svatko govoriti što ga je volja ili odlučivati o sudbini brodogradnje. Riječ je o sofisticiranoj industriji čije zakonitosti treba poznavati da bi se meritorno govorilo o brodogradnji i odlučivalo o njenoj budućnosti ...


BRODOGRADNJA

Rješenje uvijek postoji

Hrvatskim brodarima trebaju brodovi. Brodovi se grade i održavaju, a za to postoje brodogradilišta i remonti brodova. Sve to već imamo pa čudi to što uvijek nešto ili nekoga čekamo da riješi naše probleme, a imamo sve pri ruci

Piše: Ivica Tijardović
Izvor: Vjesnik

Da vam netko kaže da ćete za nekoliko godina propasti, premda uspješno poslujete već gotovo cijelo stoljeće i proizvodi vam se cijene svugdje u svijetu, vjerojatno mu ne biste povjerovali. Ipak, u svijetu gdje je profit ispred kvalitete - premda se svi kunu u kvalitetu proizvoda i visoki stupanj sigurnosti na radu - sve je moguće.

Naime, kada je prije četiri godine u poznatom brodogradilištu Odense Steel u Lindu u Danskoj bio isporučen najveći kontejnerski brod na svijetu "Emma Maersk", nikome ni na kraj pameti nije bilo da će se tri godine kasnije donijeti odluka o zatvaranju brodogradilišta koje je gradilo najsuvremenije brodove.

Nakon što je Danac A. P. Moller-Maersk osnovao svoju pomorsku kompaniju, 1912. godine osnovao je i brodogradilište u blizini grada Odense i nazvao ga Odense Steel. Prvi brod bio je sagrađen 1920. Iako je Moller-Maersk bio vrlo ambiciozan čovjek, ipak nije mogao pretpostaviti da će se u njegovu brodogradilištu jednoga dana graditi zaista najsuvremeniji brodovi svih vrsta.

Godine 1959. brodogradilište je povećalo svoje kapacitete i brodovi su se počeli graditi i u Lindu, a od 1966. staro brodogradilište iz kanala u blizini grada Odense prešlo je u Lindo. U brodogradilištu je sagrađeno više od 230 brodova.

Kada je 2006. brodogradilište iskazalo gubitak u poslovanju od više od 200 milijuna dolara, pokušalo se sljedeće godine tu negativnu bilancu ispraviti. To je upravi brodogradilišta uspjelo jer je gubitak smanjen na svega tridesetak milijuna dolara.

Vjerovalo se da su sve to bili samo prolazni problemi jer je tržište pomorstva i brodogradnje iznenada doživljavalo svoje najbolje dane. Suprotno očekivanjima, 2008. godine brodogradilište je ponovo poslovalo sa značajnim gubitkom i to od stotinjak milijuna dolara.

Za odlučnu upravu kompanije A. P. Moller-Maersk, koja je te godine ostvarila zaradu od 3,5 milijardi dolara, nije bilo više dvojbe. Uprava kompanije lani je odlučila da se s danom isporuke posljednjega broda, najvjerojatnije 2012., više neće graditi brodovi, a u međuvremenu će se otpuštati radnici kojih je tada bilo 2700. Također, odlučili su prodati litvansko brodogradilište Baltija koja je bilo u vlasništvu kompanije A. P. Moller-Maersk od 1997. godine.

U kredibilitet kompanije A. P. Moller-Maersk se ne sumnja pa su njene odluke u Danskoj prihvaćene bez većih posljedica.
No, to nije kraj brodogradilištu u Lindu. Premda se u njemu, bar zasad, neće više graditi brodovi, interes za prostorom brodogradilišta pokazala je danska kompanija za održavanje i popravak brodova Fredericia.

Naime, to remontno poduzeće bilo je smješteno u gradu Fredericia, no kako su gradske vlasti odlučile prenamijeniti prostor remontnog poduzeća u prostor za stambeno-poslovne objekte, remont brodova mora premjestiti na neko drugo mjesto do 2016. godine.

Kod prenamjene prostora može se pojaviti problem zaštite okoliša jer područje na kojemu su se popravljali i održavali brodovi treba temeljito očistiti - što može biti teško i vrlo skupo.

Menadžer remontnog poduzeća kojem nije produljena koncesija iskoristio je nepovoljnu sudbinu brodogradilišta u Lindu i odlučio smjestiti svoje poduzeće na prostoru tog brodogradilišta. Potpisao je ugovor s upravom brodogradilišta Odense Steel za korištenje prostora brodogradilišta u sljedećih 25 godina.

Kako stvari stoje, brodogradilište Fredericia do kraja godine preselit će se na prostor brodogradilišta i tako okončati stogodišnju vezu s gradom Fredericia. Uprava remontnog poduzeća odlučila je promijeniti ime u Fayard - možda zbog protesta protiv gradskih vlasti koje su ih protjerale.

S novim prostorom Fayard može proširiti svoje kapacitete pa su i ambicije sad znatno veće. Čim se sagradi i posljednji brod u brodogradilištu, veći dio ili možda cijeli taj prostor mogao bi pripasti Fayardu.

Jedan dok već je slobodan pa je ondje Fayard smjestio prvi brod za popravak. Riječ je o brodu "Stena Forerunner" sagrađenom 2003. Fayard želi sagraditi i četvrti dok u tom brodogradilištu pa bi sa 700 metara dugom obalom mogao ispuniti svoje poslovne ambicije.

Uprava Fayarda vjeruje da će veliki tankeri koji plove Baltičkim morem sigurno svratiti kod njih na popravak i redovito održavanje. Jedini problem koji trenutačno vide tijesan je kanal koji povezuje Lindo s morem pa su potrebni tegljači. Brod "Stena Forerunner" preplovio je kanal s pilotom i jednim tegljačem. Budući da će se kanal češće koristiti, (možda i tri puta tjedno) Fayard razmišlja i o proširenju kanala pa bi brodovi imali sigurniji prolaz do Linda, to jest do izlaza na more.

Iz ove poučne priče možemo, ako želimo, puno naučiti. Hrvatskim brodarima trebaju brodovi. Brodovi se grade i održavaju, a za to postoje brodogradilišta i remonti brodova. Sve to već imamo pa je čudno to što uvijek nešto ili nekoga čekamo da riješi naše probleme, a imamo sve pri ruci.

Malo više odlučnosti i pravih poteza u poslovanju dobro bi nam došlo. Kako god bilo da bilo, uvijek se svodi na to da je politika u struci dominantna, a struka u politici beznačajna. U takvim relacijama ne postoje uvjeti za boljitak.

Brodogradnja nije ni politika ni sport pa da o tome može svatko govoriti što ga je volja ili odlučivati o sudbini brodogradnje. Riječ je o sofisticiranoj industriji čije zakonitosti treba poznavati i, jednostavnim rječnikom rečeno, da bi se meritorno govorilo o brodogradnji i odlučivalo o njenoj budućnosti, potrebno je barem proći kroz, recimo, tankove dvodna u cijeloj dužini broda, po mogućnosti broda manje nosivosti, da bi se razumjela konstrukcija broda, to jest što zapravo brodograditelji grade i kako zarađuju svoj kruh svagdašnji.

Trebalo bi se upoznati s knjigom "Back from the Brink" autora J. Webstera i R. Walkera da bi se shvatilo kako se sindikati moraju boriti za spas brodogradilišta.

I na kraju, pročitati knjigu Igora Belamarića "Brodosplit u Supavalskoj uvali" kako bi se kroz povijest jednog od hrvatskih brodogradilišta stekao uvid u hrvatsku kulturu brodogradnje.

Povezani članci

Who's Online

We have 154 guests and no members online