DUGI RAT

Sjećate li se kad su ono Samac i Ćapo napravili predizbornu feštu za cilo misto? Bilo je to lijepo predizborno proljeće Ljeta Gospodnjeg 2009., točno na 15 dan svibnja. Vrijeme kao i danas. Puno falših obećanja, prozirnih laži, dobre zajebancije. Pred lito vilovito. Sve je tada nekako bilo lijepše, ta bio sam 12 godina mlađi. Hrvatski premijer bio je veliki Ivo Sanader, još premijer a ne lopov, Lijepa naša bila je pred ulaskom u NATO, dovršavala je pregovore s EK o ulasku u EU, a dugoraćani su na lokalnim izborima opet birali lokalne uzdanice.... pa valja ponoviti članak iz svibnja 2009. da se danas u ovoj velepošasti svi prisjetimo kako smo živjeli i birali nekad...

"Baš sam se nešto mislija.. pa nije valjda da će proć cila kampanja a da svojim mještanima nitko neće ponuditi ništa osim govorancije i obećanja? Oni najbogatiji (HDZ) su odustali zbog pravog razloga (svaka čast!) od svog predizbornog domjenka, nezavisne liste, ta i to se zna, oduvijek kubure s lovom, pa su se tako naši narančasti uspili samo pokesat za radni domjenak i pripremu za izbore u našega Rina, gdje ćemo u nedilju dignit pravi izborni stožer i čekat prve rezultate i exit-poll izvješća od Bage, te ugošćivati goste i simpatizere, te čelnike drugih lista. Bendini boysi su nas počastili za prvi maja, i taman kad smo pomislili da će sve proć lišo, tako reći u pet do dvanaest na dugoratskoj rivi zbila se lipa veselica u organizaciji dinamičnog načelničkog dua Samac - Čapo.
Bilo je lipo, svita je bilo i pivača i svirača u veštitima, a bilo bi i više svita da se nije većina onih koja je mislila svratit - pripala kišice. Ka da Arsen nije mislija i na to i na vrime otvorija sunco...kišobrane... Eee.. lipo mi je bilo vidit za jednim stolom u ćakuli tri načelnika i par jakih igrača s liste, svi u lipom i ugodnom razgovoru. Bez trzavica i zloće. Ova naša sredina jest mala sredina, ali u njoj još uvijek žive krasni ljudi, ljudi koji neće zbog izbora i petparačke politike zaboraviti biti čovjek, susjed, kolega i prijatelj. I zato su možda naša mala mista posljednji bastioni onog uljuđenog čovjekoljublja kojeg se sjećamo iz onih davnih vremena, dana kada smo imali više vrimena jedni za druge, kada se više pomagalo, družilo, feštalo,.. Danas, ako te ne tribam, geslo je mnogih, ma ko te hebe. Što ćeš mi?! A nekad nije bilo tako. Nikad nije bilo tako... Doli danas... E! I zato bi volija da se u mistu češće ovakve fešte i ovakva druženja. Ne, ne samo zbog besplatne spize. Zbog ljudi! Da ovo ljudsko i druželjubivo u nama potraje i traje i traje..."

Tekst i slike: Mladen Banović
Vrijeme: 15. svibnja 2009.