DUGI RAT

Miroslav Klarić, 65-godišnji hrvatski iseljenik iz Sumpetra, koji je više od četiri desetljeća proveo u Bruxellesu, zarađeno je uložio u turističke objekte u Sumpetru, na koncu postavši žrtvom kojoj prijeti pljenidba imovine. U razgovoru za Slobodnu Dalmaciju kazao je: 'Moram otići iz ovakve, korumpirane države, ali Europi i svijetu ću dokazati da sam kao žrtva lošeg sustava danas u strahu zbog imovine, a sve zbog ovrhe od 92 tisuće kuna, koja mi je stigla na naplatu. Pravdu ću potražiti na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, jer hrvatskim institucijama više ne vjerujem!" ...

ZARAĐENO U BELGIJI ULOŽIO U TURISTIČKE OBJEKTE U SUMPETRU, NA KONCU POSTAVŠI ŽRTVOM KOJOJ PRIJETI PLJENIDBA IMOVINE

MIROSLAV KLARIĆ:

‘Vraćam se u Belgiju, hrvatskoj državi više ne vjerujem’

Piše: Ojdana Koharević / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija
 
Premda je u inozemstvu proživio veći dio života, početkom devedesetih se zaželio rodnog mjesta, htio se vratiti u Zeljoviće kod Sumpetra, uložio je mnogo novca u obnovu kuća, no umjesto lagodnog života dočekali su ga problemi.

 
‘Ako želiš uložiti novac, čeka te komplicirana birokracija’
 
– U svijetu se kulturna dobra i naslijeđe jako dobro paze, no kod nas je druga priča; ako želiš uložiti, dočeka te samo komplicirana birokracija. Tako sam i ja naivno želio obnoviti kuće, a kako nisam imao dovoljno novca, podignuo sam kredit.
 
U isto vrijeme mi je službenica Ureda državne uprave Anamarija Kovačević, koja je izdavala dozvole za kategorizaciju turističkih sadržaja, od koje su krenule moje brige, inzistirala na otvaranju obrta, u jednom dahu govori Klarić. Nakon toga je, kaže, potpisao virman da ona može podići njegovih 28 tisuća kuna, no tada je doživio još jedan šok:
 
 - U siječnju 2005. iz novina sam doznao da je ta gospođa Kovačević prevarila mnoge ljude, a svi moji predmeti bili su u njezinoj ladici zbog postupka protiv nje i moj obrt nije mogao raditi.
 
No, u isto vrijeme, stizale su uplatnice za porez kao da mi je obrt radio i s vremenom se dug prema državi popeo na čak 92 tisuće kuna – kaže Klarić. Ulagao je prigovore i žalbe, obraćao se svim institucijama, doživljavajući brojne neugodnosti, no unatoč svemu nadao se pozitivnom ishodu.

 
‘Nemam više snage za borbu, ovdje više ne mogu živjeti’
 
- Sada sam dobio konačno rješenje Ministarstva financija koje odbacuje moju žalbu i sada mogu očekivati da će mi pokucati na vrata i započeti s pljenidbom. Ranije sam vjerovao u pravnu državu ove Hrvatske za koju sam toliko toga dao.
 
Ne želim se hvaliti, no svi znaju da sam u inozemstvu početkom devedesetih od naših iseljenika donio u domovinu 50 tisuća maraka, a radio sam za diplomaciju u prvim danima rata, kada je bilo najteže.
 
Sada sam zatečen i više nemam snage za borbu protiv ovoga sustava, odlazim u Belgiju, u Bruxelles, jer ovdje više ne mogu živjeti. Nadam se da mi samo nepristrani Europski sud za ljudska prava može pomoći, zaključuje na kraju razočarani Miroslav Klarić.