Priča o kaubojim marendašima

Ne nerviran se više. Ne komentiram ni da su suci u pravu ni u krivu. Uša san u neke godine kada valja pripazit na živce i srce nesritno, a bome i na stomak što buja i bez sudačkih nepravdi... No ajde ti svake godine budi crni Jack pa u ekipi specijaliziranoj za praćenje sječanjskih utakmica Europskog ili Svjetskog rukometnog prvenstva.. reci da sudac nije ukra', da je Horvat ipak nagazija na crtu, a Duvnjak napravija probijanje i da je Musa kesendžija zasluženo dobija dvije minute hlađenja na klupi.. Ajde, ajde ti budi ta faca, jerbo meni je već dosadilo biti partibrejker! Ajde budi ti malo baja pa to naglas reci u "mračnom" rukometnom tinelu Čulića dvora! Samo izvoli.. Završit ćeš kao i ja preklani, gore nego Đole u Australiji.., no to je već neka druga, duga priča...
Kada Hrvatska gleda rukomet, kad rukometaši gledaju Hrvatsku, kad igraju vatreni kauboji, pistolerosi ljepljivog baluna, kad strasti uzvriju u svih 16, e' onda sudac mora biti peder, a Červar, naš susjed Babić, a pogotovo Goluža, ili danas Horvat, ma tko god nas vodio.. e' taj nema pojma! Alilović je zločinac u prvom poluvremenu, ta slažemo se svi, a u drugom pravi heroj, spasitelj, ma razumije se, Stepančić je pariška visibaba, Slišković nije Baka, a doljepotpisani je uglavnom neznalica koja nema dvi čiste o životu, a pogotovo o rukometu... a i nije baš nešto ni na domoljubnoj rukometnoj liniji. Štoviše, tijekom tih 60 minuta ludila u tinelu Čulića dvora često je remetilački faktor moćne rukometne gomilice, društva koje se iz godine u godinu u siječnju okuplja ispred postblagdanskog punog stola i rukometa punog TV-a i iz siječnja u siječanj tolerira te moje "objektivne" opservacije o tijeku utakmice...
Što bilo da bilo, u četvrtak, 13.01.2022. počinje još jedna rukometna fešta, Europsko prvenstvo u Mađarskoj i Slovačkoj, koje mi valja preživit. Hrvatska se nalazi u skupini C gdje će igrati protiv Francuske, Srbije i Ukrajine, a uzbuđenja garant neće faliti niti na ovom portalu niti u već opjevanoj "kući rukometa" u Dugom Ratu...

OPET SIJEČANJ, OPET RUKOMETNO PRVENSTVO

Piše: Mladen Banović

Hrvatska reprezentacija svoje će tri uvodne, nadamo se ne i jedine utakmice na Euru, igrati u Szegedu. Na startu grupe C čeka nas rukometni klasik između Hrvatske i Francuske 13. siječnja od 20:30 h, a dva dana kasnije, 15. siječnja čeka nas još jedan spektakl. Hrvatska protiv Srbije igra susjedski derbi u gradu koji se nalazi na samoj granici sa Srbijom. Posljednju utakmicu u skupini C Hrvatska igra 17. siječnja protiv Ukrajine. Bit će čupavo.. i to ne samo zbog Čupića!

kauboji

Bit će ludo i divlje, iako će u sastavu kauboja biti i Srna i Jaganjac. Kao i uvijek za ovih siječanjskih dana, kada običnom radnom narodu prijeti najnoviji soj korone i sigurna puzajuća smrt (ja se bilježim za onu seksa u kasnim osamdesetima), kada napada bijeli snijeg, kada nastane crni led, kada i zeko traži mamu... mi se unatoč svemu tome okupljamo skoro svakog dana već u ranim predvečernjim satima u dobro poznatom tinelu u Čulića dvorima, gdje se duboko proživljavaju sve pobjede i poneki porazi našoh kauboja u srazu s najboljim "bjelosvjetskim" rukometašima koji im se nađu na putu prema drvenoj ili nekoj sjajnijoj medalji.

Bit će ludo i divlje, iako će u sastavu kauboja biti i Srna i Jaganjac, jer gledati rukomet u društvu naših Dragovoljaca i rukometaša/ica u penziji, osim stresa i zdravstvenog rizika za nesritnim ljubavima izmučeno srce, poslovično tanke živce i zabrinjavajuće sve veći stomak, poseban je gušt!

Biti u rukometnom siječnju u društvu trenera svih trenera (i prvaka Hrvatske, da se ne lažemo, koji čuči u tinelu ako ne radi nervozne krugove po kiši na igralištu), najuspješnijeg rukometnog El Presidentea u okolici i sve donedavno neshvaćenog sportskog funkcionera, pa svima omiljenog presrčanog i pregrintavog rukometnog tajnika, pa nezamjenjivog i nesalomljivog vođe svih puteva u nepoznato, pa naših dragih domaćina, red je da posebno spomenemo taj vatreni i dinamični ljubavno-trenerski duo i njihovog začuđujuće coolerskog call of duty nasljednika, tih marljivih rukometnih katice za sve, te par prekaljenih rukometnih veterana na gostovanju koji ponekad svrate pogledati i poslušati komentare revolveraških kaubojskih obračuna po bjelosvjetskim dvoranama - izniman je doživljaj!

A tek gastronomski rituali i dobri slastičarski običaji vrijedne domaćice, a tek litre dobrog starog novoselskog gundevalja iz konobe dida Pere.. Dobro je znano da ne valja navijati na prazan stomak, od tog pravila se u pravilu ne odstupa, pa se već veselimo nadolazećim feštama uz nadu da će onu gastronomsku prije utakmice, ili u poluvremenu, uvelike nadmašiti ona sportska poslije. I da ćemo to sve ponoviti. već u idućem kolu. Za koji dan. Ili već sutradan ako se ždrijeb tako namisti. Marendaši kauboji. Ovo je priča o njima. O spizi. Utakmicama. I Armandovoj stručnoj analizi u poluvremenu i nakon posljednjeg zvuka sirene.

Svake godine, fala Bogu, svjedok sam svakodnevnog (d)ruženja pomalo čudne neke dugoratske ekipe koja se veseli gusjenicama u siječnju i strpljivo čeka na rukometnog leptira koji će otpuhati Francuze u finalu.. i ako može već u četvrtak.

Dugorački kauboji marendaši.. T-Bone kauboji, odgojeni na srdelama, ako ćemo pravo... A fešta počinje opet već u četvrtak! Jupiii!

Povezani članci

Who's Online

We have 169 guests and no members online