DUGI RAT

Večerašnjim otvaranjem izložbe akademskog slikara ŽELJKA BUBALA u Općinskoj vijećnici u Dugom Ratu (u 21 sat) započinje niz ljetnih kulturnih događanja u našoj Općini koja se održavaju u okrilju već osmog po redu Dugoratskog ljeta. Željko Bubalo rođen je 1949. godine u Splitu, gdje je diplomirao na Pedagoškoj akademiji likovnih umjetnosti 1974. godine u klasi prof. Ante Kaštelančića. Živi i djeluje u Zavali (otok Hvar) i Splitu kao samostalni umjetnik. Član je Hrvatskog društva samostalnih umjetnika u Zagrebu i Splitu. Hrvatska radiotelevizija snimila je 1993. godine dokumentarni film o autorovom radu. Njegove slike nalaze se u privatnim zbirkama te muzejima u Hrvatskoj i inozemstvu, a večeras i idućih desetak dana u Općinskoj vijećnici moći će ih pogledati i naši sumještani i svi zainteresirani. Dođite! U nastavku teksta pročitajte kratku bilješku o umjetniku iz pera Andre Filipića, prenesenu s internet stranica Muzeja grada Splita ...

ŽELJKO BUBALO, akademski slikar

Bilješka o umjetniku

Piše: Andro Filipić
Izvor: Muzej grada Splita / mgst.net

Slikarstvo Željka Bubala stalno u traženju, sklono je mijenama, koje razložnim, predvidljivim tokom slijede jedna drugu. Najprije i najduže naš slikar je bio zaokupljen slikarstvom koje je imalo poticaj, oslonac u kompleksnosti i mekoći vidovićevskog kolorizma. Kada nas je navikao da ga prepoznajemo u tom moćnom likovnom sazviježđu kao osobnost, krenuo je u eksperiment podajući se bez ograde boji.

Pretpostavljam da je Željko koji voli mnoštvo uz sebe i uz svoje djelo a koji je svjestan da značaj slike, njen duhovni sadržaj najčešće ovisi o njegovim tumačima, da je osjetio da je komprimirana, elitistička likovnost tih aktova, uz svo ohrabrujuće opće odobravanje dežurne kritike, ipak zahladila njegove relacije sa nekim do tada vjernima, koji nisu mogli ili nisu htjeli poradi svoga afiniteta za određenu likovnu dogmu krenuti u polumrak za tim aktovima, pa ih je ovom izložbom, s radovima pred vama, pokušao vratiti 'pravovjeruju' otuda ovolika potreba za jasnoćom i čitkošću, do pojednostavljenja izričaja; pokušavajući tako držati stvari recepcije pod svojom kontrolom. Sažetim i lapidarnim postupkom, lake ruke, opušten, niz vjetar, uobličuje prizore i strukturira sliku

Direktna recepcija, minimalistički reducirana, naći će najdraži likovni slog u sustavu istobojne jeke. Na ovim slikama dozivaju se iste boje, identične jačine i slične intonacije. Najočitije na slici 'Pitve' na kojoj se na primjer plavosivo dozivaju oblaci i pročelja kućica što su se ugnijezdile u selu u visini zlatnog reza ali i one malo odlutale iz sela u donjem desnom kutu slike. Slično korespondiraju, dozivajući se, i crvene mrlje krovova ,one u selu, ali i izvan njega. Zažareni žbun, stablo ili već što je, lijevo u visini te crvene horizontale, držati će kompozicijski sklad zamišljenoj dijagonali što je formiraju u svom porazmještaju plavosivi akcenti.

Ostajući i dalje u ovoj slici, a slijedeći likovnu jeku, evo, neprimjetno, od prve, s prvim dojmom smo se našli u njezinoj unutarnjoj strukturi, u njenoj sacra geometriji, skeletu koji drži duhovni sadržaj slike i koji doprinosi lakom kontaktu sa gledateljem. Svladavši taj prvi recepcijski plan ne preostaje nam ništa drugo nego da nošeni logikom očitom u ovoj slici krenemo dalje, dublje da se zavučemo trijezno, racionalno u strukturu koja 'nosi' doživljaj ove slike. Sunovračujući se nalazimo druge likovne razloge ravnoteži koja je osnova ovoj čitkosti.