Volontirati ne znači samo besplatno raditi

volontiranjeVolontirati ne znači samo besplatno raditi nego ukazuje i na karakterističan stil života koji podrazumijeva visoko preferiranje vrednota empatičnosti i altruizma, a koje su na dnu hijerarhije vrednota u Hrvatskoj (prema istraživanju dr. Ivana Rimca sa suradnicima). Glavne vrednote u Hrvatskoj su - uspjeh i bogatstvo. To rijetko tko, a najmanje 'zakonodavac' sagledava(ju) kao glavni čimbenik sveopće nezainteresiranosti za volontiranjem. Apsurdno je da se podrazumijeva kako volonterstvo pripada nevladinu sektoru ili (neprofitnim) udrugama. U društvu u kojem se rad ne cijeni nije neobjašnjiva nezainteresiranost za volontiranjem. Volontiranje pak, osim zadovoljstva i ispunjenja, omogućava i stjecanje (prvog) radnog iskustva, nudi upoznavanje i rad s ljudima u 'potrebi', učenje i stjecanje novih spoznaja te vodi formiranju odgojnih vrednota kod mladih: solidarnost, tolerancija, mir, ravnopravnost,.. No zauzimanje za (opće) dobro često prate podsmijeh i prezir. Solidarnost se promatra kao nečija ludost. Dovodi se u sumnju svako davanje sebe, novca ili vremena za opće dobro. Naime, javno svi podržavaju dobre, poštene i plemenite postupke, pa tako i volonterstvo. Privatno, na volontere se gleda s podsmijehom, prezirom, smatrajući ih budalama koje rade besplatno ili, pak, sumnjaju da volontiraju zbog prikrivene koristi ili samoreklame ..., piše profesor Zlatko Miliša u izvrsnom članku objavljenom na stranicama Vjesnika. Pročitajte ...

Volontirati ne znači samo besplatno raditi

Volontiranje je specifično po tome što nije uvjetovano vanjskim motivima kao što su materijalne naknade, razne povlastice ili stjecanje društvenog statusa. Je li to baš uvijek tako i zašto volontiranje pripada samo tzv. civilnom sektoru?

Piše: Zlatko Miliša, profesor Sveučilišta u Zadru
Izvor:
Vjesnik

volontiranjeVolonterstvo (ili dobrovoljan/dragovoljan rad) jedan je "od kamena temeljaca civilnog društva, jer oživljava najplemenitija stremljenja čovječanstva - zauzimanje za mir, slobodu, mogućnost izbora, sigurnost i pravičnost za sve ljude" (www.vcz.hr). Deklarativno se ističe da je volontiranje korisno za društvo i (razvoj) pojedinca. Međutim, kada pitate ljude što znači volontirati, većina ih odgovara volontirati znači "besplatno dragovoljno raditi" ne nalazeći dublji smisao takva entuzijastičnog rada.

Taj drugi (životni) aspekt ne otkriva ni Zakon o volonterstvu gdje se ono definira kao "dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit…, bez postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi za obavljeno volontiranje…" (NN, 58/2007, članak 3, stavak 1).

Volontirati ne znači samo besplatno raditi nego ukazuje i na karakterističan stil života koji podrazumijeva visoko preferiranje vrednota empatičnosti i altruizma, a koje su na dnu hijerarhije vrednota u Hrvatskoj (prema istraživanju dr. Ivana Rimca sa suradnicima). Glavne vrednote u Hrvatskoj su uspjeh i bogatstvo. To rijetko tko, a najmanje 'zakonodavac' sagledava(ju) kao glavni čimbenik sveopće nezainteresiranosti za volontiranjem.

Volontiranje, pored stjecanja (prvog) radnog iskustva, nudi upoznavanje i rad s ljudima u 'potrebi', učenje i stjecanje novih spoznaja te vodi formiranju odgojnih vrednota: solidarnost, tolerancija, mir, ravnopravnost itd. Odnos prema radu i volontiranju specifičan je po tome što ga potiču intrizični motivi, kao što su stjecanje zadovoljstva samim radom i pomaganje drugima.

Apsurdno je da se podrazumijeva kako volonterstvo pripada nevladinu sektoru ili (neprofitnim) udrugama. Kako javne institucije percipiraju volonterstvo u Hrvatskoj, pokazalo je istraživanje "Volonterizam i javne institucije". To istraživanje organizirao je SEEYN (South East European Youth Network), gdje su sudjelovale institucije iz BiH, Crne Gore, Makedonije i Hrvatske.

nezaposleni Isto istraživanje provedeno i na uzorku od 45 javnih institucija u Zagrebu pokazalo je da su institucije većinom otvorene za rad volontera, da postoji potreba za većim uključivanjem volontera u rad te da nedostaje stručnjaka i supervizora u radu s volonterima. Međutim, volontiranje se (u tim istim javnim institucijama) percipiralo kao stažiranje i/ili pripravnički rad, što pokazuje da predstavnici tih javnih institucija nisu upoznati s najvažnijim segmentima volontiranja.

Rezultati su pokazali da je potrebno bolje upoznati zaposlenike u javnim institucijama o važnosti i korisnosti volonterskog rada. Proizlazi da inicijativa i praksa za volontiranjem dolazi iz tzv. civilnog sektora. Iskustva pokazuju da se to pokazao efikasnijim od djelovanja s 'više razine', da nezaposleni mladi ljudi često nemaju druge mogućnosti nego da volontiranjem odrade pripravnički staž, a što je preduvjet za dobivanje radnog mjesta. Takva vrsta rada ne može se u pravom smislu riječi nazvati dragovoljnom i/ili volontiranjem.

U zemljama gdje se građani sami udružuju i angažiraju na rješavanju problema kaže se kako je razvijeno civilno društvo. Upravo u tom području najčešće nailazimo na volonterski rad. Odatle tvrdnja kako je prihvaćanje i razvijenost volonterstva jedan od indeksa razvijenosti civilnog društva.

No, to je samo (još jedna) pretpostavka, jer nemali broj svjetskih bogataša pomažu ugroženima ne iz unutarnje pobude, nego kako bi pokazali da su 'dobri ljudi', a zapravo im sve to služi kao (samo)reklama.

U Hrvatskoj je provedeno nekoliko istraživanja o stavovima prema volontiranju. Jedno takvo provela je Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva 2005. godine na 1000 ispitanika starijih od 15 godina.

Rezultati tog istraživanja pokazuju da više od polovine anketiranih uopće ne razmišljaju o volontiranju. Nešto manje od četvrtine razmišlja o volontiranju, ali ne čini ništa u vezi s tim, dok ih pet posto želi volontirati, a isto toliko je imalo iskustva u volontiranju.

volontiranje Stavove prema volontiranju i volonterima izvrsno prikazuje istraživanje provedeno 2001. na području Primorsko-goranske županije na uzorku od 1550 ispitanika. Analiza s aspekta dobi pokazala je da starija populacija ima pozitivniji stav prema volontiranju nego mladi.

Mlađi su manje uvjereni da volontiranjem mogu postići osobno zadovoljstvo, skeptični su prema kvaliteti volonterskog rada i ne vjeruju da je to dobar način za provođenje slobodnog vremena.

Razmjerno pozitivan stav prema volontiranju dovodi u sumnju činjenica da se više od 50 posto ispitanika složilo s tvrdnjom da se u Hrvatskoj nedovoljno cijeni volontiranje, da mu se ne pridaje dovoljno važnosti kroz obrazovne programe u školi, a niti kroz medije.

Dakle, istraživanja nam pokazuju da je stav ispitanika prema volontiranju pozitivan, ali istodobno vrlo mali broj ljudi volontira. Zašto?

U naslijeđenu mentalitetu, tj. pasivnu očekivanju da država zapošljava građane i rješava njihove probleme, (i danas) se normalnim smatra potkradati državu, zlurado gledati na uspjeh drugih, a većina sve percipira kroz materijalnu korisnost.

Zauzimanje za (opće) dobro često prate podsmijeh i prezir. Solidarnost se promatra kao nečija ludost. Dovodi se u sumnju svako davanje sebe, novca ili vremena za opće dobro. Naime, javno svi podržavaju dobre, poštene i plemenite postupke, pa tako i volonterstvo. Privatno, na volontere se gleda s podsmijehom, prezirom, smatrajući ih budalama koje rade besplatno ili, pak, sumnjaju da volontiraju zbog prikrivene koristi ili samoreklame.

Tome možemo pridodati činjenicu da je kod nas još od vremena socijalizma ostao dominantan model oslobađanja od rada u kojem prevladava pitanje kako zaraditi, a ne kako raditi, osloboditi se (odgovornosti) rada, zavlačiti i utajiti porez…

Volontiranje, kao besplatan rad, asocira na radne akcije iz doba socijalizma kada se ideološki nametao odlazak na radne akcije i kada se poprijeko gledalo na one koji se nisu odazivali pozivima na taj 'dobrovoljan rad' i na taj način stvarala odbojnost prema takvoj vrsti 'volontiranja'.

Danas je većina izgubila samopouzdanje gubitkom posla, nepronalaženjem posla, jer se ne uspijevaju nositi s vlastitim problemima, pa odatle ne pronalaze smisao volonterskog rada.

Mnoga istraživanja u svijetu potvrdila su značajnu ulogu nevladinih neprofitnih organizacija u pružanju socijalnih usluga i ublažavanju siromaštva. Kao da su države taj važan segment odnosa prema radu prepustile entuzijastima.

Prednost volontiranja je u tome što uključivanje mladih u volonterske programe ne iziskuje visoke troškove. Nije li i to od jedan od razloga zašto se volontiranje poistovjećuje s civilnim sektorom?

tv U istraživanju dr. Vesnice Mlinarević mladi iz Slavonije poručuju što žele raditi u slobodno vrijeme: "Učenici navode pojedine aktivnosti koje ih zanimaju: škola plesa, dramsko-scenska umjetnost, astronomija i astrologija, ekološki sadržaji i ekološke akcije, plivanje i klizanje, tečajevi zdrave prehrane i preživljavanja, rješavanje životnih problema, savjetovanja o štetnosti droga, alkohola i duhana, radionice govorništva, učenje toleranciji, podučavanje o lakšem učenju i stilovima učenja… Predlažu turističke programe u kojima bi oni volontirali tijekom vikenda i preispitivali svoje znanje stranih jezika u konverzaciji sa strancima…"

Učenica gimnazije iz Osijeka znakovito poručuje: "Mi imamo učenike koji su osvojili prva mjesta na natjecanjima u Hrvatskoj, a dobili su i svjetska priznanja. To je nešto. Ne treba nam pohvala. Iskoristite to, uključite nas. Dajte nam stipendije, a mi ćemo to vratiti volontirajući!" (Mlinarević, 2007.)

Druga istraživanja potvrđuju da su volonteri zadovoljni svojom odlukom za volontiranjem te da su volontirajući stekli brojna pozitivna iskustva: osjećaj zadovoljstva i koristi za druge, pružila im se prilika za razvoj individualnih sklonosti te stjecanje socijalnih vještina.

Zaključno, deklarativno, većina izražava pozitivne stavove prema radu i volontiranju. S druge strane, prevladava težnja da se zaradi bez rada, makar se pri tome kršili zakoni. I u jednom i u drugom slučaju rad se ne cijeni, što objašnjava nezainteresiranost i za volontiranjem.

Zato odnos prema volontiranju proizlazi iz odnosa prema radu. Onaj tko radi samo radi novca, uspjeha ili privilegija, taj nikada neće imati (uvjerljiv) odnos prema volontiranju.

Povezani članci

Who's Online

We have 173 guests and no members online