Klapa kakvu još niste čuli

Neke je stvari jednostavno nemoguće spojiti. Možda kojekakvi goli kuhari, masteršefovi i ugarkovićke još i mogu spretno spariti, štajaznam, grdobinu sa sokom od ananasa i umakom od pistačija, ali ako neki obični smrtnik odluči sa Žujom zaliti obilatu količinu tek pojedenih pedoča, jedino što će s tim dobiti gadna je mučnina i još gori, da prostite, proljev. S glazbom je ista stvar. Možda Hladno pivo i je uspjelo snimiti uspješan duet sa Edom Maajkom, ali sa Majom Šuput teško da bi im to pošlo za rukom. Bila bi to nemoguća misija, gotovo jednako nezamisliva kao spajanje dalmatinskih klapa sa heavy metalom ...

A CAPELLA METAL BAND!

Klapa kakvu još niste čuli

Piše: Ante Čikotić Čiko
 


 

Zamislite samo tu scenu:

Sredina je sedmog mjeseca i žestoki je zvizdan upeka u nekom malom dalmatinskom mistu. Kalete i pjaca su prazne, škure na ponistrama pritvorene, nigdje žive duše. Čuju se samo cvrčci i nervozno revanje tovara susida Mate. Najednom, nenadano, poput ljetne nevere kalama se prolomi gromki muški glas:

Lipo mi je, lipo mi je,
Na lažini suvoj ležat,
Na osami blizu mora,
Nad pučinom tebe gledat, aaa – moj galebe!

Uskoro tom se glasu pridruži još jedan, dva, tri, četiri glasa i zajedno pjesmu povedu prema finalu:

Ča sve vaja, u svom bisu,
Da i more vrije, pini,
Bit gospodar, usrid svega,
Živo klicat, u visini

galeb

Očito je da pisma dopire ispod odrine Jozina restorana gdje klapa "Inćun", na radost grupice njemačkih turista za susjednim stolom i dvije češke obitelji što su spojile stolove odmah tamo uz ulaz, vrijeme između pršuta, sira i glavnog jela krati dobrom kapljicom i lipon pismom.

Imaju razloga za slavlje. Sinoć su odradili izdašnu faturetu na jednom piru, pa su se odlučili nagraditi nadaleko poznatom Jozinom pekom. Mi smo im se, evo, pridružili taman u trenutku kad je tenor Šime poveo živu raspravu o tome kojeg će izvođača popularnih melodija slijedećeg uvrstiti na svoj repertoar.

- "Triba nam nešto domaće, šta svit voli. Grdovića, na primjer, ili Dalmatino…"

- "E. Grdovića. Ili Dalmatino. Stvarno mislite da van triba još jedna pisma o materi, drači, kaiću i stini?", podboja je gazda Jozo sa strane. "Jeste li razmišljali možda o Gibonniju?"

- "Potrošena priča. Nema klape koja nije obradila neku od njegovih stvari."

- "A Hari?", predložio je bariton Ivo. "Vidili ste kako se sinoć kuma oduševila sa 'Moje si more'."

Jelena Rozga

- "Oduševila se kuma i kad je DJ pustija 'Bižuteriju'. Da je bilo da onda obradimo i štagod od Rozgice?"

- "Ajde, Zoki, ne zajebaji maloga. Harijeve su pisme zahvalan materijal."

- "Ma jesu, ali triba uprit sa nečim šta svit ne čuje baš svaki dan u klapskoj izvedbi. Sa Dalekom obalom, na primjer!"

- "Ili možda Iron Maidenom?" naivno je bubnuo bas Jure. Bubnuo i gadno se zeznuo.

Nastala je neugodna, poput olova teška tišina. Furešti se prestali klapat beštekom, cvrčci su utihnuli, čak je i tovar susida Mate zamuka. U Juru je namršteno zurilo barem dvadeset pari očiju.

- "Jure, je li ti to nas zajebaješ?" autoritativno je tišinu presjekao tenor Šime.

- "Pa naravno, ljudi…." preznojio se Jure. "Naravno da se zajebajen. Ali zato znam jednu Dedićevu koju bi se svakako isplatilo obradit…..".

Van Canto

 

Van Canto

Ma koliko ova naša priča zvučala banalno i nategnuto, da u njoj ima iti mrva istine, vjerojatno bi za susjednim stolom nasuprot veselog društva iz klape "Inćun" sjedio barem jedan od utemeljitelja njemačkog heroe metal banda Van Canto kojem bi ova neuspjela šala basa Jure bila okidač za osnivanje spomenute grupe.

Jer upravo su Van Canto uspjeli u nemogućem – spojiti nespojivo, a capella pjevanje sa heavy metalom, nepatvorenu vokalnu umjetnost sa teškometalnom bukom amplificiranih instrumenata.

Naime, Van Canto broji šest članova i samo jedan instrument – bubanj, koji čini ritmički kostur pjesama kako bi se izbjegao, za hip hop karakterističan, beatboxing. Uz bubnjara, band dakle čine još petorica vokala, od kojih samo dvoje, pjevač i pjevačica, izvode pjesme, dok preostali trio svojim glasom uspjelo kompenzira izostanak basa i gitara.

Produkt njihovih vokalnih ekshibicija je nešto sasvim novo, heavy metal pročitan na dosada nezabilježen način.

Taj su svoj osebujni stil Van Canto promovirali još 2006. godine na debiju "A Storm To Come" izdatom putem vlastite diskografske etikete. Album je od banda gotovo preko noći napravio friške zvijezde u usponu. Uskoro nastupaju sa facama poput Nightwisha i Ragea, potpisuju diskografski ugovor sa Sonyjem, te kreću na golemu južnoameričku turneju i 2008. krune svoj meteorski uspjeh svirkom na vjerojatno najpoznatijem heavy metal festivala na svijetu, Wackenu u Njemačkoj.

Iste godine izdaju svoju drugu ploču "Heroe" na kojoj se uz vlastite pjesme hvataju u koštac i sa nizom obrada hard 'n' heavy klasika iz kužine Iron Maidena, Manowara, Nightwisha, Deep Purplea, te Blind Guardiana (u čijem je studiju ploča i snimljena), a sve to poučeni uspjehom obrade Metallicine 'Battery' koju su uvrstili na svoj gore spomenuti debi.

Slijedio je "Tribe Of Force" iz 2010. sa nešto manje obrada, ali zato sa gomilom gostujućih kosijanera velikog kalibra. U radu na albumu su tako sudjelovali Victor Smolski (iz Ragea), Tony Kakko (Sonata Arctica), te Chris Boltendahl (Grave Digger) koji je gostovao na obradi stvari 'Rebellion' njegova matičnog banda.

Suradnju sa ćunkama europskog metala Van Canto će nastaviti i aktivnim angažmanom na pločama Blind Guardiana, već spomenutog Grave Diggera i prekrasne Tarje Turunen, pumpajuć tako hype koji ih okružuje do neslućenih razmjera.

Posljednje vijesti s njihova sitea kažu da je band opet u studiju i da spremaju novi album "Break The Silence" koji bi svijetlo dana trebao ugledati krajem ove godine.

Znači li to da bi istog ovaj a capella metal band mogao promovirati dogodine na nekoj od revijalnih večeri omiškog festivala?

Nekako sumnjam, ali baza bi bila predobra.
 

Povezani članci

Who's Online

We have 148 guests and no members online