Priča o korupciji ili kako su Francuzi 1919. dobili koncesiju na Tvornicu (a predsjednik Vlade vilu u Parizu)

Talijansko društvo "Sufid“ dobilo je od Austro-Ugarske monarhije koncesiju na neodređeno vrijeme, koju je moralo poslije određenog broja godina obnavljati, za izgradnju tvornice u Dugom Ratu i hidrocentrale na Cetini. Oni su to napravili i tvornica i hidrocentrala su godinama uspješno radile. Međutim, kad je trebalo produžiti koncesiju i to 1919 godine...  Ispričat ću jednu istinitu priču kako bi ona ostala negdje zabilježena, budući da danas ima malo ljudi koji se te priče sjećaju. A ona je baš danas za sve nas višestruko poučna ...

Korupcija

Piše: Ivica Karninčić
Izvor: pizdionica.com

Talijansko društvo SUFID iz Trsta odkupilo je 1907. godine od jedne Austrijske firme iz Beča koncesiju koja je ova dobila 1904.godine od Austro-Ugarske monarhije na 20 godina za izgradnju hidroelektrane na rijeci Cetini u Kraljevcu iznad Omiša, po projektu poznatog hrvatskog inženjera Deškovića, koji je ukazao zainteresiranim u Beču na mogućnost ove izgradnje. On je inače inicijator i projektant svih prvih hidroelektrana na ovim našim prostorima koje je strani kapital u ono vrijeme ovdije gradio.

Odmah je bilo dogovoreno da će koncesija biti produžena ako se posao realizira. SUFID je odmah počeo sa izgradnjom hidroelektrane u Kraljevcu (Gubavica ) i tvornice Karbidaa i cijanamida u Dugom Ratu.

Možda zbog ovih naših današnjih pametnih prića o inozemnim ulaganjima, odnosno neulaganjima treba reći da je to do Prvog svjetskog rata bilo najveće talijansko ulaganje u inozemstvu, a da je od tada prošlo više od sto godina. SUFID je to na vrijeme izgradio i to je uspješno radilo samo nekoliko godina, jer je došao Prvi svjetski rat, a onda su došli problemi sa koncesijom. 

Talijani su mislili da je to samo formalno, ali više nije bilo Austro-Ugarska nego Jugoslavija - koja im nije htjela produžiti koncesiju i oni nisu mogli nastaviti s radom. Bili su prisiljeni tvornicu i hidrocentralu prodati nekome za male pare, kome će Jugoslavija dati novu koncesiju.

Jugoslavenska vlada je koncesiju dala Francuzima koji su tvornicu kupili od Talijana i ona je nastavila raditi kao francusko vlasništvo pod imenom „La Dalmatiene“.

67 omca2

Sve bi to prošlo bez problema, jer je tvornica poslije godinu dana stajanja nastavila raditi s novim gospodarom, da se u svijetu nije počelo pričati o korupciji za dobivenu koncesiju.

U Jugoslaviji je to štampa zataškavala pričama o "vanjskom neprijatelju koji hoće stvoriti razdor u mladoj jugoslavenskoj državi".

Ali, onda je objavljeno u svjetskoj štampi otvoreno pismo poznatog hrvatskog brodovlasnika Petrinovića, koji je, razočaran Jugoslavijom, svjetskoj javnosti iznio mnoge prljave stvari o njoj. Između ostalog i to da je predsjednik jugoslavenske Vlade gospodin Pašić za ne-produženje koncesije Talijanima i davanjem te koncesije Francuzima, od njih na poklon dobio vilu u Parizu i da, iako sva svjetska javnost govori o tome, mi u Jugoslaviji činimo sve da to zataškamo.

67 omca1

Poslije tog pisma u Skupštini Jugoslavije u Beogradu bilo je postavljeno pitanje što je istina o koncesiji za Dugi Rat i što je s vilom u Parizu. Odgovorio je osobno gospodin Pašić, koji se već ranije branio zbog para koje je njegov sin dobio od Francuza za šećerane koje su se gradile u Jugoslaviji, o čemu je isto tako pisala svjetska štampa.

Valjda zbog toga, bojeći se veće reakcije javnosti, g. Pašić je obrazložio da je normalno da se koncesija dala Francuzima koji su njihovi saveznici iz rata, a ne Talijanima, a što se vile tiče, da je istina da su Francuzi u znak zahvalnosti za dobivenu koncesiju poklonili jednu vilu u Parizu, koju on nije ni vidio, a greškom je na njega uknjižena. On je već dao nalog da se ta vila prebaci s njega na Jugoslaviju kojoj je i bila namijenjena.

67 slika1
Villa u Parizu

Vladajuća većina u skupštini Jugoslavije je ovakvo obrazloženje prihvatila, a vila u Parizu je postala rezidencija jugoslavenskog ambasadora, a joši danas je rezidencija srpskog ambasadora u Parizu.


Želio sam da se ova priča ne zaboravi zbog mnogo razloga, a htio sam i na jednom konkretnom primjeru pokazati da kad god su se prodavale državne tvornice je bilo korupcije i da je ona uvijek bila vezana uz vlast. A mnogi misle da smo mi to danas izmislili.

Zato nikakva vlast nesmije učestovati u bilo kakvim poslovnim transakcijama, jer iza toga uvjek stoji - korupcija.

Povezani članci

Who's Online

We have 207 guests and no members online