Evala generacijo!

denis babanPijem kavu u Marka, ka svako jutro, listam novine, prosvjedi, škver, Hajduk, malo sisa, još malo Hajduka, radnici peti mjesec bez plaće, tajkun ima novu ljubavnicu, kriza tamo, otkazi vamo, Afrika gori,.. dakle, ništa nova. Gutljaj, dva, listam dalje i naletim na - Babana! Što moj školski kolega iz prve klupe Denis Baban radi na cijeloj stranici subotnje Slobodne? Nije valjda neslavno bankrotira? Ili ga je hrvatska kleptokratska birokracija uzela na zub ka Šimuna Klarića i ne pušta? Nije fala Bogu, nije, kolega mi je super, baš ka i nekidan na slučajnom piću u Vanille, rastrzan jedino s mali milijun obveza: fima, druga, dica, žena, fakultet (je, u ovim se lipim godinama vratija na fakultet i polaže ispite u svih 16!), putuje, možda ode malo i na brod, nije se zapustija, drži se ka momak, uči i kineski,... Care, svaka čast! U sridnjoj školi san se divija jednom iz šire ekipe koji je sve stiza: i učit, i faćkat, na mali balun, na plažu, izlazit,  bančit, svirat,.. Svugdi ga je bilo, sve je stiza i u svemu je bija odličan. I danas je... I nije jedini. Dakle, može se. Samo triba krenit. I ustrajat ...


PODUZETNIČKI DUH

DENIS BABAN

Već pet godina uvozim kineski kamen i učim kineski jezik

Piše: Lidija Gnjidić / Slobodna Dalmacija
Foto: Joško Šupić / Cropix
Izvor: Slobodna Dalmacija

kamenoklesarSlijedeći tržišnu logiku, Denis Baban, mali poduzetnik iz Zadvarja, vlasnik tvrtki za proizvodnju i trgovinu kamenom “Klesarstvo” i “Potens”, krenuo je “putem svile” uvoziti – kamen.

Upravo je ovih dana u luci Ploče završen sav posao oko iskrcaja posljednja dva kontejnera granita koja su za njega stigla iz južnokineskoga grada Xiamena.

Prvi put Baban je na jug Kine otputovao 2006. godine i u Xiamenu, lučkom “gradiću” sa “svega” četiri milijuna stanovnika, sklopio posao koji se – s istim partnerima – na obostrano zadovoljstvo održao do danas, čineći čak 85 posto udjela u njegovu poslovanju.


Nema olakšica

Denis BabanOtputovao je posve sam, bez podrške grupe koju bi vezali zajednički poslovni interesi, a o razlozima koji su ga naveli da se okrene kineskom tržištu kaže:

- Na europskom tržištu u to je vrijeme već bilo kineskog kamena; uvozila ga je Italija, ali mu je, iz tržišnih razloga, davala talijanska imena. Uvozeći kineski kamen iz Italije, plaćali smo dodatne troškove transporta, provizije, itd.

Izračunao sam da bi direktno poslovanje s Kinom troškove umanjilo za 35 posto. Preko interneta sam uspostavio kontakt s nekoliko kineskih tvrtki koje su se bavile kamenom, a izabrao sam onu koja mi se, po brzini i načinu odgovaranja, učinila najposlovnijom.

Dopisivali smo se nekoliko mjeseci prije nego što sam prvi put otputovao i, evo, do danas smo ostali u izvrsnim poslovnim odnosima. Od njih stalno dobivam prvoklasan materijal, i iako mi druge kineske tvrtke kamen nude po 30 posto nižim cijenama, ne bih htio riskirati: nikad niste sigurni da će vam doista stići roba koju ste naručili, baš te kvalitete, neoštećena i slično.

Kamen koji Baban nabavlja – a uvozi ga pet vrsta, od najskupljega do onog najjeftinijega – granitne je strukture i znatno jeftiniji od granita indijskog, afričkog ili južnoameričkog podrijetla.

Poslovna je politika Kine na svjetskom tržištu kamena držati nisku, konkurentnu cijenu, što, međutim, ne znači da kineski kamen nije kvalitetan. Dapače.

- S pojavom jeftinoga kineskoga granita na europskom tržištu pojavile su se priče da to i nije kamen jer da ga “Kina uopće nema”, odnosno da se radi u umjetnom kamenu, o radioaktivnim kamenim strukturama...

Osobno su me, ovdje u Hrvatskoj, ljudi uvjeravali da kineski kamen ne postoji, i to nakon što sam bio u Kini, obišao njihove kamenolome i svojim se očima uvjerio kakav je to kamen, kako se vadi i što se s njim radi.

Država malim poduzetnicima, pa dakle ni Babanu, trgovinu s Kinom ničim ne ograničava, ali ničim i ne potiče. Carina (olakšica nema) iznosi pet posto, dok ne uđemo u Europsku uniju.

Onda će se, napominje Baban, stvari za hrvatske uvoznike robe iz Kine puno promijeniti, budući da EU, radi zaštite vlastita tržišta, naplaćuje puno veću carinu.

kamenolomIako poslovanje s bračkim Jadrankamenom nije značajno zastupljeno u Babanovim tvrtkama, vrlo mu je žao zbog onoga što se danas događa tom nekad prestižnom proizvođaču kamena:

- Da se vodila drukčija politika, ne bi se kineski kamen toliko ni probio na hrvatsko tržište. Cijena domaćeg materijala se, naime, stalno povećavala za pet do osam posto godišnje, čineći kineski kamen sve konkurentnijim.

Jedan metar dužni stepenica od kineskoga granita, s plaćenim PDV-om, upola je jeftiniji – košta od 150 do 170 kuna – od, primjerice, bračkog kamena kojemu je cijena od 280 do 400 kuna.

Osim toga, paradoksalno je da je prva klasa bračkog kamena u Italiji jeftinija nego kod nas njegova druga klasa. Ovdašnji poduzetnici do prve klase bračkog kamena ne mogu ni doći, ili dolaze vrlo, vrlo teško.


Praktičan i jeftin

Baban kaže da je forte kineskoga granita, osim u cijeni, i u praktičnosti. - Nitko ga ne uvozi radi ljepote: za vanjsko uređenje brački je kamen najljepši. Neprihvatljivo bi bilo da se na fasade u ovome podneblju stavlja neautohtoni, kineski kamen.

Ali za “masovnu upotrebu” - postavljanje na stepenice, podeste i slično u hotelima i apartmanima gdje je velik “promet”, kineski kamen bolji je od bračkoga. Otporan je na hladnoću, habanje, promjene boja, na fleke...


Učim jezik već nekoliko godina

Kinezi engleski govore malo i loše. Vođen agenticom tvrtke koja je umjesto njega pregovarala s partnerima, Baban je shvatio koliko je nezgodno o cijenama, provizijama i drugim iznosima razgovarati oslonjen na drugoga, a i inače je puno jednostavnije kad poznaješ jezik.

Stoga je prije nekoliko godina u Splitu upisao školu kineskog jezika. Već mu je svladavanje čitanja i izgovora brojeva donijelo veliko olakšanje u poslovnoj komunikaciji.


Kriza je, no posao ide dalje

Kriza je utjecala i na Babanove tvrtke u kojima je, u najuspješnijoj fazi dvadesetogodišnjeg poslovanja, bilo 28 zaposlenih, a danas ih je tek šest. Posao, međutim, ipak ide dalje, zahvaljujući i kineskom kamenu.

A ovoga ljeta Denis Baban krenut će četvrti put – opet sam – na veliki poslovni put u Kinu.

kineski zid

Povezani članci

Who's Online

We have 331 guests and no members online