Kako sačuvati biološku raznolikost Jadranskoga mora

JadranOčuvanost biološke raznolikosti u Jadranu mnogo je bolja nego u drugim regionalnim morima. Razloga za to je mnogo, a među najvažnijima su povoljna izmjena vodenih masa u Jadranu, razmjerno slaba naseljenost obalnog pojasa, postupno gašenje "zagađivačke" industrije i primjena "najbolje raspoložive tehnologije", te provedba projekta priključenja stanovništva i industrije na mrežu prikupljanja, obrade i odvodnje otpadnih voda. Ističe to Grozdan Kušpilić s Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, napominjući kako je Jadran ipak izložen određenim pritiscima, te je potreban dodatni napor državnih institucija, istraživačkih instituta ali i cjelokupne javnosti kako bi se sadašnje stanje biološke raznolikosti sačuvalo i poboljšalo ...


PLAVI JADRAN

Kako sačuvati biološku raznolikost Jadranskoga mora?

Potrebna pomoć države, znanstvenika i javnosti, te gradnja odvodnih sustava

Piše: Ivan Smirčić / Vjesnik
Izvor: Vjesnik

O biološkoj raznolikosti mora i oceana nedavno se razgovaralo u japanskom gradu Nagoyi, gdje su se, u organizaciji Ujedinjenih naroda, okupili znanstvenici iz 200 zemalja među kojima i Hrvatske.

Studija UN-a pokazala je kako su morski ekosustavi u cijelom svijetu u velikoj opasnosti, jer idućih desetljeća oceanima prijeti onečišćenje, pretjeran izlov ribe i klimatske promjene.

Ne poduzmu li se koraci za odgovor na promjene klime, istaknuto je i da bi temperatura mora na površini mogla porasti do 2100. i tako izazvati uništenje koraljnih grebena i drugog živog svijeta u morima.

Jadran

Prijetnja je i stalni porast razine dušika, što bi moglo potaknuti bujanje algi, te trovanje ribljeg svijeta i morskih organizama.

Govoreći o unosu hranjivih tvari i opasnih zagađivača, Kušpilić kaže kako su svi dosadašnji rezultati istraživanja utjecaja na ekosustav Jadrana uputili na posebnu ranjivost poluzatvorenih priobalnih područja oko većih gradova.

Najpoznatiji primjeri su svakako Kaštelanski i Šibenski zaljev gdje su osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća zbog loše riješenih kanalizacijskih sustava, prekomjernog bujanja fitoplanktona, te nedostatka kisika, pomori bentoskih organizama i riba bili relativno česti.

Nakon gradnje sustava za odvodnju otpadnih voda situacija se uvelike poboljšala, a rezultati redovitog monitoringa upućuju na to da se ta područja sada već i samopročišćavaju, napominje Kušpilić.

Što se tiče teških metala, organometalnih spojeva i pojedinih postojanih kloriranih ugljikovodika, stanje je također bolje u odnosu prema drugim regionalnim morima, a svi dosad analizirani uzorci školjaka i riba pokazali su da su bezopasni za čovjekovo zdravlje, ističe Kušpilić.

Jadran

Ivona Marasović, ravnateljica Instituta za oceanografiju i ribarstvo, koji je nedavno svečano obilježio 80. godišnjicu utemeljenja, kaže kako će globalno zatopljenje, i porast temperature mora, sasvim sigurno ostaviti posljedice na cijeli prehrambeni lanac u moru, a ne samo na njegove pojedine dijelove.

Naime, promjena na svakoj karici neminovno će se odraziti i na svim ostalim karikama lanca, jer će se organizmi morati prilagoditi novonastaloj situaciji.

Prve promjene zbog promjene temperature mora bit će vidljive u fitoplanktonskoj zajednici, ali će taj učinak ovisiti o različitim ekološkim i geomorfološkim obilježjima pojedinih područja i načinima prilagodbe ekosustava, kaže Marasović.

Znanstvenici Instituta već osamdeset godina prate promjene u Jadranu, a od polovine prošlog stoljeća i na području Palagruškog praga. Uočeno je da je najveća produktivnost jadranskih otvorenih i priobalnih voda zabilježena tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća, što je bilo praćeno i velikim problemima u sjevernom Jadranu zbog fitoplanktonske cvatnje, kao i u Kaštelanskom i Šibenskom zaljevu.

Već potkraj devedesetih bilo je sve manje tih pojava koje se, uz uobičajena godišnja kolebanja, održavaju do danas.

"Globalno zatopljenje, potaknuto ugljičnim dioksidom, odigralo je ulogu u uništenju glavnih koraljnih vrsta u Crvenome moru koje formiraju koraljne grebene", kaže Jakov Dulčić s Instituta za oceanografiju.

ribe

Dodaje da je tijekom posljednjih 10 godina tamošnja ljetna temperatura površine mora ostala 1,5 stupnjeva Celzijevih iznad temperature okoline, zbog čega se rast koralja Diplosterae heliopora smanjio gotovo 30 posto, te bi potpuno mogao prestati rasti do 2070. godine.

Matematički modeli predviđaju novi porast temperature Crvenoga mora za 2,5 do tri stupnja Celzijevih do kraja 21. stoljeća. Dulčić ipak napominje da na temelju tih rezultata ne treba donositi zaključke o drugim koraljnim vrstama. Naime, tamo ima još 250 vrsta kamenih koralja i znanstvenici za sada ne znaju što se događa s njima.

Dulčić zaključuje da Jadran kao i cijelo područje Sredozemlja "odgovara" na klimatske promjene mijenjajući svoja hidrodinamička svojstva. Pritom na promjene površinske temperature mora najviše djeluje zagrijavanje iz atmosfere.

Promjene klime pak utječu i na dublje slojeve, mijenjajući toplinu i slanost. U globalnim razmjerima klimatolozi predviđaju porast temperature zraka za oko 2,3 stupnja Celzijevih negdje oko 2050. godine, odnosno za oko 3,5 stupnjeva do 2100. godine, što bi rezultiralo porastom površinske temperature mora između 1,5 i 2,5 stupnjeva, zaključuje Dulčić.


Spororastuće vrste prve stradavaju

Spororastuće vrste dugog životnog vijeka i slabe reprodukcijske moći prve stradavaju zbog posljedica intenzivnog ribolova. Riječ je uglavnom o različitim vrstama hrskavičnjača (morski psi i raže) i pojedinih koštunjača velikih tjelesnih dimenzija (kovač, grdobina...), ističe Nedo Vrgoč s Instituta za oceanografiju iz Splita.

jadranZa razliku od njih, kratkoživuće vrste velike reprodukcijske moći i brzog rasta, u uvjetima intenzivne eksploatacije povećavaju svoj udio u zajednicama. Tipičan primjer su kratkoživući glavonošci (muzgavci, lignjuni), ali i pojedine vrste riba (trlja blatarica, pišmolji, gire).

Istodobno, kao posljedica intenzivne eksploatacije, kod pojedinih vrsta dolazi do smanjenja prosječne dužine ulovljenih primjeraka, ali i do smanjenja dužine na kojoj nastupa spolna zrelost.

Te se promjene već dugo uočavaju u Jadranskom moru, ponajviše u otvorenom dijelu, odnosno ekstrateritorijalnim vodama zbog preintenzivne eksploatacije i prelova brojnih vrsta, zaključuje Vrgoč.


U 50 godina temperatura u sjevernom Jadranu porasla za oko 0,27 stupnjeva

Istraživanja pokazuju da je u sjevernom Jadranu od 1940. do 1990. godine, površinska temperatura mora porasla za oko 0,27 stupnjeva Celzijevih.

Za područje srednjeg Jadrana, od 1961. do 1990., srednja površinska temperatura mora iznosi 17,16 stupnjeva, a pojava nekih novih vrsta riba i drugih morskih organizama zabilježena je kod vrijednosti većih za 0,15 stupnjeva od 1985. do 1987., odnosno 0,3 stupnjeva Celzijevih između 1990. i 1995 godine.

Promjene u temperaturi izravno utječu na fiziološke procese riba kao hladnokrvnih organizama. Takve promjene utječu i na njihovu reproduktivnu strategiju, na migracije, na odnos predator-plijen, na raspodjelu, a izgleda da uzrokuju i pomicanje suptropskih i tropskih vrsta prema sjevernijim područjima.

Povezani članci

Who's Online

We have 161 guests and no members online