Transparentnost SAD-a

SADJeste li znali da je u zadnja dva stoljeća Centralna i Južna Amerika doživjela gotovo stotinu vojnih ili indirektnih (obavještajnih) intervencija od strane SAD, a da su upravo zbog toga danas SAD druga najveća država u svijetu (iza Meksika) u kojoj se govori španjolski jezik? I ne samo to, do 2050. godine u SAD će više od trećine stanovnika govoriti španjolski jezik. Uzrok svemu tome je -  komunizam!... Danas Obamine SAD moraju svojim primjerom pokazati da su nada, a ne propast čovječanstva. Danas nitko ne može biti sam i boriti se protiv svih, stoga poštena suradnja temeljena na principima međunarodnog prava na svim poljima, od politike, gospodarstva, kulture itd. mora biti prioritet među velikima kao što su SAD, Rusija, Kina, Indija..., ali ne na štetu malih ...


TRANSPARENTNOST SAD-a

Piše: Dr.sc. Ivica Tijardović
Izvor: Glas Koncila

 
 
dr. Ivica TijardovićNaime potrebno je reći kako su u strahu od komunizma Amerikanci pomagali nekomunističkim, tj. nesocjalističkim vladama Latinske Amerike, pa čak i kad su vladale vojne hunte i diktatori. Posebno to vrijedi za sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća kad je u mnogim građanskim ratovima stradalo više stotina tisuća osoba.

Sjetimo se samo Čilea i dolaska na vlast generala Pinocheta, kad je tijekom vladavine vojne hunte svega bilo osim demokracije. U gvatemalskom građanskom ratu koji je trajao 36 godina poginulo je gotovo 200 tisuća osoba. U nikaraguanskom građanskom ratu (1950-79) poginulo je oko 50 tisuća osoba, a u sandinističkoj revoluciji (1979-90) još toliko. U Salvadoru poginulo je oko 75 tisuća osoba u građanskom ratu i sukobima u razdoblju od 1979-89.

Mnogi su bježeći pred građanskim ratom potražili utočište upravo u SAD, a mnogi se ilegalno useljavali, što se i danas događa.

Iako američkih vojnih intervencija od Grenade (1983) i Paname (1989) nije više bilo na području Latinske Amerike, animozitet prema SAD se počeo osjećati više nego ikada. Naime, u jednom istraživanju provedenom 2006. godine na području Latinske Amerike, 86% ispitanih izjasnilo se negativno prema SAD.

Razlog tome je svakako dominacija latino-američkih ljevičara. Od 16 država Latinske Amerike u njih 12 vlast drže ljevičari, što je potpuni zaokret u odnosu od prije 20 godina.

Upravo su na anti-amerikanizmu na vlast došli Hugo Chavez u Venezueli, Daniel Ortega u Nikaragui, Evo Morales u Boliviji i Rafael Correa u Ekvadoru.

Koliko je zajedništvo spomenutih država kad su u pitanju SAD najbolje svjedoći podatak iz rujna prošle godine, kad su u istom danu dva američka ambasadora morala napustiti Boliviju, tj. Venezuelu, što u povijesti vanjske politike SAD tako nešto nikad nije zabilježeno.


Ekonomske posljedice

Ekonomske posljedice latinsko-američkog zajedništva SAD već osjećaju. Dominantnu ulogu u tom zajedništvu svakako ima Venezuela zbog nafte. Poznato je da je Venezuela peti najveći izvoznik nafte u svijetu i deveta je država svijeta po količini naftnih rezervi.

Barack Obama i Hugo Chavez

Predsjednik Venezuele gospodin Chavez dobro zna da s naftom može postići ciljeve koje ne može postići s oružjem, pa tako pet puta više financijski pomaže Latinskoj Americi nego SAD, što se u praksi pokazalo vrlo uspješnim. Njegova retorika je bila nesvakidašnja u međunarodnoj diplomaciji, no takvu retoriku su ipak neki zdušno pozdravili.

Američke obavještajne službe vjeruju da je gospodin Chavez u dosluhu s trafikantima droge koji sistematski uništavaju građane i sustav SAD zbog ilegalnog unošenja droge u SAD. Amerikanci smatraju da se upravo preko Venezuele zbog korumpiranosti cijelog društva izvozi većina kolumbijske droge.


Koka

Tako je u zadnje tri godine izvoz kokaina zrakoplovima iz Venezuele za SAD porastao za čak 400%. Uslijed naftnih prihoda nije se štedjelo na kupnji oružja, tako da je u zadnje četiri godine Venezuela kupila suvremenog oružja u vrijednosti od 4 milijarde dolara, što može predstavljati opasnost za neke države saveznice SAD, kao što je u ovom trenutku to Kolumbija.

No ni Amerikanci ne ostaju dužni tvrdeći da je nekad poznati uzgajivač koke, danas predsjednik Bolivije, gospodin Evo Morales, od 2006. godine gotovo udvostručio plantaže za uzgoj koke. Inače kokain je najvažniji alkaloid (opojna tvar,tj. osnova nekih droga) lišća koke.

Zbog krijumčarenja droge preko Meksika u SAD, u Plantaža kokeMeksiku se vodi pravi rat između policije i vojske s jedne strane i trafikanata drogom sa druge strane, kao i rat između samih krijumčara droge. U tom je ratu prošle godine poginulo gotovo 5400 osoba, što je za gotovo 100% više nego u 2007. Zbog tog rata već je 60 Amerikanaca kidnapirano ili poginulo.

Krijumčarenje droge preko Meksika u SAD donosi meksičkim trafikantima prihod od 23 milijarde dolara, pa je razumljiva žestina borbi u kojima nema milosti kako bi se sačuvao unosan posao.

Nažalost, zbog rata u Iraku, SAD su bile prisiljene smanjiti pomoć Meksiku u borbi protiv krijumčara droge za više od 60%, pa je tako danas upitna uspješnost SAD u borbi protiv ove pošasti suvremenog društva. 


Čemu danas embargo Kube?

Zahvaljujući novom predsjedniku SAD ugled i utjecaj SAD u svijetu bi mogao porasti, što mislim da je dobro za čitav svijet, jer u svijetu mora biti netko koga treba slušati. Bez autoriteta ni djeca ne mogu dobiti adekvatan odgoj. No svakako, taj netko mora prvenstveno svojim ponašanjem zavrijediti poštovanje.

Nemojmo zaboraviti da je poštovanje nalik na cvijet, koji kad ga jednom pogaze ili kad uvene, više nikad ne dobiva prijašnju svježinu.

U prilog tome treba postaviti pitanje: Ima li smisla držati embargo protiv siromašne Kube kad je 184 država svijeta protiv tog embarga, a za embargo su samo 4 članice UN (SAD, Izrael i dvije otočne države tihog oceana, Republika Palau i Maršalski otoci)?

U borbi protiv međunarodnog terorizma bez podrške država iz kojih teroristi dolaze SAD nemaju nikakve šanse, stoga se očekuje mnogo bolja suradnja između SAD i drugih temeljena na uvažavanju provjerenih činjenica.


Suradnja na poštenim temeljima

Amerikanci vjeruju da će im uspostava dobrih odnosa sa Brazilom donjeti koristi. Ništa čudno kad se zna da je Brazil po mogućnostima uz bok Kini, Indiji i Rusiji. Otkrivene naftne rezerve u Atlantskom oceanu, uz ostala prirodna bogatstva, Brazilu bi mogle omogućiti sjajnu budućnost.

Osobno smatram da je Brazilu suradnja sa SAD potrebna i da bi ignoriranje, ipak još uvijek supersile (iako u ozbiljnim gospodarskim problemima), bilo vrlo neozbiljno, jer SAD trenutno mogu učiniti više štete nego koristi ako ih se nepotrebno ignorira.

Naime, SAD su među prvima shvatile ono što će uskoro i ostale zemlje svijeta shvatiti, a to je da su u ozbiljnim ekonomskim nevoljama

Iz tih nevolja neće moći svaka zemlja sama za sebe izići, već je potrebna suradnja, i to ponavljam, suradnja na temeljima poštenih ekonomskih i humanih principa, a trenutno u svijetu nema više glavnih, jer su svi glavni u brojnim problemima.

Kad bi se SAD zatvorile u sebe (izolirale) i zanemarile međunarodnu politiku, vjerojatno bi bile sposobne riješiti svoje probleme. No to bi dugoročno bilo vrlo negativno, kako za SAD, tako i za svijet, jer su se mnoge zemlje već navikle na pomoć, mišljenje ili savjet SAD, pa bi ratovi među državama širom svijeta mogli biti brojni.

Naime, koliko su SAD sposobne započeti rat, toliko su i sposobne spriječiti ga. Iz naše nedavne povijesti mogli smo naučiti da se rat u Hrvatskoj i u susjednim državama ne bi mogao okončati bez SAD.

Isto tako bez posredovanja SAD rat između Izraela i Palestine neće prestati, a Srednji Istok bez sudjelovanja SAD nema šanse za dugotrajan mir.

Upravo zbog svih tih razloga SAD moraju svojim primjerom pokazati da su nada, a ne propast čovječanstva.

Danas nitko ne može biti sam i boriti se protiv svih, stoga poštena suradnja temeljena na principima međunarodnog prava na svim poljima, od politike, gospodarstva, kulture itd. mora biti prioritet među velikima kao što su SAD, Rusija, Kina, Indija ..., ali ne na štetu malih.

Povezani članci

Who's Online

We have 143 guests and no members online