CRTICA IZ POVIJESTI ORKANA

Piše: Dario Pekas / Kronika Duća
Izvor: Kronika Duća

Do prošlog stoljeća povijest sporta bavila se uglavnom grčkom olimpijadom. Stoljećima nakon olimpijade sport je iščezao. Osim viteških igara i dokonih plemićkih nadmetanja u jahanju, sport su upražnjavali još samo pastiri u dugom iščekivanju da im se stada napasu.

U 20. stoljeću sport sa sebe zbacuje obilježja dokonosti i razbibrige. Štoviše, amaterizam iz prve polovice stoljeća u drugoj polovici ustupa mjesto snažnom profesionalizmu.

Poplava raznih sportova, nadmetanja, rekorda, olimpijskih igara, pa sve to još popraćeno globalizacijom i svemedijskom nazočnošću, od sporta stvaraju jednu novu granu povijesti.

Povijest sporta u našem malom kutku svijeta započela je davne 1918. godine u Dugom Ratu osnivanjem NK "Orkan".

Skupina Dugoraćana sakupila je novac za kupnju baluna i počela s treninzima na neravnim terenima u tvorničkoj okolici.

Prva Skupština kluba održana je u gostionici Jure Kadića. Između prijedloga "Vihor", "Dalmacija", "Borac" i "Orkan", okupljeni u gostionici odlučili su se za potonji prijedlog Ante Reića.

Tako je "Orkan", poput svoga velikog susjeda "Hajduka" rođen u gostionici, ali ne usred Praga, već tamo gdje djeluje i traje i danas, 90. godine kasnije.

Prvi je veliki problem "Orkanaša" predstavljalo pronalaženje odgovarajućeg terena. U cijelom mjestu nigdje nije bilo ravnog prostora koji nije bio obrađen.

Najprikladnijim se činilo zemljište u neposrednoj blizini tvornice, na kojem se tijekom 1. svjetskog rata sijala pšenica, pa je vlasnik Mate Petrić jedva pristao na zakup.

Dva mjeseca trajali su dragovoljni radovi na uređenju igrališta, a onda je došao prvi susret. Na novouređenom terenu Dugoraćanima je u posjet stigla omiška "Komita". Utakmica je završila neodlučeno 3:3.

Nakon toga Omišani su bili česti gosti Dugoraćana, a kada je jedan od njihovih međusobnih ogleda završio rezultatom 4:2 uslijedila je jedna od najvećih fešti u Dugom Ratu.

Slijede burna događanja za klub iz Kadićeve gostionice. Igrači sami financiraju opremu, putovanja i lopte. Na domaćem terenu 1920.g. svladan je "Hajduk" s 2:1.

U srpnju 1921.g. tvornica se zatvara, a "Orkan" prestaje djelovati. Godinu poslije sva oprema izgara u požaru.

Ustrajni nogometni fanatici 1925. godine grade novo igralište, a pet godina kasnije novi vlasnici tvornice odobrili su "Orkanu" da izgradi igralište na mjestu gdje će stajati desetljećima kasnije.

Samo tijekom 2. Svjetskog rata Dugoraćani su se na tom terenu umjesto loptom bavili kukuruzom.

Nakon rata u Dugom Ratu se osniva gimnastičko društvo, koje uz gimnastiku uključuje nogometnu, vaterpolo, kuglačku i šahovsku sekciju.

Poslije se neki sportovi ukidaju i ustupaju svoje mjesto drugima, gradi se sportski stadion i ostali sportski objekti, a željno iščekuje sportska dvorana.

Dugi Rat svo to vrijeme živi i diše sportski, a vjerojatno je da će, besparici usprkos, tako biti i ubuduće. Jer ne kaže se slučajno "kruha i igara".