Kako talent izbrusiti u sportski briljant

Rezultati mladih hrvatskih sportašica i sportaša kod nas uglavnom izazivaju veliku medijsku pozornost. To je zato što u svim tim našim svjetskim i europskim juniorskim prvacima odmah vidimo i buduće seniorske zvijezde, svjetske i olimpijske prvake. No, put od juniorskih do seniorskih postolja vrlo je dug i kompliciran i na njemu se mnogi izgube. S druge, pak, strane neki sportaši nisu naročito uspješni na juniorskim natjecanjima, no zablistaju kao seniori. Najbolji primjer za potonje je Janica Kostelić. Nije skupljala juniorska zlata, no kasnije se nakupila olimpijskih odličja. Mnogi, pak, juniorski biseri iz različitih razloga nisu došli do seniorskih uspjeha ...

Kako talent izbrusiti u sportski briljant


 Piše: Marin Šarec / Vjesnik
 Izvor: Vjesnik

Put od juniorskih do seniorskih postolja vrlo je dug i kompliciran i na njemu se mnogi izgube. S druge, Kako talent izbrusiti u sportski briljantpak, strane neki sportaši nisu naročito uspješni na juniorskim natjecanjima, no zablistaju kao seniori.

Najbolji primjer za potonje je Janica Kostelić. Nije skupljala juniorska zlata, no kasnije se nakupila olimpijskih odličja.

Mnogi, pak, juniorski biseri iz različitih razloga nisu došli do seniorskih uspjeha. Predrag Meljnjak, Bruno Orešar, Kristina Perica, Mirjana Lučić, Josip Sesar, Edis Elkasević i Valentina Srša samo su neki od njih.

S druge su, pak, strane Toni Kukoč, Dino Rađa, Robert Prosinečki, Zvonimir Boban, Davor Šuker, Blanka Vlašić, Duje Draganja, Mario Ančić, a očito i Marin Čilić, koji su veliki talent i juniorske uspjehe potvrdili i među seniorima.

Hrvatski sport i danas ima brojne istaknute kadete, juniore i mlađe seniore, od kojih se očekuje da do Olimpijskih igara 2012. u Londonu ili nekih kasnijih >izrastu< jednako tako istaknute seniore.

Hrvatski su košarkaši nedavno osvojili brončanu medalju na Svjetskom juniorskom prvenstvu na Novom Zelandu, a Mario Delaš je proglašen najboljim igračem prvenstva, hrvatski četverac >na pariće< (David Šain, Martin Sinković, Damir Martin i Valent Sinković) uzeo je zlato na Svjetskom prvenstvu za veslače do 23 godine u češkim Račicama, Sandra Perković i Marin Premeru okitili su se medaljama na Europskom juniorskom prvenstvu u atletici u Novom Sadu, a mladi rukometaši briljiraju na Svjetskom prvenstvu do 19 godina u Tunisu, Monika Babok je, čini se, na dobrom putu da postane vrhunska plivačica...

Kada bi barem polovina tih naših juniorskih odličnika osvajala odličje i u seniorskoj konkurenciji, Hrvatska bi bila jedna od vodećih sportskih velesila, no tome nije tako.

Po zakonu vjerojatnosti teško je i očekivati da se baš svaki sportski talent uspije izbrusiti u sportski briljant, a drugi razlog je spomenuo direktor Hrvatskog atletskog saveza Siniša Ergotić, komentirajući spomenuta odličja Sandre Perković i Marina Premerua.

> >Mi godinama trpimo optužbe da radimo vrhunske rezultate samo u juniorskoj, ali ne i u seniorskoj konkurenciji. Osim što to demantiraju i rezultati naših juniora koji su, zapravo, seniorski postoji još jedan problem. To nije problem samo atletike, već i većine ostalih sportova u Hrvatskoj, a riječ je o razini stručnog rada, odnosno kvaliteti trenera.

Malo je trenera poput Ivana Ivančića koji već godinama stvara kvalitetne atletičare i točno zna što radi. Već mi je prije šest mjeseci najavio da će Sandra Perković baciti disk 62 metra, što mu ni ja tada nisam vjerovao<, pojašnjava Ergotić.

No, ni Ergotić nije rekao cijelu istinu. Čak ni Ivančićeve sjajne juniore u seniorskoj konkurenciji nema tko preuzeti i nastaviti s njima osvajati odličja.

Od svih njegovih svjetskih i europskih juniorskih prvaka najdalje je zasad došla Ivana Brkljačić, koja je dva puta nastupila u finalu svjetskih prvenstva i bacala u finalu Olimpijskih igara u Sydneyju. Seniorskoj medalji se čak ni ona nikad nije približila.

Nemamo, očito, vrhunskih trenera, pa su nam svjetske medalje u ozbiljnim sportovima donijeli ili očevi-treneri (Kostelić, Vlašić) ili američka sveučilišta (Kožulj, Draganja). A talenata će u Hrvatskoj uvijek biti...

Sandra Perković


Ivančić: Od svojih atletičara uvijek očekujem zlatne medalje

Najveći >proizvođač< juniorskih odličja u hrvatskom sportu nesumnjivo je atletski trener Ivan Ivančić. Talente traži po školskim igralištima i sličnim lokacijama na kojima ćete teško vidjeti trenere njegovog renomea.

Nije fraza kad se kaže da Ivančić ni sam ne zna koliko su medalja na raznim juniorskim prvenstvima dosad osvojili njegovi puleni.

> >Ne znam i ne zanima me. Brojim samo zlata sa svjetskih prvenstava<, sasvim će ozbiljno Ivančić, no istaknut će dvije generacije svojih atletičara:

> >Moju su karijeru ipak najviše obilježila dva godišta, '83. i '90. U onom prvom su bili kladivašica Ivana Brkljačić i kuglaš Edis Elkasević, koji su na svjetskim prvenstvima u Čileu i na Jamajci osvojili tri zlatna odličja. Sada imam Sandru Perković i Marina Premerua, koji su također izvanredan potencijal<, priča Ivančić.

Njegova je kolekcija nakon Europskog juniorskog prvenstva u Novom Sadu bogatija za diskaško zlato Sandre Perković i broncu u istoj disciplini Marina Premerua.

> >Išli smo po tri zlata, a vratili smo se s jednim zlatom i jednom broncom. No, i ovo je izvanredan uspjeh. Treba reći da je Marin trenutačno jedini atletičar na svijetu koji nastupa i u bacanju kugle i u bacanju diska i u obje discipline se od njega očekuje zlato. A, Marin i ja smo isti, uvijek idemo na sve ili ništa i za nas igra samo zlato.

Od svojih najboljih atletičara uvijek očekujem zlato. Marin je za to sposoban, no Europsko prvenstvo je pokazalo da najbolji uvijek ne pobjeđuju. Marin je bio najbolji u kvalifikacijama diska i kugle, no u finalu je ispalo drukčije<, prisjeća se Ivančić.

Povezani članci

Who's Online

We have 175 guests and no members online