DUGI RAT

0 tome nitko ne želi govoriti, ali vrijeme je da se već jednom kaže istina, a prava je istina da je Dubrovnik u listopadu 1991. godine bio  osvojen od neprijateljske vojske. Grad je bio prepušten na milost i nemilost napadačima, a svi koji su iz njega mogli pobjeći, pobjegli su. Ostalo je tek deset, najviše petnaest branitelja na Srđu - bez dlake na jeziku kaže nam Mate Lelas, pripadnik Omiške bojne. On se jučer, zajedno s četrdesetak bivših suboraca, brodom uputio prema Dubrovniku kako bi, skupa s negdašnjim borcima Druge samostalne satnije Četvrte gardijske brigade, obilježili 20 godina od velike pobjede u borbi za hrvatski jug ...

DUBROVNIK 1991. - DRAMA U GRADU

Omišani spasili Dubrovnik u kojem je ostalo desetak branitelja

Piše: Vinko Vuković / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

Na dramatično stanje u Dubrovniku čelnike dalmatinskih gradova upozorio je tadašnji dopredsjednik Vlade Mate Granić koji je na hitno sazvanom sastanku od ondašnjih predsjednika skupština općina zatražio da se izjasne u kojoj su mjeri u roku od 24 sata u stanju mobiliizirati vojnike i poslati ih na prvu crtu bojišnice.

I svi su, izuzevši jednoga, dr. Graniću dali negativan odgovor, ljudstvo im nije bilo spremno.

Taj jedan bio je Ivica Franić, prvi čovjek Omiša koji je posebnom Izaslaniku predsjednika Franje Tuđmana obećao da će još do kraja dana Omiška bojna biti spremna na polazak.

Postojao je "tek" jedan problem. "Nemamo oružje", kazao je Franić.

- "Mobiliziraj, dobit ćete sve što vam treba", uzvratio je Granić.

 Bilo je to 21. listopada, u 9.30 sati. U jedan sat poslije ponoći Omišani su pod punom ratnom spremom krenuli prema Kleku... A već u 17 sati, 25. listopada, njihov zapovjednik Nenad Tomić šalje brzojav u Zagreb kako je Dubrovnik obranjen.

- Kad se svega toga prisjetim, jedino što osjećam jest ponos - ističe pukovnik Nediljko Grubišić, tadašnji zapovjednik Druge samostalne satnije Četvrte gardijske brigade koja je u tom pohodu izgubila jednog vojnika, Mladena Čavara.

Omišani su tada ostali bez jednog od ponajboljih ratnika, Nevena Pavića, legendarnoga Zvirka.

S ušća Cetine su u petak prema Dubrovniku krenuli i dogradonačelnik Omiša Mijo Mimica te župnik don Ljubo Bodrožić koji je prije dvadeset godina učinio nešto što se se rijetko čini: uoči polaska na bojišnicu ("niti smo znali gdje idemo, niti smo znali što nas čeka", prisjeća se Lelas) kolektivno je ispovjedio omiške bojovnike.