Klape žive vječno

Kad sve dobro prođe, pristojnost nalaže pljeskati jer sve sitne zamjerke uvijek krivo budu shvaćene. Zato ih se ni ne treba ozbiljnije doticati, one su marginalne i razumljivo idu na živce jer se mogu tumačiti kao obezvrjeđivanje učinjenoga, a zapravo ne pogađaju bit. A i zašto bi se eksperimentiralo kad stvari klapaju, shema je provjerena, a klapski pokret sam po sebi cvjeta. Sve pet, reći ćete i nećete puno pogriješiti. Finale 49. festivala dalmatinskih klapa u subotu je to i dokazalo. Prvo i najvažnije, pobijedila je trenutno najbolja klapa, staloženi “Vinčace” iz Novog Vinodolskog, veterani. To žiriju nije ni moglo promaknuti, baš kao što je bilo za očekivati da će se nabrijani “Arti” zadovoljiti srebrom. Treći po prosudbenom zboru “Bunari” šarmom su privoljeli struku da s njima zaključi ovjenčani tercet. E, a ja ne bih tako! Zato što je “Mriža” bila praktikum svima kako se pjeva dalmatinska pjesma, a Vodičanima ide na dušu opetovanje pjesama “Sagradit ću kuću poli mora”...

49. FESTIVAL DALMATINSKIH KLAPA

Sreća je svjedočiti da su finalom Omiškog festivala otvorene pripreme za pedesetu obljetnicu

Piše: Igor Brešan / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

Publika srećom to zaboravlja pa dilema ni tu nije bilo, što se moguće nekome može učiniti za “lupkanje petama”. Ono vjerojatno ni nema uporišta u folklornim artefaktima ako ga se ne vezuje za žene ili zabrđe, recimo Vrliku, Ravne kotare, ali je dosjetka nadasve razložna i atraktivna.

Publika voli nova lica, debitante, opet se pokazalo. “Krunik” iz Kučina je najbolja debitantska klapa, ali i brončana s Trga sv. Mihovila. Simpatije spram još jednih novaka, klape “Sv. Luka” iz Otoka, koju je stručni žiri iz Bola na vlastitu inicijativu (svaka čast!) preporučio za konkurenciju, nisu izdržale teret finalnog nadmetanja računajući tek na emotivnost ditića.

“Podbacili” su dojučerašnji lideri, laureati “Kožino” i “Pinguentum”. Festival je aktualizirao problem obrada, ali i interpoliranje istarskog tonskog specifikuma i primorskog melosnog obrasca. A kad se nešto usvoji, postane normalno, onda ni ova grintanja nemaju naročite važnosti ni pokrića.

Zato vrlo dobar, umjesto odličan, više daje na važnosti strogoći potpisnika i njegovu nastojanju da izbjegne bilten i opet instalira novinsku kritiku na Pjaceti. Festival živi vječno i sreća je svjedočiti da su subotnjim koncertom otvorene pripreme za njegovu pedesetu obljetnicu.

Povezani članci

Who's Online

We have 140 guests and no members online