Večer dalmatinske pisme

Mladen iz "Maxon garaže" T.B.F.-a ležerno je i duhovito vodio program u koji je vješto ubacio i Tomine nezaboravne aforizme ("Svaki posao je Sizifov",...) i stihove ("Djeca slobode" i drugi). Bravo majstore, sve pohvale na tome, no vašem izvjestitelju su malo zasmetale nepotrebne i pomalo zajedljive "duhovitosti" spram jednog vrijednog kaštelanskog scenskog radnika kojeg je Mlađo "pohvalio" s neprimjerenim "dobit ćeš povišicu od šefa skladišta" zaboravljajući možda u tom trenutku koliko su truda i ljubavi kaštelani i svi današnji kaštelanski "ljudi od soli" (a to se posebno može osjetiti na neformalnim druženjima i tulumima poslije koncerata u podnožju kule Kambi) uložili u podizanje ovog svog dijeteta (tek mu je 6. godina!) a koji već pronosi ime njihovog mista, tradiciju dalmatinske pisme i njeno srastanje s suvremenim muzičkim izričajima, te kulturu ovih prostora čak i dalje dokud se može doći "s prstom u moru" ...

VEČER DALMATINSKE PISME U KAŠTEL KAMBELOVCU

Noć za Tomu Bebića

Večer dalmatinske pisme u Kaštel Kambelovcu u nedjelju otvorila je klapa "Iskon" a capela izvedbom Leute moj. Naravno, riječ je o pjesmi legendarnog splitskog kantautora Tome Bebića kome su organizatori posvetili tematsku večer u okviru šestog izdanja ovog festivala.

Nakon njegove prerane smrti ostao je nevelik diskografski opus kojeg su baštinile nove generacije posebice tijekom devedesetih. Upravo oni koji slijede Tomin trag uvršteni su u program festivala pa su tako uz "Iskon" nastupili Gobbo i "Otprilike ovako", "The Obala", "Jappa", TBF, "Black coffe" i klapa "Mendula", Marijan Ban i Jadran Vušković, Lvky, Tedi i istarski gosti "Gustafi", Franci Blašković i "Gori ussi Winnetou".

Prepuno gledalište ispred crkve u Kambelovcu bilo je priznanje za "Čovjeka od soli" koji je svojim malim, velikim bićem ostavio dubok pečat u dalmatinskoj glazbenoj i poetskoj baštini.

Program je vodio Mladen Badovinac, a večeri je nazočila i obitelj Tome Bebića koja je propustom organizatora ostala bez numeriranih sjedala.

KAŠTEL KAMBELOVAC KONCERT U SJEĆANJE NA TOMU BEBIĆ

Kad se glazbom voli čovika od soli

Tominu zvizdu slidin - tako bi se ukratko mogao nazvati program posvećen Tomi Bebiću u sklopu Večeri dalmatinske pisme. Bila je to večer na trenutke puna smijeha, a na trenutke sjetna, baš kao i sam život, kao i Tomine pjesme kojima se smijao licemjerstvu, banalnosti i ljudskoj gluposti

piše Merien JELAČA
snimio Jadran BABIĆ

Hvala vam što me ne razumijete i time ne slabite moju snagu, rekao je svojedobno Toma Bebić, splitski umjetnik, pjevač, boem, anarhist i još ponešto. Potrošio je Toma papira i papira na svoje pjesme i aforizme, uglavnom je poput pravog umjetnika bio neshvaćen; ljudi su s vremenom ipak prihvatili njegov zafrkantski, lucidni, ali isto tako strastveni i humani duh, pa su njegove pjesme danas - mnogima inspiracija.
Tominu zvizdu slidin - tako bi se ukratko mogao nazvati program posvećen Tomi Bebiću održan minule nedjelje u Kaštel Kambelovcu u sklopu šestih Večeri dalmatinske pisme. Ipak, organizator hommagea Zlatko Gall večer je naslovio Čovik od soli, okarakteriziravši time Tomu kao čovjeka koji je ćutio more, njegovu draž i prevrtljivost, a posebice malog čovjeka, Dalmatinca kojemu je more više uzimalo nego davalo.
Bila je to pomalo neobična večer u Kaštelima. Na trenutke puna smijeha, a na trenutke sjetna i tužna, baš kao i sam život, kao i Tomine pjesme kojima se smijao licemjerstvu, banalnosti i ljudskoj gluposti, dopustivši tu i tamo koju suzu da potekne. Večer je otvorila klapa Iskon s a capella izvedbom Leuta. Gobbo i Otprilike ovako u svojoj maniri izveli su Sjećanje i Ulicu punu smijeha, The Obala: Za raj moj ne pitajte mene i Pjesnikovu smrt.
Odličnu gitarsku izvedbu Čovika koji se smije i Marčeline odsvirao je i otpjevao Jappa, dok su Black coffee potvrdili po tko zna koji put da su majstori jazza, pojavivši se s djevojkama iz klape Mendula u izvedbama Neznanom pomorcu i Lanternisti. Kaletu je u svom romantičarskom duhu izveo Tedi, dok je Luky odabrao prekrasnu pjesmu Tajna mora. Na kaštelanskoj pozornici nastupili su i TBF-ovci sa sjajnom obradom Tomine pjesme Smoči svoj u more prst, koju je autor napisao kao prijedlog za himnu Mediteranskih igara 1979. godine.
Mladen Badovinac, vokal TBF-a, koji je inače vodio program, te večeri čitajući Tomine aforizme iznenadio je mnoge sa starom, malo poznatom Tominom pjesmom Djeca slobode.
Da Tomin duh, ali i glas, žive i dalje, pokazao je i Marijan Ban u svom prepoznatljivom spontanom i neobaveznom nastupu, uz pratnju Jadrana Vuškovića na gitari koji je izveo Ča smo na ovom svitu i Priču agava.
Publika je pljeskom pozdravila i goste iz Istre Gustafe (Tu-tu auto i Barba Filina lula), a posebice Francija Blaškovića i bend Gori Ussi Winnetou koji su izveli Oyu noyu i Neveru i pritom izazvali pravu neveru jer je publika skočila na noge oduševljena snagom kojom ih je iznenadio veteran Franci i njegovi prijatelji.