Hrvatskoj nije potrebna EU ako ulazak mora kupovati teritorijem

Koliko je bila pogrešna strategija hrvatskih Vlada, kad je isključivi priortet bio ulazak Hrvatske u EU umjesto riješavanja ključnih problema unutar same države, vidi se upravo na ovom nepotrebnom sporu oko granica sa Slovenijom. Hrvatski političari moraju znati da u zajednici gdje se ne poštuje međunarodno pravo i međunarodni sudovi nema sreće ni poštenja. U ovom trenutku interes za ući po svaku cijenu u EU imaju samo pojedinci videći sebe u Europskom parlamentu i sličnim institucijama. Ni Hrvatska (a ni niti jedna druga država) ne smije kupovati ulazak u EU svojim teritorijem, bilo kopnom, morem ili podmorjem. Takva EU nije potrebna nikome. O nedostojnom, nedoličnom, nepoštenom i neciviliziranom sporu između Slovenije i Hrvatske glede granica mnogo je pisano. No sve dok se taj nepotreban spor, koji je isključivo pravne prirode (i zbog kojeg nije potrebno praviti toliku buku oko svega) ne riješi u skladu s međunarodnim pravom, pisanja o tome nikad neće biti dovoljno ...

KUDA IDEMO?

GLAVNI PROBLEM EUROPE JE ŠTO NE UČI NA PROMAŠAJIMA IZ SVOJE POVIJESTI

Hrvatskoj nije potrebna EU ako ulazak mora kupovati teritorijem


O nedostojnom, nedoličnom, nepoštenom i neciviliziranom sporu između Slovenije i Hrvatske glede granica mnogo je pisano. No sve dok se taj nepotreban spor ne riješi u skladu s međunarodnim pravom, pisanja o tome nikad neće biti dovoljno


Piše: Dr.sc. Ivica Tijardović
Izvor: Hrvatski list

 

Ne vjerujem da postoji ikakva ozbiljna zavjera EU hrvatsko Slovenski spor oko granicaprema Hrvatskoj u bilo kojem pogledu, i vjerujem da iza ovog nikom-korisnog spora ne stoji EU. Politika EU ima jasan interes: 'Proširenje EU do njenih prirodnih granica'.
Bilo što drugo osim tog interesa vodi EU do dezintegracije, a ponašanje slovenskih političara joj je odličan putokaz.

Namjerno kažem slovenskih političara, a ne Slovenaca, tj. Slovenije, jer Slovenci i Hrvati imaju daleko više točaka koje ih spajaju nego onih koje ih razdvajaju.

Slovenci i Hrvati su to tijekom povijesti dokazali, i mogli bi služiti primjerom ostalim narodima Europe u kakvim odnosima susjedi trebaju živjeti, posebno onim narodima koji sebe nazivaju civiliziranim. 

O većini hrvatskih političara nemam baš najbolje mišljenje, pa stoga smatram da sam objektivan kad kažem da za ovaj bespotreban spor oko granica nisu krivi hrvatski političari, već slovenski.

Smatram isto tako potrebnim objasniti neistine o tome da Hrvati nisu prijatelji Slovencima. Istina je sasvim drugačija. Naime, Hrvati su Slovencima vrlo dobri prijatelji jer:

- u svakom hrvatskom domaćinstvu ima bar jedan proizvod Gorenja,
- u svakoj hrvatskoj obitelji bar netko nosi slovenske cipele ili odijelo,
- u svakom hrvatskom stanu nalazi se barem jedan komad slovenskog namještaja.

Iako su imali izbor pri kupovini, Hrvati su bili svjesni činjenice da Slovencima neće biti lako u EU, stoga su htjeli i na taj način pomagati susjedima.

A hrvatski političari su Slovencima dobrotvori jer su sve učinili kako bi uništili hrvatsku proizvodnju, i na taj način omogućili Slovencima povećani izvoz u Hrvatsku.

Dok nije Slovenija počela blokirati Hrvatsku u pregovorima s EU, većina ljudi u Hrvatskoj nije ni znala da postoji problem oko granica sa Slovenijom.

Da ne postoji sud javnosti u obije države, političari bi se dogovorili između sebe, vjerojatno na štetu Hrvatske.

Zar su nam potrebni tajni dogovori između Premijera? Kao da su oni vlasnici Slovenije i Hrvatske! Kako se problem granica nije riješio, slovenskim političarima je taj problem uvijek koristio za dobivanje izbora, pa su za mnoge probleme u Sloveniji uoči izbora susjedi bili krivi.

Zbog toga su sada Slovencima Hrvati najveći neprijatelji i bit će gotovo nemoguć zadatak za sadašnju garnituru slovenskih političara uvjeriti mnoge svoje birače u suprotno nakon godina neistina, jer gube kontrolu nad situacijom u svojoj zemlji.

Slovenski političari su Sloveniju doveli u apsurdnu ulogu velesile, najvažnijeg čimbenika u međunarodnoj politici, a SAD su ih nedavno podsjetili tko je još uvijek velesila, a tko nije.

Slovenska upornost u nepotrebnosti samo omogućava hrvatskoj političkoj eliti konsolidaciju svojih snaga, a Slovencima u svakom pogledu odmaže. No ipak se pomalo nazire nevjerojatni promašaj slovenskih političara sa blokadom Hrvatske, jer je Hrvatska u ovom trenutku sinonim za sve buduće članice EU i NATO-a. 

U povijesti će ostati zabilježeno da su Hrvati i Slovenci uvijek živjeli u dobrosusjedskim odnosima, i dok su se Hrvati borili za Domovinu, Slovenci su bili pošteđeni ratnih strahota i razaranja.

Hrvatska se radovala Slovenskom ulasku u EU i nije joj pravila nikakve probleme glede granica, a kad je Hrvatska trebala ući u EU, Slovenija je učinila sve da Hrvatska u EU ne uđe.

Slovensko ponašanje prema Hrvatskoj je negativna poruka svim mogućim budućim članicama EU.

Slažem se da je problem granica bilateralni problem, a ne problem o kojemu ovisi naš ulazak u EU. Probleme granica imale su i druge zemlje (pa i Slovenija), a ipak su ušle u EU, jer ako se ne varam, EU je zajednica država bez praktičnih granica između država zajednice.

Zbog ovog zaista nepotrebnog problema, hrvatsko-slovenski granični spor može riješiti samo treća strana (Međunarodni sud), jer ako se to prepusti samo Slovencima i Hrvatima, netko od njih, ili oboje, bit će oštećeni, a to nije rješenje koje bi smirilo probuđene duhove.

Bitna razlika između Slovenije i Hrvatske jeste ta da slovenski političari žele problem granica riješiti kupoprodajnim ugovorom bez posrednika (Hrvati daju more i kopno, a Slovenci prestaju blokirati Hrvatsku u pregovorima s EU), a hrvatski političari žele da Međunarodni sud riješi ovaj problem.

Spor se oko granica u miru ne riješava ucjenom, niti prisilom, niti kupoprodajnim ugovorom, niti dogovorom između dvojice Premijera ili Predsjednika, već isključivo Međunarodnim sudom koji riješava takve sporove.


Upravo Međunarodni sud pomaže Vladama da se rasterete povijesne odgovornosti, zle krvi i pamćenja, kako bi narodi i dalje mogli živjeti u dobrosusjedskim odnosima.

No slovenski političari uporno izbjegavaju Međunarodni sud vjerujući kako će ipak uspjeti postići više bez Međunarodnog suda. Na Međunarodni sud su Slovenci spremni ići samo ako Hrvatska koristi dokumente koje Slovenci odrede.

Sa drugim riječima, od Hrvatske se očekuje da bez dokumenata dokazuje svoje pravo, tj. Slovenija uvjetuje koje dokumente Hrvatska na Međunarodnom sudu može koristiti, a koje ne. To više spada u kategoriju vjerovali ili ne, tj. u kategoriju trivijalne zabave, nego u ozbiljnu pravnu problematiku. 

Koliko je bila pogrešna strategija hrvatskih Vlada, kad je isključivi priortet bio ulazak Hrvatske u EU umjesto riješavanja ključnih problema unutar same države, vidi se upravo na ovom nepotrebnom sporu oko granica sa Slovenijom.

Vidimo da nas u pregovorima s EU može zaustaviti tko hoće i kako hoće. Ako EU ne želi proširenje (u što ne vjerujem), tada može koristiti svoje mehanizme. Neki od tih mehanizama može biti i stvarni ili iskonstruirani
problem oko granica ili referendum o ulasku nove članice.

Prema tome, postoje brojne mogućnosti sprečavanja neke države za ulazak u EU, pa i da smo savršeni, a nismo, ulazak Hrvatske u EU ovisi ipak najviše o samoj EU i njenim članicama.

Piranski zaljev

Kad se to već zna, zašto nas se stalno iscrpljuje s temom ulaska Hrvatske u EU, a postoje brojni naši neriješeni problemi?

Već najmanje osam godina hrvatskim političarima je prioritet ulazak Hrvatske u EU. Ne bi tu bilo ništa sporno da nije stvorena pogrešna slika o EU, pa mnogi vjeruju kako će s ulaskom Hrvatske u nju svi naši problemi nestati, i mi ćemo onda živjeti sretno u blagostanju, a neki u svom vjerovanju su išli tako daleko pa vjeruju kako će netko drugi raditi za nas.

Zemlji koja je bila prisiljena boriti se za svoju slobodu i nezavisnost, a uz primjenu zapovijedne odgovornosti, može se u svakom trenutku postaviti neki uvjet koji se ne može ispuniti, a koji je bitan za ulazak u EU.

Ni na kraj pameti mi nije nekoga nešto moliti, jer molim se samo Bogu. Mogu pitati nekoga nešto što je sasvim normalno, pa ako ide, ide, ali prositi mogu samo u krajnjoj nuždi, a mislim da Hrvatskoj, poznavajući njenu
povijest, prositi nije potrebno.

Hrvatska mora uvažavati svakoga i svaku državu, i sa problemima se suočavati, ne s emocijama, već s razumom. Pregovore s EU o ulasku Hrvatske treba nastaviti, ali ne ući u nju pod svaku cijenu.

Svako drugo rješenje osim rješenja Međunarodnog suda neće biti konačno, ma što tko govorio, a ovaj nepotreban spor će upozoriti buduće potencijalne članice EU što ih sve čeka na putu.

Za (ne)dobrosusjedstvo koje će svakako uslijediti ako se bude i dalje blokirala Hrvatska u pregovorima s EU, htjeli mi to ili ne, snosit će garnitura slovenskih političara koja je godinama zagrijavala svoje birače na lažnim optužbama glede Hrvata.

Ne može vam biti neprijatelj netko tko traži da ovaj spor riješi Međunarodni sud, tj. sud kojega priznaju sve države koje su u sličnoj situaciji.

Kad bi EU htjela, koristila bi svoje diplomacijske kanale i odlučnije savjetovala Sloveniji Međunarodni sud, tj. primjenu prava, a ne poticala na još jedan balkanski dogovor pomoću posrednika, ne zbog toga da pogoduje
Sloveniji ili odmaže Hrvatskoj, već u želji da se spor što prije okonča, nevodeći računa o dalekosežnim posljedicama zbog zanemarivanja međunarodnog prava.

Upravo je EU zakazala u sprečavanju krvoprolića u zajednici (ne)ravnopravnih naroda unaprijed osuđenoj na propast. Nevjerojatna je ta ravnodušnost i slabo pamćenje Europe poznate po krvavim ratovima, kad ne prepoznaje poklike 'Tudi tukaj je Slovenija!'.

Sva sreća je što su Slovenci ipak miroljubiv narod  bez značajnog utjecaja lažnih mitova o njihovoj veličini (pjesma 'Samo milijon nas je'), tako da će se ovaj sramotni spor oko granica ipak okončati u miru

Problem je u biti vrlo jednostavan ako međunarodno pravo ima glavnu riječ. No problem se komplicira ako se traži dogovor u stilu ti meni more i zemlju, a ja tebi članstvo u EU.

E sad što je važnije, poštivanje međunarodnog prava ili još jedan dogovor na balkanski način pod pokroviteljstvom EU kao simbola balkanizma? Što će nam EU ako Hrvatska nije cjelovita i ako ljudi u njoj nisu zadovoljni!

Zanimljiva je uloga Italije u svemu ovom. Može se reći: 'Fra due litiganti, il terzo gode'. U prijevodu, 'kjer se prepirata dva, tretji dobiček ima', tj. gdje se dvoje svađaju, treći likuje. No slovensko-hrvatski granični spor
svakako nije u interesu taljanskoj manjini, bilo u Sloveniji, bilo u Hrvatskoj, a nije ni Talijanima i pored raznih varijacija na tu temu, jer im je zajednički cilj vidjeti Hrvatsku u EU, tj. sve Talijane u njoj.

Sve dok Hrvati ne traže svoja prava glede Jadranskog mora u skladu s međunarodnim pravom, Italija će pružati Hrvatskoj podršku.

Prema tome svjedoci smo da svi grabežljivo pokušavaju doći do dijela Hrvatske (zemlje ili mora) ucjenjujući je, a Hrvatska samo želi poštivanje granica u skladu s međunarodnim pravom i ništa više.


Zar je to njen grijeh?

Prema tome pravih prijatelja u politici Hrvatska nema (kao uostalom i nijedna druga država), no ipak se sa svima treba ponašati civilizirano i u skladu s međunarodnim normama.

Od hrvatskih političara očekuje se da Slovenju tretiraju prijateljskom zemljom, znači upravo suprotno od onoga kako njihove slovenske kolege tretiraju Hrvatsku, a što sve utječe na raspoloženje građana.

Iz dana u dan se južna granica Slovenije kreće prema jugu. Ako se i dalje nastavi kretati, doći će i do Pule. To ne doprinosi civiliziranom riješavanju spora. Optuživati susjeda, a ne uvažavati međunarodno pravo je ispod svakog dostojanstva. Sve ovo pišem jer sam slovenski i talijanski učio u školi, a hrvatski ne, pa dobro znam kako stvari stoje. 

Hrvatski političari moraju znati da u zajednici gdje se ne poštuje međunarodno pravo i međunarodni sudovi nema sreće ni poštenja. U ovom trenutku interes za ući po svaku cijenu u EU imaju samo pojedinci videći sebe u Europskom parlamentu i sličnim institucijama.

Kako god ozbiljno situacija izgledala, Hrvatska je u znatno povoljnijoj situaciji od Slovenije. Slikovito rečeno, treba malo izdržati dok prehlada susjedu ne prođe, držati se podalje od njega da se i Hrvatska ne zarazi, a kasnije kad susjed ozdravi pomoći mu da iziđe iz zamke u koju ga je dovela nepromišljenost njegovog političara.

Ni Hrvatska (a ni niti jedna druga država) ne smije kupovati ulazak u EU svojim teritorijem, bilo kopnom, morem ili podmorjem. Takva EU nije potrebna nikome.

Hrvatski političari, ne smiju koristiti trenutnu situaciju ovog nepotrebnog i beskorisnog spora oko granica za dobivanje izbora, već moraju kontrolirati svoje izjave. Oni ne smiju ponoviti povijesni propust slovenskih političara, već moraju ignorirati nesuvisle izjave, suzdržavati se davati iste i nastojati smirivati situaciju.

Ovaj problem granica je isključivo pravne prirode, i nije potrebno praviti toliku buku oko svega.

Kad bi Hrvatska jednog dana blokirala nekog od njena tri istočna susjeda glede ulaska u NATO ili EU zbog nerješenog problema oko granica, bila bi to vrlo neozbiljna politika u kojoj bi Hrvatska zasigurno snosila ozbiljne gospodarske i političke posljedice.

Slovenci i Hrvati su dva stara naroda koja su stoljećima imala zajedničku sudbinu, stoga vjerujem da će slovenska javnost shvatiti da su Slovenci uvijek dobrodošli u Hrvatsku. No susjeda se ne smije ucjenjivati, a prijateljstvo i dobrosusjedstvo se ne smije kupovati teritorijem, niti dogovarati se o granicama bez znanja građana obiju država.

Međunarodni sud specijaliziran upravo za takve probleme jedini neće ugroziti tisućljetno slovensko-hrvatsko prijateljstvo, a dogovor između Premijera vjerojatno hoće.

Povezani članci

Who's Online

We have 291 guests and no members online